IZ ARHIVE AVAZA

Dok se otac udaljavao - krene korak pa se okrene prema nama. Pogleda... Ta me sjećanja ubiše

Tinjala je u meni nada. Godinama sam s tim živjela, s tom nadom. Kada su mi javili da dođem i identificiram ga, srce mi je stalo, rekla je Mašić

Avaz.ba

8.7.2020

Sve je spremno za obilježavanje 25. godišnjice genocida nad Bošnjacima Srebrenice, zaštićene zone Ujedinjenih nacija, u julu 1995. godine. Proše godine ekipa "Avaza" prisustvovala je godišnjici, a svoju životnu priču ispričala nam je Mevlida Mašić.

- Našim je dušama teško, ne dao Bog nikome. Ukopala sam oca 2004. godine, pronađen je 2003. Zvao se Idriz Mašić. Strijeljan je u Kozluku. Ukopala sam i dvojicu amidža, daidžu, bivšeg muža, njegovu trojicu braće, tetiće, amidžića, daidžiće. Oko 20 mi ih je pobijeno - kazala nam je prošle godine Mevlida Mašić.

Nadala se da će joj oca možda spasiti komšije Srbi.

- Tinjala je u meni nada. Godinama sam s tim živjela, s tom nadom. Kada su mi javili da dođem i identificiram ga, srce mi je stalo. Bol je razarala grudi. Gore mi je bilo kada su me zvali da dođem da ga identificiram nego kada su ga odveli od nas - kazala je Mašić.

Prisjeća se i momenata iz Potočara kada je samo mislila o tome kako da spasi devetogodišnjeg sina.

Mevlida Mašić. Arhiv

- Spasila sam ga tako što sam ga sakrila ispod jakne koja mi je bila vezana oko struka. Hvala Bogu, spasila sam ga. Babu nisam mogla. Dugo sam za njim gledala kako odlazi, u njegovu kariranu košulju. Kada sam je vidjela u mrtvačnici, mogla sam od bola umrijeti. Vidjela sam njegove hlače, pulover, čak su našli i čarape koje mu je moja sestra isplela. Dok se udaljavao - krene korak pa se okrene prema nama. Pogleda... Ta me sjećanja ubiše - kroz plač nam govori Mašić.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.