NAKON 28 GODINA TRAGANJA ZA KOSTIMA UBIJENOG NAZIFA

Ajša Bektić iz Srebrenice u petak će ukopati sina jedinca

Moj Nazif nije ni osjetio života, ubijen je u osamnaestoj godini. Ljudi govore da vrijeme liječi rane. To nije istina. Kažu vam to samo da bi vam dali neku utjehu, kaže Ajša

Ajša Bektić. S. Smajlović

Piše: N. Smajlović / Avaz.ba

7.7.2020

Ajša Bektić (70) iz srebreničkog naselja Petriča u petak će u mezarju iznad svoje kuće ukopati jedinog sina Nazifa, koji je u decembru 1992. godine ubijen u okolini Han Pijesaka, kada se grupa Srebreničana iz Tuzle pokušala prebaciti u Srebrenicu.  


Krenuo za Srebrenicu

Kaže da je obaviještena da je iz Tuzle s grupom Srebreničana krenuo prema svom gradu. Majka ga nije dočekala. 

- Nakon 28 godina dočekala sam njegove kosti - kroz plač govori majka Ajša, koja se pita, zar i nakon toliko godina ima suza u očima.

- Kako vrijeme prolazi, sve mi više ne dostaje i više boli. Jednostavno svake godine mi je sve teže. Moj Nazif nije ni osjetio života, ubijen je u osamnaestoj godini. Ljudi govore da vrijeme liječi rane. To nije istina. Kažu vam to samo da bi vam dali neku utjehu. To je strašna rečenice za nas majke, koje smo doživjele ovakvu tragediju - jada se majka Ajša.


Ubijeni Nazif Bektić. Privatna arhiva

Zna da su sinovi posmrtni ostaci još 1992. godine pronađeni na Ružinoj vodi između Vlasenice i Han Pijeska, a do identifikacije pod oznakom N. N. bile ukopane u mezarju Visoko. Na identifikaciju s dvije kćerke išla je u martu ove godine. I kada je odlučila da njen sin 11. jula bude ukopan u Memorijalnom centru Potočari nastali su problemi.


Bez ukopa u Memorijalnom

- U Memorijalnom centru rezervisala sam mjesto pored mezara muža Hasana, koji je ukopan 2005. godine. Međutim, u Institutu za traženje nestalih BiH, to ne dozvoljavaju, jer moj sin Nazif nije ubijen u srebreničkom genocidu u julu 1995. godine. Pored upornog insistiranja dobila sam zabranu te sam odlučila da ga u petak ukopam u mezarju Petriča, iznad same kuće - s tugom govori majka Ajša.

Rane liječi pletući cvijet Srebrenice

Ajša sama živi u lijepo uređenoj kući u Petriči. Hrabro nosi teret svog vremena, i ne pomišlja da nekog mrzi, svoju bol čuva u sebi i za sebe. Samoću i rane liječi pletući cvijet Srebrenice, čuvajući uspomene na sve nevino ubijene uz stalne misli na unučad i kćerke Elviru i Nerminu. Pored sina Nazifa, Ajši je u genocidu 95. ubijen i muž Hasan, otac Rušid i mnogobrojna bliža familija. 


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.