UMJETNIK SVJETSKOG GLASA ZA "AVAZ"

Safet Zec: Ni 25 godina poslije genocida ne mogu da shvatim da su u Srebrenici ubijani zbog religije

Ako ste učestvovali ili bili simpatizer užasnog njemačkog socijalnacionalizma, čemu da vas danas neko nagrađuje ulicom, kaže Zec

Piše: Razgovarala: Nerma AJNADŽIĆ

Zec: Izložba u Potočarima je moj doprinos sjećanju na užas koji se desio u Srebrenici

Foto: Arhiv


Slikarski velikan naše zemlje Safet Zec (76) svojim djelima jasno i snažno iskazuje emocije. Ko nije pogledao izložbe „Zagrljaji“, koje je posvetio sarajevskom Romeu i Juliji, Bošku i Admiri, tragično ubijenim u agresiji na BiH, „Suze“ ili preko fotografija iz Italije imao uvid u slike „Egzodusa“, ne može znati o kolikoj količini emocija se radi.

Programom obilježavanja 25. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, zaštićene zone UN-a, u julu 1995. godine, u bivšoj fabrici akumulatora, koja pripada Memorijalnom centru Potočari, 7. jula bit će prvi put u BiH izložen opus “Egzodus”, u organizaciji Grada Sarajevo.

Moj doprinos

U razgovoru za „Avaz“, Zec je govorio o tome, osvrnuo se na izložbu „Zagrljaji“, neusvojenoj inicijativi za promjenu naziva ulica i ustanova koje nose ime po ličnostima povezanim s fašističkim režimom te dogovoru SDA i HDZ-a o Mostaru.

Kako nam je i najavio, 25. juna u Muzeju Hercegovine u Trebinju otvorena je izložba "Zagrljaji", a dio ovog ciklusa bit će izložen i u Potočarima.  

- Bit će i u Vijećnici kao omaž. Ta četiri velika ciklusa „Egzodus“, „Suze“, „Ruke na licu“ i „Zagrljaji“ bit će objedinjena u Potočarima – priča nam Zec.

O Srebrenici i Potočarima teško govori, jer ni 25 godina poslije genocida ne shvata zašto se to desilo.

- Pokušat ćemo da umjetničkim jezikom i intervencijom podsjetimo, da ne zaboravimo, da doprinesemo općem sjećanju na taj užas koji se desio u Srebrenici, ljudima koji su poubijani samo zato što, navodno, pripadaju nekoj religiji. To je moj umjetnički dug i opsesija, zaokupljenost i vjerovanje da jedan umjetnik može doprinijeti toj općoj ljudskoj borbi za neku bolju stvar, normalno življenje – kaže Zec.

Dodaje kako smo nekada imali lijepu i uređenu zemlju, misleći na bivšu Jugoslaviju, a da se sada borimo za užu domovinu, za Bosnu i Hercegovinu.

- Hoće i nju da rasture, da je priključe desno i lijevo, barem njene dijelove, a ovo šta ostane nekome... Mogu to, a svi znamo koliko će to moći da živi. Oni su to, ustvari, već uradili. Mislim da je to maksimum zla koje su nanijeli, maksimum apsurda gdje živimo. I ostaje na mladima da na to ne pristanu, da isprave to. Znate, ne može biti da govorimo tri jezika. Svako nam se smije. Ne mogu moje muslimanstvo i moja religija da prijeđe u nacionalnost. To ne može nikako. Mi imamo puno religija, moramo imati bosanstvo i hercegovstvo, što je uvijek i bilo. A to su elementi na kojima nas se pokušava razdvojiti: „Mi imamo religiju i mi ne možemo s vama koji imate drugu“. To je zaista jedno srednjovjekovno, daleko razmišljanje – govori Zec.

  • Zec: Sporazum o Mostaru je marmelada za narod

    Zec: Sporazum o Mostaru je marmelada za narod

    Foto: arhiv


Odrastao u Jugoslaviji

Kaže kako BiH ima svega, svoje ljude, jezik, resurse, a podvlači kako su svi jezici na prostoru bivše Jugoslavije, ustvari, njegovi jezici, dokle god ih razumije.

- Ja sam volio, rodio se, odrastao, školovao se u toj zemlji koja se zvala Jugoslavija i koja je pružala svima utočište. To je bila zamisao, da svi zajedno, koji se osjećaju drugačije, žive u toj jednoj evropskoj zajednici. Vidite i vi koji je to apsurd. Te neke napredne, pametne glave znaju, žele i trebaju da objedine prostore svim elementima kojima se može, da bi unaprijedili život, komunikacije, rad...

A nama su dozvolili i vrlo su nam, zapravo, pomogli da se rasturimo da bismo sad kroz teške muke živjeli. Ne znam šta to trebamo da učinimo da bismo bili prihvaćeni. BiH je bila sinonim i reprezentirala je to zajedništvo kojem Evropa teži. Ali, naravno, ozbiljne igre se igraju. Ovo je jedna nefunkcionalna zajednica, krojena u nuždi rata - kazao je Zec.

Osvrnuo se i na inicijativu promjena imena ulica i ustanova likova povezanih s fašističkim režimom, koja nije usvojena na Skupštini Kantona Sarajevo.

- To govori da nismo naučili historiju. Postoje vrlo jasne podjele ko je bio na pravoj, a ko na krivoj strani u tom nesretnom velikom Drugom svjetskom ratu. Prema tome, to je namjerno činjenje zabuna. Čemu to?! Imamo toliko imena zaslužnih, od inžinjera, naučnika, ljudi koji su doprinosili humanosti i čovječanstvu. Zašto birati te ljude, i ako su samo pod sumnjom, ako imate laž koja je dio te filozofije i dio poraženog sistema.

Evropa je imala pobjedu naprednih ideja, borbe protiv tog užasnog njemačkog socijalnacionalizma. Ako ste učestvovali ili bili simpatizer čemu da vas danas neko nagrađuje ulicom kada imamo zaista ljudi koji su u tu historiju utkali želju za boljim životom, nisu ubijali. Zaista griješimo i stvarno ne mogu da razumijem čemu taj naum da vraćaju te ljude iz njihovog odlaska u prošlost. Treba da takve ljude ponovo rehabilitiramo i ponovo dovodimo na pijedestal historije?! Nerazumljivo je kad vi imate pomiješanu tu bolesnu kvazinacionalnu svijest – mišljenja je Zec.

Izaći iz rebusa

  • Zec: Boravio u Potočarima

    Zec: Boravio u Potočarima

    Foto: Arhiv


Zec je prokomentirao i dogovor između HDZ-a i SDA o Mostaru, kazavši kako se svi nadaju da je time napravljen neki iskorak.

- Ali, opet ćemo se vratiti na tu dugu, smiješnu, bijednu i nevjerovatnu igru koju igraju već godinama. Ne zna se zbog čega, a oni su, vjerovatno, znali. Oni već godinama žive tu podjelu iz interesa grupa. To što su oni postigli taj neki sporazum, to je tako jedna ironična zakasnjela i da kažem marmelada za narod – rekao nam je Zec.

I sam se pita koliko će to trajati i šta je u tom sporazumu.

- Duboko sam razočaran, jer i dalje sjede i razgovaraju kao s dvije različite planete, kao svemirci koji ne znaju jezik... To su tako glupe stvari o kojima treba da se dogovore, je li smeće zajedničko, Neretva, je li zrak nad Mostarom zajednički... Zaista, grad je organizam, jedinstven. Mogli su samo vojnom silom da podijele gradove – zaključuje Zec.

  • Zec: Boravi u svom, kako često zna reći, omiljenom Počitelju

    Zec: Boravi u svom, kako često zna reći, omiljenom Počitelju

    Foto: Arhiv


„Zagrljaji“ su sudbina stotina mladih

- Što se tiče „Zagrljaja“, to je jedna od rijetkih takvih izložbi u Historijskom muzeju. Njihovi prostori namijenjeni su za stalne postavke, kao i eksponate. Ali eto, desi se ponekad takav bijeg kao moja izložba. Takva je izložba, ima svoju namjeru i srce. Nažalost, bila je i zatvorena zbog ove nesretne korone. Ali, odigrala je svoju namjenu i opet, to je jedno sjećanje na nezaboravljanje, zapravo, svih tragedija. „Zagrljaje“ jesam posvetio Bošku i Admiri, kao jednom simbolu. Ali, moramo znati da su stotine takvih mladih ljudi imale istu sudbinu - kazao je Zec.

Zna se ko je srušio Stari most

Naš poziv maestra je zatekao u njegovom, kako često ističe, omiljenom Počitelju.

S pogledom na neka od obilježja ovog grada, govori nam kako su arhitekture nacionalni ponos, a umjesto toga, on se stidi, jer su upravo one zapuštene, prljave, neočuvane.

- I umjesto tome da se okrenemo, mi se bavimo ličnostima iz prošlosti. Fašisti su bili na strani onih koji su porobljavali, onih za koje Jevreji nisu bili narod, Cigani, Romi, Srbi, kako u kojem slučaju. Pravili su užasne stvari. Kao i ovdje i u ovom posljednjem ratu. Zna se sve ko je gdje učestvovao, ko je srušio Stari most, pravio logore i ko je koga htio ubiti – ističe umjetnik svjetskog glasa.

Više o temi

NAKON VENECIJE I SARAJEVA
Izložba "Zagrljaj" i u Muzeju Hercegovine u Trebinju
IZLOŽBA U OKVIRU OBILJEŽAVANJA GODIŠNJICE GENOCIDA
Maestro Safet Zec sprema životnu postavku u Potočarima
NA VRH

Komentari