GLAVNA GLUMICA OSTVARENJA

Jasna Đuričić nakon premijere „Quo Vadis, Aida“ u Veneciji za "Avaz": Srebrenica je najveća rana našeg regiona

Moj odnos prema svim našim sadašnjim problemima, odnosno onim iz prošlosti koje političari vuku i u ovaj trenutak, ne daju nam prostor da dođe do pomirenja

N. Ajnadžić / Avaz.ba

Đuričić: Utjelovila Aidu, ženu koja je pokušala spasiti živote svojih sinova i muža u Srebrenic

Foto: AFP


Deset minuta publika je na nogama aplaudirala u Veneciji nakon svjetske premijere filma bh. rediteljice Jasmile ŽbanićQuo Vadis, Aida“ (Kuda ideš, Aida). Na licima svakog ponaosob u kinodvorani vidjele su se duboke emocije, drama i tragedija koja je tih julskih dana 1995. godine obilježila Srebrenicu, gdje je počinjen najveći genocid na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.

Umjetnost treba da propituje

Ljudi su sa suzama u očima gledali veliko filmsko platno na kojem je Aida, koju tumači Jasna Đuričić, pokušala spasiti živote svojih sinova i muža. Glumica Đuričić s nama je podijelila prve utiske i otvoreno govorila o procesu i značenju ostvarenja „Quo Vadis, Aida“.

- Reakcije su bile fenomenalne, ali nije to nikakvo kurtoazno festivalsko, uobičajeno pozdravljanje filma. To je bilo sasvim posebno, poseban aplauz. Veoma dobro već znam, radeći 30 godina ovaj posao, kada je aplauz kurtoazan, a kada to dolazi iz srca. A ovo drugo se desilo u toj sali, „standing ovation“.

Ne mogu reći koliko je to trajalo, ali je bilo veoma dugo. Ljudi su ustali i aplaudirali i tome nije bilo kraja. Bilo je emotivno i veoma teško to izdržavati nama. Čitavoj ekipi je istovremeno mnogo drago, jer se događa ono što ste željeli da se događa – govori nam Đuričić.

Istakla je da su utisci predivni te da to samo govori o onome što se i osjećalo tokom premijere.

- A to je da je film Jasmile Žbanić izuzetno važan. Ne samo za naš region i Bosnu, nego za cijeli svijet. To je ono što sam nazirala i u samom scenariju, a posebno kad sam vidjela prvi put film. Ta univerzalnost. Do sada je jasno da je to Jasmili bilo važno, i meni također. Svakog trenutka sam mislila samo o tome.

A kada kažem univerzalnost, mislim da je to priča o svim majkama i to je nešto divno - što Jasmilin film prevazilazi naše lokalno. Nama je najteže i najbolnije, ali to se isto odnosi na sve majke ovog svijeta – kazala je Đuričić.

Ona je uoči premijere filma i na pres-konferenciji u Veneciji govorila o svom doživljaju ovog ostvarenja te je poručila da, dok ona razgovara s potpisnikom ovih redova, nešto slično ili čak isto se dešava u svijetu.

- I to ne na jednom mjestu, nego na više njih. Zato je ovaj film važan i bitno je da umjetnost propituje takve stvari zato što umjetnost ima najbolji put i senzibilitet da priča o najvećim ranama – iskrena je Đuričić.

  • Ekipa „Quo Vadis, Aida“ na crvenom tepihu u Veneciji

    Ekipa „Quo Vadis, Aida“ na crvenom tepihu u Veneciji

    Foto: AFP


Patim zbog tuđe nesreće

Na naše pitanje kako je bilo ući u kožu Aide, bosanske žene kojoj se pred očima odvijao genocid, glumica kaže:

- Mene nacionalne odrednice ne zanimaju. Zato sam ja u tom filmu i zato se bavim takvim stvarima veoma dugo, takve stvari su mi lično važne. Ne marim za nacionalno, ne zanima me uopće. U mom životu zanimaju me samo ljudska sudbina i čovjek, to mi je jedino važno. Naravno da je bilo teško, jer se priča o najvećoj rani našeg regiona i bilo je potrebno da sve bude u mom životu podređeno tome, odnosno Aidi - njenim željama, težnjama, bolu i tragediji. Ja sam i privatno i kao glumica osoba koju te stvari mnogo zanimaju i zabrinjavaju.

Patim zbog toga, zbog tuđe nesreće, posebno nekoga, kako se danas zovemo, komšije. Rođena sam u Jugoslaviji i to je sve bio moj narod i država, i Srebrenica naravno. Moj odnos prema svim našim sadašnjim problemima, odnosno onim iz prošlosti koje političari vuku i u ovaj trenutak, ne daju nam prostor da dođe do pomirenja i da nastavimo svi zajedno da živimo.

U tom smislu je meni to veoma razumljivo i veoma blisko. Znam da se svima može desiti i uvjerena sam da se ovog trenutka nekome i dešava, nekoj majci, ne jednoj, zato što živimo u nekako ludo vrijeme i to ne prestaje.

Osvrnula se i na verbalne napade, posebno preko društvenih mreža, koje su njene kolege iz Srbije iskusile nakon što su snimili potresna svjedočanstva preživjelih i svjedoka u Srebrenici, na godišnjicu stravičnog genocida prije dva mjeseca.

- Živimo u vremenu interneta i on je donio fantastičnih stvari, imate pristup informacijama, jednim klikom ste povezani sa cijelim svijetom, možete da učite... Ali su se pojavile i druge stvari na koje niko nije računao. Mi smo danas u situaciji da svako, u svakom trenutku, na svaku situaciju može da ispiše svoje mišljenje. To se danas zove demokratija, ali, što se mene tiče, neke stvari ne zavređuju da imaju javni prostor. Danas su društvene mreže javni prostor i moramo živjeti s tim – ističe Đuričić.

Zavređuje Zlatnog lava

  • Đuričić: Film je važan za sve nas

    Đuričić: Film je važan za sve nas

    Foto: AFP


Ne krije da se nada Zlatnom lavu, a njeno očekivanje je i opravdano.

- Sudeći prema onome što smo doživjeli u Veneciji i prijemu, kako je pozdravljen naš film, sigurno da možemo dobiti Zlatnog lava. Mislim da bi to bilo divno da ga film dobije, da ga Jasmila dobije, da su velike šanse. Sa druge strane, dugo sam u ovom poslu. Znam vrlo dobro šta su festivali i ne bi bilo prvi put da neki naš film bude fino pozdravljen, a da nagrada završi negdje drugo. To se nikad ne zna.

Ono što znam je da film zavređuje tu nagradu, to je neosporno i mnogo ljudi je to potvrdilo. Svjetske kritike su jako dobre, ali vidjet ćemo. Ponavljam, to se nikad ne zna. Velika je stvar što smo uopće došli do ovdje, što će ljudi vidjeti film. I najvažnija stvar je da što više ljudi iz svijeta vidi film, ne mislim na festivale, nego na bioskopsku publiku. Vidjeli smo da je to veoma važno svakom čovjeku, bio on Nijemac, Poljak, Amerikanac... Svi su bili jednako dirnuti i zapitani nad sobom i uopće šta će biti s nama, jer svi imaju svoje neke i slične probleme – istakla je Đuričić.

Za kraj je poručila publici u BiH i šire koja još nije imala priliku pogledati „Quo Vadis, Aida“ da to svakako uradi.

- Film je važan za sve nas, jer priča o nečemu suštinskom. Nije uopće ratni film, kako smo navikli da gledamo. Nije to ta priča. Ovo je priča o nečemu suštinskom, priča koja ne podržava rat, niti bilo šta u vezi s tim – zaključila je Đuričić.

Sadašnjost sutra je već prošlost

- Jednostavno, gomilu informacija čovjek ne treba čitati, tako sebi život ugrožava, nervira se, podiže pritisak, a niko nema koristi od toga. To je gomila smeća koja se ispiše sada, a u sljedećem trenutku predstavlja prošlost. To je strašno, ali je tako. Svako ima za sebe prostor, to može da se reguliše, naše vlade, kao i svjetske – kazala je Đuričić.

NA VRH

Komentari

Podijeli članak na