Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik posljednjih se dana aktivno stavio u službu pregovaračkog tima srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića koji danima „artiljerijski priprema teren“ za vrlo važne pregovore sa kosovskim liderima u Sjedinjenim Američkim Državama.  

Nema više nikakve dileme da je nova tura Dodikove separatističke retorike jedan od Vučićevih glavnih aduta uoči teških pregovora od kojih se, uglavnom, očekuje da donesu nove ustupke Srbije prema nezavisnom Kosovu.

Dimna zavjesa

Upravo zato, Dodikova dimna zavjesa o statusu Republike Srpske predstavlja, mogući zlatni most preko kojeg bi se Vučić mogao bez težih posljedica izvući iz osjetljivih pregovora. I to je, manje više svima jasno.  

Ali, da li je to dovoljan razlog da Šefik Džaferović, kao najviši bošnjački funkcioner u državi, koji po ustavu mora štiti bh. državnost i interese, svoju diplomatsku aktivnost svede samo na svoje tipične rečenice: „nemojte to raditi“ i „povedite računa o tome“, koje odašilja uglavnom putem slabo posjećenih portala i lokalnih medija?

Vrlo je vjerovatno da Dodikova igra i pismo neće dobaciti, ne do Trumpa, nego neće daleko dogurati ni u Beogradu, ali to, smatraju mnogi, ne znači da se oni koji se kite ordenjem odbrane Bosne i Hercegovine, se mogu samoizolirati od vrlo važnog političkog procesa koji će, možda definirati buduće odnose u cijeloj regiji.

Bosna i Hercegovina, zahvaljujući u prvom redu i jedino rezolutnom stavu SAD, ne bi trebala biti moneta u pregovorima Srbije i Kosova, ali znači li to da treba potpuno potcijeniti separatističke napore, izjave i urote koji će u krajnjoj liniji dodatno destabilizirati političke odnose u BiH?

Problem je u tome što aktuelna bošnjačka državna vrhuška, i da hoće, teško može dobaciti do političkog nivoa na kojem sada, primjerice Vučić komunicira sa svjetskim silama.

Ne razumiju globalne političke procese

Ne zato što neko u Washintonu, Berlinu ili Briselu, ne cijeni BiH kao državu. Naprotiv. Već zato što odgovorni primarno ne razumiju globalne političke procese koji se ne odvijaju putem Facebook statusa, već kroz dugotrajnu, ozbiljnu, sistematsku i upornu diplomatsku i državničku aktivnost kakvu BiH, čini se, nema još od smrti rahmetli Alije Izetbegovića. Samo na tom nivou, BiH bi mogla i morala imati odgovor i biti subjekt, a ne objekt, regionalnih političkih procesa poput onoga koji se upravo odvija između Srbije i Kosova.  

Nije isključeno da nesretni Džaferović možda i ne potcjenjuje Dodikovu opasnu igru vatrom - što bi očito bio manji problem – nego jednostavno nema elemenata, državničke snage i energije da bi reagirao na bilo kakav koristan način. Stoga je možda i bolje da šute. Manja je šteta. Kao iz onog vica: Mujo, nahrani kerove i ništa ne diraj.