- Vrlo je izvjesno da će se postupak izvršenja presuda američkog suda iz New Yorka protiv Srbije i bh. entiteta Republika Srpska okončati naplatom u korist žrtava - kaže prof.dr. Ramo Atajić. Radi se o presudama po tužbama žrtava genocida, a protiv Radovana Karadžića, koje su do sada dostigle iznos od blizu 100 milijardi dolara i čija će naplata ozbiljno ugroziti funkcioniranje Srbije i RS, piše "The Bosnia Times".

Vijest o aktiviranju izvršenja uzburkala je javnost neposredno uoči posjete Aleksandra Vučića Washingtonu. Sada je već izvjesno da dalji postupak izvršenja ulazi u novu fazu i to pred evropskim sudovima te da će tužitelje zastupati evropski advokat iz Munchena Ramo Atajić, certificirani njemački expert za pravo država bivše SFRJ i međunarodno pravo. On će ovih dana zajedno sa kolegama iz Njemačke i SAD pokrenuti postupak priznavanja i izvršenja pravosnažne i izvršne presude Federalnog suda u New Yorku protiv Republike Srpske i Republike Srbije radi isplate odštetnih zahtjeva osobama koje su bile žrtve silovanja, zlostavljanja i svih vrsta zločina u vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Kako je Karadžić izdao RS!?

Da podsjetimo, kako je nedavno objavila AJB, radi se o dva stara procesa koja su pokrenuta još 1993. godine na Okružnom sudu Južnog distrikta New York po osnovi univerzalne sudske juristikcije. Procesi su poznati pod nazivom: „Jane Doe v. Radovan Karadzic“, No. 93-Civ-0878 (PKL) (S.D.N.Y. ), gdje je odštetni zahtjev 4.9 milijardi USD i „Kadić i ostali protiv Karadžića i ostalih“, broj 1:93-cv-01163(PKL) (S.D.N.Y), sa odštetnim zahtjevom od 750 miliona USD. Tužbe u ime žrtava sadržavale su sve optužbe za koje je Karadžić kasnije osuđen i u ICTY-ju (genocid, ratni zločini i zločini protiv čovječnosti, ubistva, mučenja, okrutno nehumano i ponižavajuće postupanje, silovanja, namjerno nanošenje duševnih boli…), ali su ove tužbe, budući da su pokrenute od konkretnih žrtava, bile usmjerene na traženje materijalne odštete. Presude su odavno pravosnažne, ali postupak priznanja i izvršenja čeka već 20 godina tako da je odštetni zahtjev sa kamatama i advokatskim troškovima dosegao basnoslovan iznos – 96 milijardi USD!

Zanimljivo je kako je uopće došlo do pravosnažnosti presuda. Karadžić je tada (1993.) angažirao poznate američke advokate Ramseya Clarka i Lawrencea W. Schillinga koji su cijelo vrijeme vodili njegovu odbranu. Ali, nakon jula 1996. godine, kada je podignuta optužnica u ICTY-ju, Karadžić je bojeći se hapšenja (i pored navodnih Hoolbrokeovih obećanja da ga neće hapsiti) izbjegavao doći na svjedočenje da bi u decembru 1997. i zvanično obavijestio Sud da odbija učešće u daljem procesu.

U entitetu RS i Srbiji moraju znati da je on bio vrlo svjestan posljedica tog akta, a koje su uslijedile u oktobru 2000. godine. Sud je tada presudio u korist žrtava – tužitelja i usvojio sve tužbene zahtjeve! Suština prijetnje po entitet RS je u tome da je Karadžić tada oglašen odgovoranim za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti kao – državni službenik (as a state actor),vojni i politički lider pa tako da sankcija zahvata i entitet u čije ime je počinio zločine. Kada je odustao od pravne borbe, čime je u pravnom smislu priznao sve navode iz tužbi, presude donesene od porote su automatski postale pravosnažne.

Na ovaj način upravo prvi predsjednik je doveo entitet RS u bezizlaznu situaciju, ali i više od toga. Odgovorna i u pravnom smislu naknadno je postala i Srbija. Poslije presude Međunarodnog krivičnog suda, kojom se i Srbija označava odgovornom za genocid koji je počinila VRS, (a već su osuđeni Radovan Kardžić, Ratko Mladić i drugi) i ta susjedna republika došla je u status saučesnika pa samim tim i obavezna da namiri štetu koju svakako i jeste napravila u BiH.

Atajić – naplata ili nagodba !?

Obzirom da je od presuda prošlo dvadesetak godina, pitanje je šta se dosad čekalo. Presude su dosad figurirale kao „moralna i simbolična pravna pobjeda žrtava“, ali to naravno nije bila dovoljna satisfakcija. Za punu pravnu i materijalnu satisfakciju, i sankciju za krivce, ipak je bilo neophodno pokrenuti čitav komplicirani međunarodni pravni mehanizam.

- Sada slijedi podnošenje zahtjeva za priznanje presude američkog suda i to na jednom od sudova u nekoj od zemalja Evropske unije. Sud na području EU će priznati tu presudu, jer postoji sporazum o međusobnom priznanju presuda između EU i SAD. Zasad nećemo otkrivati kojem sudu u EU ćemo se obratiti,“ najavljuje Atajić. „Također, neophodno je i priznanje presude u BiH. Najlogičnije je da to bude na Sudu BiH, ali to može biti i Kantonalni sud u Sarajevu. Sljedeći korak je da će sudski vještaci utvrditi mogućnost osuđene strane da plati dosuđenu odštetu te procijeniti vrijednost imovine iz koje bi se presuda naplatila!

Ime Rame Atajića odavno je poznato u javnosti i pravnim krugovima. Prof.dr. Atajić je osnivač i prvi dekan Pravnog fakulteta u Bihaću, doktorirao je u Cirihu, predavač je na više fakulteta u BiH. Za ovaj proces kvalificira ga upravo to što je evropski advokat i certificirani njemački ekspert za pravo država bivše SFRJ i međunarodno pravo. Praksu osim u BiH obavlja i preko svojih advokatskih ureda u Munchenu i Zagrebu. Sudjeluje u postupcima koji se odnose na sukcesiju imovine bivše Jugoslavije.

Za ovaj postupak je karakteristično da su ga Srbija i bh. entitet RS dosad jednostavno ignorirale floskulama da „njihovi sudovi ne priznaju američke presude“ ili da „nemaju para pa neće ni platiti“. Šta ako zaista nema novaca, niti imovine da plate tako veliki iznos?

-Da, ovdje se radi o zaista velikom iznosu. Presuđenoj strani će se ponuditi – naplata ili nagodba sa oštećenima. U takvom postupku oštećeni mogu pristati na nagodbu, umanjenje odštetnog iznosa, plaćanje kroz duži period ili nešto treće. Nagodba se odvija među strankama u postupku - kaže Atajić.

Advokat već ima ovlaštenje nekih od žrtava iz dvije presude o kojima se radi i to predstavlja aktivnu legitimaciju za zastupanje svih u izvršenju presuda. Ali, obzirom da je od presude prošao period od dvadesetak godina, bilo bi dobro da se svi oštećeni ili njihovi nasljednici uključe u postupak.

- Svakim dan se javljaju silovane i zlostavljane žene i zahtijevaju da se izvrše presude sudova iz Amerike. To im je jedina nada da dožive satisfakciju za torturu koju su prošle od 1992. do 1995. godine,“ kaže Atajić. On ih sve poziva da mu se jave. Inače, postupak priznanja američke presude na evropskom sudu Atajić pokreće pro bono, odnosno o vlastitom trošku.

Blokada finansijskih tokova

Dakle, za efikasan postupak izvršenja ključno je priznanje američkih presuda na nekom evropskom sudu. Šta se događa nakon toga? Advokat Atajić objašnjava:

- Tada se obavještavaju sve međunarodne finansijske institucije da presuđena strana ima finansijske obaveze po izvršnoj presudi i blokiraju se njeni finansijski tokovi, dok se ne postigne sporazum o naplati ili nagodbi. To je već situacija gdje presuđena strana ne može ignorirati presude i ponašati se kao dosad.“

U ovom postupku na udar će doći BiH kao međunarodni subjekt (jer RS to nije), ali ima načina da se u toku izvršenja optereti isključivo imovina RS i to kroz pljenidbu imovine na području entiteta, kroz koncesije na resurse i sl. Obzirom da je i Srbija involvirana kao saučesnik, jer je presudom MSP-a označena kao „odgovorna što nije spriječila genocid“ (saučesništvo nečinjenjem), izvršenje bi neminovno pogodilo i Srbiju također blokiranjem i namirivanjem iz imovine Srbije izvan zemlje (npr. u BiH) i također putem koncesija. Postoje mogućnosti koje zastupnik povjerilaca zasad ne želi otkriti.

Inače, od same tužbe u New Yorku pa tokom cijelog postupka i do sada u zastupanju žrtava učestvovao je Amerikanac bosanskog porijekla Muradif Pajt, nezavisni istraživač za međunarodno, privatno, humanitarno i krivično pravo u procesima sa odštetnim zahtjevima. Također je i specijalista za priznanje i izvršenje američkih presuda građanskog i ugovornog prava u zemljama EU i bivše Jugoslavije. Svu dokumentaciju i expertize iz donesenih presuda uključujući i draft samih prijedloga za priznanje američkih presuda sada je ustupio Atajiću, koji preuzima izvršenje. Muradif Pajt neovisno od ovog procesa uskoro pokreće i dvije nove tužbe protiv Srbije i RS – u korist žrtava Srebrenice i Kosova.

Nove tužbe za Kosovo i Srebrenicu

- Za dokazivanje odgovornosti Srbije, pored dovoljnoga broja presuda ICTY-ja, ključna je presuda Međunarodnog suda pravde, gdje se navodi da je Srbija odgovorna, jer „nije spriječila genocid u Srebrenici“, objašnjava Pajt. „I u slučaju agresije na Kosovo, ima i više nego dovoljno dokaza u već donesenim presudama da je Srbija odgovorna za zločine i štetu koja je pričinjena civilnim žrtvama na Kosovu.

A to nisu i jedine obaveze Srbije prema žrtvana agresije i Beograd je svjestan neminovnosti plaćanja za štetu pričinjenu u ratovima devedesetih. Npr. samo dug prema BiH za neplaćenu električnu energiju proizvedenu na uzurpiranim Hidroelektranama na Drini sada prelazi šest milijardi konvertibilnih maraka. Zato zvaničnici Srbije i RS nastoje taj dug „poništiti“ teorijom da su HE na Drini odavno amortizirane i „niko nikom nije ništa dužan.“ Oni forsiraju opciju da se dalje vlasništvo riješi „razmjenom teritorija između Bosne i Hercegovine i Srbije“ čime bi HE ostale isključivo u Srbiji i time bi „pojeo vuk magarca“. Dakle, lista dugova agresorske strane nije ni kompletirana, ali iznos za koji se već zna prevazilazi mogućnosti Srbije, tako da Aleksandar Vučić i njegov bosanski agent Milorad Dodik imaju zbog čega da brinu.

Američki odgovor i bh. sabotaže

U čitavom postupku izvršenja bit će zanimljiv stav i doprinos SAD – strane koja je donijela presude. Američka ambasada u Sarajevu, kao zastupnik američkih interesa uključujući i zaštitu digniteta američkog pravosuđa vjerovatno će pružiti pomoć žrtvama, ako im se obrate, iz prostog razloga što su neke od žrtava sa presuda danas američki državljani.

Atajić kaže da će „kod izvršenja ovih presuda trebati pomoć i iz SAD, jer će oni svakako pratiti izvršenje vlastitih presuda.“

Osim toga, u samim presudama stoji i stav iz američkog zakona da „…ovaj sud zadržava nadležnost nad ovom radnjom za sve postupke koji uključuju registraciju i izvršenje ove presude.“ Dakle, za očekivati je da SAD na odgovoarajući način podrže postupak koji slijedi.

Sasvim sigurno će se pojaviti otpor svih (!) nacionalnih političkih elita u BiH da se presuda provede. Jer, to podriva njihov utvrđeni dogovor o trojnoj podjeli Bosne. Od njih se ustvari očekuje sabotaža procesa kakva se desila i u slučaju revizije presude MSP protiv Srbije po tužbi BiH, a za šta je direktno odgovoran Bakir Izetbegović i njegov tim „pravnih eksperata.“ Bitna je povoljna okolnost da će se u ovom slučaju proces ipak odvijati u pravnim institucijama izvan njihovog uticaja pa su samim tim i izgledi na uspjeh su mnogo veći, piše "The Bosnia Times".