ŠTA DODIKU SMETA

Bez visokih predstavnika BiH danas ne bi imala zastavu, valutu, registarske tablice...

Koliko je tačna tvrdnja Milorada Dodika da su ove nametnute odluke i korištenje bonskih ovlaštenja neustavno

Milorad Dodik. Arhiv

Piše: D.Hadžović/Avaz.ba

26.8.2020

Pred važni sastanak koji će u Vašingtonu predstavnici Srbije i Kosova imati najvišim američkim funkcionerima glede rješavanja odnosa ove dvije države, rukovodstva Srbije i RS danas su u Beogradu održali sastanak. Dodik je ranije Vučiću dostavio dokumente u kojima mu ukazuje na "antidejtonsko ponašanje visokog predstavnika".

Kasnije se ispotavilo o kakvim dokumentima je riječ, odnosno da se radi o još jednoj žalopoljci Milorada Dodika na račun bonskih ovlaštenja i prenesenih nadležnosti na nivo Bosne i Hercegovine. Naime, Vučiću su upućene "Informacija o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture BiH i uticaju na položaj i prava Republike Srpske" i "Informacije u vezi sa antidejtonskim djelovanjem Ustavnog suda BiH". Ove zaključke NSRS je usvojila 12. novembra prošle godine. U njima se, između ostalog, odbacuju "bonska ovlaštenja" visokog predstavnika, poziva NSRS da pristupi donošenju novog Ustava RS, o kojem će se izjasniti i građani na referendumu, osporavaju Zakon o odbrani BiH, Zakon o indirektnom oporezivanju BiH, te Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu BiH.

Šta je Dodiku tačno sporno u bonskim ovlaštenjima visokog predstavnika potpuno je jasno – njih su visoki predstavnici koristili kako bi nametnuli određena odluke kojim se jačao državni nivo vlasti. No koliko je tačna tvrdnja Milorada Dodika da su ove nametnute odluke i korištenje bonskih ovlaštenja neustavno?



Zastava BiH, nametnuta odlukom visokog predstavnika. Arhiv

Šta su bonska ovlaštenja

Vijeće za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini(BiH) (PIC) je na sastanku u Bonu, decembra 1997. godine, visokom predstavniku u BiH dalo mogućnost korištenja bonskih ovlaštenja. PIC je tada, razrađujući Aneks 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim su definisana ovlaštenja visokog predstavnika, omogućio visokom predstavniku da smijeni sa dužnosti javne zvaničnike koji krše zakonski preuzete obaveze i Dejtonski mirovni sporazum, te da, kada to smatra neophodnim, nametne ključne zakone ukoliko ih ne usvoje zakonodavna tijela BiH. 

Ured visokog predstavnika BiH (OHR) je u periodu 1997. do 2012. godine zahvaljujući ovim ovlastima nametnuo oko 900 različitih odluka.

Bonske ovlasti uvedene su još u vrijeme mandata prvog visokog predstavnika Karla Bilta (Carl Bildt). Bonske ovlasti do te su mjere ojačale visokog predstavnika da je on bio „tri u jedan“, izvršna, sudska i zakonodavna vlast.

Najviše je bonske ovlasti upotrebljavao Britanac Pedi Ašdaun. Za svog mandata od 2002. do 2006. godine nametnuo je čak 430 odluka i smijenio čak 59 funkcionera iz Republike Srpske.

Karlos Vestendorp (Carlos Westendorp) nametnuo je 80 odluka. Godine 1998. godine nametnuo jedinstvenu državnu valutu, konvertibilnu marku, zastavu i grb Bosne i Hercegovine te registarske tablice. On je 1999. godine smijenio predsjednika RS Nikolu Poplašena zbog odbijanja da imenuje mandatarom za sastav Vlade RS Milorada Dodika, koji je danas upravo najglasniji kritičar bonskih ovlaštenja. No to je sad već bio neki drugi Dodik, a i neki druga tema.

Volfgang Petrič (Wolfgang Petritsch) bonske ovlasti je upotrijebio 242 puta. Najvažnija Petričeva odluka svakako je nametanja amandmana na osnovu odluka Ustavnog Suda BiH kojim su Srbi proglašeni konstitutivnim narodom u FBiH. , a Bošnjaci i Hrvati u RS. Nakon što je spriječen pokušaj uspostave hrvatske samouprave i formiranja hrvatskog trećeg entiteta, 2001. godine, smijenio tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Antu Jelavića, te niz zvaničnika na federalnom i kantonalnom nivou.

Kristian Švarc Šiling Christian Schwartz Schilling bonske ovlasti upotrijebio je 66 puta.

Miroslav Lajčak najmanje je od svih visokih predstavnika koristio ovaj instrument, samo 30 puta. Lajčak je nametnuo izmjene i dopune Zakona o Vijeću ministara, čime je trebala biti omogućena bolja funkcionalnost državnih institucija, a sa pozicija je smijenio Dragomira Andana (Policija RS) i Predraga Ćeranića (OSA). Aktuelni visoki predstavnik Valentin Inzko upotrijebio je ove ovlasti oko 50 puta.


Pedi Ešdaun. Arhiv

Dodikov problem

Uspostavljanje OHR-a u i kasnije uvođenje bonskih ovlaštenja pokazuje da su i sami tvorci i sile koje su skrojile Dejtoski sporazum bile svjesne svih njegovih mnogobrojnih manjkavosti, odnosno da BiH sa svojim prvobitnim ovlastima definisanim u Ustavu i mehanizmima donošenja odluka, jedva da može ispunjavati i osnovne funkcije države. Stoga, visokom predstavniku data je i uloga i mogućnost da nameće odluke kada god smatra da je to nužno da se BiH učini funkcionalnijom državom ili da se smijeni oni funkcioneri koji narušavaju slovo i duh Dejtona. Na taj način omogućeno je da se dejtonski Ustav evolutivno mijenja i unapređuje, bez da se zadire u sam tekst Ustava.

U Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma jasno se naglašava da:

„Visoki predstavnik je vrhovni tumač Sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog sporazuma".

Izraz "vrhovni tumač" Visokom predstavniku dodjeljuje upravo to: vrhovnu ovlast pri presuđivanju o provedi Dejtonskog sporazuma, koje su, tako definisane, potpuno neograničene i bonskim ovlaštenjima dodatno proširene.

Koliko je ovakvo „demokratično“ moglo bi se diskutovati, no mehanizmi koje su koristili visoki predstavnici potpuno su u skladu s Ustavom BiH i s te strane Dodikovi zahtjevi za njihovo poništavanje i žalopoljke na neustvanost utemeljene su koliko i pozivi na nezavisnost Republike Srpske.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.