ORTOPED SVJETSKOG UGLEDA

Antičević: Gospodo političari, poboljšajte kvalitet života najranjivijih sugrađana!

Već više od 40 godina pomaže djeci koja imaju ortopedske i druge probleme u Zagrebu, no za njegove se sposobnosti čulo i u Rusiji, zapadnoj Evropi, pa i u Centralnoj Americi

M. C. / Avaz.ba

Antičević: Brojna su priznanja koja je dobio

Foto: Pixsell


Prof. dr. Darko Antičević jedan je od najpoznatijih, ali i najpriznatijih dječjih ortopeda u Hrvatskoj i u regionu, koji je svoje znanje i iskustvo prenosio i mlađim kolegama iz Bosne i Hercegovine. Već više od 40 godina pomaže djeci koja imaju ortopedske i druge probleme u Zagrebu, no za njegove se sposobnosti čulo i u Rusiji, zapadnoj Evropi, pa i u Centralnoj Americi.

Svoj je radni vijek proveo u, kako se to nekada govorilo, društvenim, državnim bolnicama, no nakon što je ispunio sve uslove za mirovinu, morao je napustiti javni sektor.

Brojna su priznanja koja je dobio operirajući svoje najmlađe pacijente gdje god je za to bilo potrebe, ali i nebrojeno je zadovoljne djece i njihovih roditelja koji su u dr. Antičeviću dobili stručnjaka koji je teška i turobna djetinjstva pretvarao u normalne mladosti i živote.

Privatni sektor

Sada radi u privatnom sektoru, ali i dalje punom snagom i sa istom željom da što više pomogne. Sa njim smo razgovarali u Specijalnoj bolnici Sveta Katarina u Zagrebu, koja prima pacijente iz svih dijelova regiona, a nije rijedak slučaj da do njih dođu i oni kojima treba pomoć iz Rusije, Njemačke, Italije...

Profesore Antičeviću, koliko je situacija sa pandemijom korona virusa poremetila vaše djelovanje s obzirom da ste stalno angažovani u Hrvatskoj i inostranstvu?

- Želim vam zahvaliti na pozivu na ovaj razgovor i pozdravljam Vaše cijenjene čitateljice i čitatelje. Globalni utjecaj ovog vrlo zaraznog respiratornog virusa (COVID-19) je potpuno izmjenio način djelovanja svih dječjih ortopeda bilo da djeluju lokalno u bolnicama ili su globalno aktivni u edukaciji na raznim kontinentima. Svi naši kongresi i sva međunarodna „face to face“ interakcija je prekinuta. Prešli smo na virtualne kontakte putem aplikacija Zoom, GoToMeeting i slično.

Naše Europsko društvo za dječju ortopediju (EPOS, www.epos.org) nastavlja edukaciju putem webinara koji su vrlo dobro prihvaćeni i posjećeni. S druge strane, u bolnicama je naš najvažniji zadatak spriječiti ulaz virusa u bolnički sustav. U početku korona krize, oko jedan mjesec, ortopedske operacije u djece se bile odgađane.

Međutim, djeca i u doba korone oboljevaju, a liječenje se ne može unedogled odgađati. Iako nema indikacija za hitno djelovanje, predugo čekanje može ugroziti dječje zdravlje i povećati mogućnost komplikacija. Ukratko, morali smo se prilagoditi, usvojti nove higijenske mjere, pojačati postojeće te na svaki mogući način spriječiti štetno djelovanje virusa u bolnicama. I o tim mjerama i iskustvima kolega u Europi su održani webinari. Razmjenjujemo iskustva i tražimo najučinkovitija rješenja.

  • U bolnicama je naš najvažniji zadatak spriječiti ulaz virusa

    U bolnicama je naš najvažniji zadatak spriječiti ulaz virusa

    Foto: Pixsell


Vaša je specijalnost dječija ortopedija. Sada ste angažovani u Specijalnoj bolnici Sveta Katarina i pacijenti vam dolaze i svih krajeva Hrvatske, ali i regiona. Šta su najčešće bolesti, koji su Vam najveći problemi i kako ih rješavate?

- U pravu ste, dolaze nam djeca od Slovenije do Makedonije. Ortopedski problemi u dječjoj dobi su vrlo raznoliki, i teško je govoriti o najčešćim problemima. Gruba procjena je da ima više stotina različitih ortopedskih problema koji se mogu pojavljivati u različitim kombinacijama u djece različitih uzrasta. Nije isto ako liječite zbog ortopedske dijagnoze dojenče ili adolescenta. Valja nam primijeniti različite metode liječenja u različitim uzrastima.

Ako jednostavno podijelimo ortopedske problema na lakše i teže, nakon postavljanja što specifičnije dijagnoze, lakši problemi se liječe savjetom, preporukama, praćenjem i ponekad ortopedskim ortozama (naprave koje omogućuju ili onemogućavaju pokret). Težih ortopedskih problema u dječjoj ima na sreću vrlo malo. Smatra se da samo sedam procenata pregledane djece u ortopedskoj ambulanti mogu biti kandidati za kirurško liječenje.

U takvim situacijama valja potanko proanalizirati problem, razmotriti različite opcije liječenja, dobro sačiniti plan liječenja, imati rezervni plan, odrediti „timing“ tj. optimalnu dob bolesnika (jer ponekad rast dijeteta djeluje povoljno za cilj izlječenja, a ponekad protiv tog našeg cilja). I na koncu valja stručno, kvalitetno i bez komplikacija izvršiti operaciju i poslije operacijsku rehabilitaciju. 

Vrhunski rezultati

Prateći Vaš rad tijekom godina, imali ste priliku svoje znanje primjenjivati i prenositi širom svijeta i u najbogatijim ali i najsiromašnijim državama. Koliko zaostajemo?

- U odnosu na najbogatije zemlje, u nekim područjima ne zaostajemo nimalo. Imamo vrhunske liječnike sa isto tako vrhunskim rezultatima. U odnosu na najsiromašnije smo vrlo dobri, ali s time ne možemo biti zadovoljni.

Problem je što prosječni bolesnik kada dolazi u bilo koju bolnicu kojoj je vlasnik država, županija ili grad, ne dobiva vrhunsku uslugu kada se vrednuje vrijeme čekanja na zdravstvenu uslugu, trajanje ambulantnog pregleda i konačni ishod ukupnog tretmana.

Zbog tih razloga bolesnici se sve više okreću u smjeru privatnih institucija. Ili kako je nedavno istaknula jedna majka „moj je dojam da našu djecu lošim uslugama u državnim bolnicama guraju prema privatnom zdravstvenom sustavu“.

Jedan od uzroka takvog stanja je nerješavanje organizacijskih problema u zdravstvu tijekom proteklih dva decenija i potkapacitiranost državnih dužnosnika zaduženih za reforme u zdravstvu. Ostali uzroci su: neprilagođavanje promjenama u tzv. „industriji zdravlja“ odnosno zapuštenost sustava, nije sve u nabavci opreme, pogodovanje farmaceutskim lobijima, uravnilovka u plaćama. Ima još, ali zaustavimo se na spomenutom.

Kritizirao vlast

Vi ste neko ko se nije libio otvoreno kritizirati vlast i političare kada god ste imali priliku, a sve kako bi Vaši pacijenti dobili najbolju moguću zdravstvenu skrb. Znali ste reći i da „političari ne vode računa o djeci pacijentima, jer oni nisu njihovi glasači na izborima“. Da li ste zbog toga imali problema i nazire li se neko poboljšanje, vide li se riješenja?

- Ne, nisam imao problema. Pa, zar ne živimo u demokraciji? Nije to Sjeverna Koreja. Međutim, iako političari u svojim govorima stalno ističu da nešto mijenjaju, uvode novosti i izvode verbalne akrobacije, temeljne stvari ostaju iste. Vidite, ništa novo pod suncem. I to što se stvari ne mijenjaju, a moraju se mijenjati jer se svijet oko nas mijenja, je jedna vrsta poruke. Pa, dajte, gospodo političari, učinite nešto za konkretno za poboljšanje kvalitete života najranjivijih sugrađana. Nemojte stalno obećavati! Budite jednom vjerodostojni!

Ako me već pitate, što učiniti? Valja naći odlučne i kapacitirane ljude koji bi u Hrvatsku uveli kombinaciju niza mjera iz zdravstvenih sustava Njemačke, Norveške, Finske i Danske. U Hrvatskoj moraju postojati državne i privatne bolnice, ali moraju se natjecati u kvaliteti usluge građanima pod jednakim uvjetima. Inače, ništa od kapitalizma i tržišta u koji se političari svakodnevno zaklinju.

Jedan ste od rijetkih hirurga koji se uspješno baca u koštac sa borbom protiv osteogenesis imperfecta ili bolesti staklenih kostiju kod djece i adolescenata. Koliko se u tome napredovalo?

-Hvala na lijepim riječima. Osteogenesis imperfekta je genska bolest defektnog kolagena - bjelačevine, koja je sastavni dio mnogih tkiva u tijelu i oštećuje mnoge organske sustave. Bolest se u djece klinički najjasnije manifestira na sustavu za kretanje odnosno prijelomima dugih kostiju nakon neznatne traume. To je multi-sustavna i cijelo-životna bolest i uzročno još uvijek neizlječiva bolest. Međutim, u odnosu na prije 20 godina, u liječenju mogućih komplikacija osteogenesis imperfecte bitno se napredovalo u smislu medikamentoznog (bisfosfonati), kirurškog (teleskopski implantati) i rehabilitacijskog liječenja (multidisciplinarni pristup). Danas djeca s osteogenesis imperfecta imaja znatno veće izglede da se razvijaju i napreduju poupt njihovih zdravih vršnjaka. Specijalna bolnica „Sveta Katarina“ je u protekle tri i pol godine razvila multidisciplinarni tim za kirurško liječenje deformiranih i slomljenih dugih kostiju dijece s rijetkim bolestima a napose s osteogenesis imperfecta. O ishodima tog liječenja objavili smo radove u uglednim svjetskim časopisima kao i poglavlja u knjigama. 

Hrvatska i Zagreb su prvo susjedstvo nama iz Bosne i Hercegovine. Vaše iskustvo i stručnjost je od neprocijenjive vrijednosti pogotovo u sustavima u kojima je sve manje doktora sa iskustvom. Postoje li neki kontakti sa BiH u smislu moguće edukacije koju biste pružili, ali i Vašeg direktnog nangažovanja na radu „na terenu“ u BiH?

-Postoje kontakti, ali oni su intermitetne naravi. Naime, u proteklih deset godina sudjelovao sam u edukaciji kolega iz Zenice i Mostara, u po dva navrata u svakom od tih gradova. Ako me pozovu, uvijek sam spreman pomoći. Do sada sam sudjelovao u više navrata u svim državama „regiona“, osim Makedonije i Albanije, ali sam sudjelovao u edukaciji dječjih ortopeda kao i na nacionalnim ortopedskim kongresima u Italiji, Austriji, Češkoj, Slovačkoj, Poljskoj, Estoniji, Rumunjskoj i Bugarskoj. Sudjelovao sam kao član edukacijskih timova u mnogim vaneuropskim zemljama na svim kontinentima. Nije mi teško „potegnuti“ na četri-pet dana do Kine ili Brazila zbog edukacije u dječjoj ortopediji. Ono što pamtim s tih događaja su entuzijazam i zaintersesiranost polaznika te njihova pitanja koja su većinom inspirativna za nove projekte. 

 S obzirom na Vaše iskustvo možete li ocijeniti koliko je medicina, napose ortopedija i to dječija, napredovala sve ove godine? Šta je ono što je umnogome promijenilo tijek liječenja najmlađih pacijenata u odnosu na nekadašnju praksu, i čemu će se stremiti u budućnosti? 

-Mogu sa velikom sigurnošću posvjedočiti da se dječja ortopedija značajno promijenila u ovim zadnjim desetljećima. Od onoga što sam učio na specijalizaciji gotovo sve se promijenilo. Od prilagođenog pristupa dijetetu obzirom na razlike u dobi, informiranje roditelja/skrbnika, većeg izbora dijagnostičkih postupaka. Osnovna načela su ostala ista, ali metode liječenja su se potpuno promijenile. Kirurški implantati su sada prilagođeni dječjem uzrastu i kostima u rastu. Teško je predviđati budućnost ali i vrlo zahvalno, jer nitko danas ne može provjeriti istinitost onoga što ću reći. Ipak, zahvaljujem na ovom pitanju jer ste pogodili. Naime, prošle godine u lipnju na Europskom kongresu ortopeda i traumatologa (EFORT – www.efort.org) u Lisabonu sam imao čast organizirati 120-minutnu sekciju i održati uvodno predavanje o budućem razvoju u dječjoj ortopediji. U budućnosti ćemo imati resporbirajuće implantate za fiksaciju nakon prijeloma ili korekcije osovine kosti. Za produžavanje kosti sve više će se primjenjivati motorizirani (s vanjskim ili unutrašnjim upravljanjem) implantati. U dijagnostici će se koristiti dinamički tro-dimenzionalni slikovni prikazi magnetskom rezonancom (3-D MRI). Umjetna inteligencija i strojno učenje već se sada rabi u analizi slikovnih prikaza, a u budućnosti će imati sve širu primjenu. Dogoditi će se značajan iskorak u genetici i to u dijgnostici bolesti i njihovom liječenju. Personalizirana medicina i individualizirana kirurgija će dobiti na važnosti. Značajno će porasti upotreba antitijela u liječenju bolesti. Toliko vjerujem u to, da bi uložio svoj novac u istraživanja antitijela.

 U svojoj bogatoj karijeri nije Vam stran ni posao urednika raznih stručnih časopisa. Kakvi su danas novinari? Da li adekvatno prate sve ono što bi trebalo iz svijeta medicine?

-Kao i svi koji radimo u današnjim okolnostima, novinari rade pod pritiskom. Novinarski posao kao i posao kirurga je stresan posao i treba imati strasti, strpljivosti i socijalnu inteligenciju da bi se uspjelo održati na površini. Dakle, postoje novinari koji imaju spomenute kvalitete i postoje oni koji ih imaju u smanjenom opsegu. Imao sam sreću da sam znatno češće imao profesionalne kontakte s prvom skupinom novinara. Dojam je da naši novinari specijalizirani za zdravstvo dobro i ažurno prate novosti iz svijeta medicine. Međutim, moram se osvrnuti na jednu pojavu, a to su plaćeni oglasi koji uglavnom po istom obrascu nude „čudotvorna“ izlječenja. Premda je navedeno da se radi o plaćenom oglasu, objava tog teksta u inače uglednoj novini navodi ljude u nevolji da povjeruju. To je čista zloupotreba povjerenja i manipulacija nadanjima bolesnika. „Posao“ obično ide preko posrednika pa je pravom nalogodavcu teže ući u trag. Takva praksa baca ružnu sjenu na inače veliki novinarski trud, socijalnu zadaću novinarstva i potragu novinara za istinom.

Impresivna biografija

Inače, Prof.dr. Darko Antičević nakon završenog Medicinskog fakulteta, educirao se iz ortopedske struke u Zagrebu, Bologni (Italija), Oxfordu (Engleska), Baselu (Švicarska). Specijalistički ispit iz ortopedije položio 1979. godine. Završio strukturiranu edukaciju uže specijalizacije iz dječje ortopedije u trajanju od 12 mjeseci (fellowship) u Hospital for Joint Diseases u New Yorku NY, USA.Završio više kraćih tečajeva iz dječje ortopedije, London, Edinburgh, Davos, Graz, Stockholm, Verona.

  • Antičević: Vrhunski stručnjak

    Antičević: Vrhunski stručnjak

    Foto: Pixel


Od 1984.godine bavi se isključivo ortopedijom dječje dobi. Područje stručnog rada je ukupna skrb sustava za kretanje, a napose prirođene i stečene bolesti kuka, koljena i stopala, ultrazvučna dijagnostika od novorođenačke do adolescentne dobi, prirođene nejednakosti duljine donjih ekstremiteta, rekonstrukcijska kirurgija uz primjenu vanjskog fiksatora, korekcija kasnih posljedica traume i infekcija na kostima i zglobovima, neuromuskularne bolesti i cerebralna paraliza, dobroćudni tumori kosti, koštane displazije, rijetke bolesti kostiju i zglobova, osteogenesis imperfecta. Do sada operacijski liječio približno 5000 djece. Objavio više od 150 stručnih i znanstvenih publikacija u domaćim i stranim časopisima i više od 20 nastavnih tekstova. Objavio 47 radova u peer-review časopisima, koji su indksirani u bazama podataka (CC, PubMed, Scopus WoS). Ti radovi su citirani 134 puta a H-index je 6. Urednik (u su-autorstvu) dvije knjige objavljene na engleskom jeziku i više od 20 poglavlja u knjigama. Suradnik na pet znanstvenih projekata i voditelj jednog znanstvenog projekta. Više od 20 godina promotor dječje ortopedije u tiskanim i elektronskim medijima u Hrvatskoj. 

Pozvani predavač i moderator na 50 stručnih i znanstvenih nacionalnih kongresa te edukacijskih tečajeva (EPOS i EFORT) za specijaliste ortopedije u inozemstvu, Pariz, Cairo, Bratislava (2x), Cluj/Napoca, Ruse, Prag (2x), Varšava (2x), Jeruzalem, Trst, Bukurešt, Salt Lake City, Madrid, Seul, Lisabon/Estoril, Beč (6x), Ljubljana (2x), Niš, Medjugorje, Helsinki, New York, Indianapolis, Barcelona (2x), Atena, Priština, Beograd (2x), Toronto, Bruges, Dubai, Wilmington, Hyderabad, Geneve, Oslo (2x), Goa, Sao Paulo, Poznan, Zhuhai, Guangzhou, Baku, Mumbai.

NA VRH

Podijeli članak na