Cijeli region s nevjericom i velikom tugom jučer poslijepodne primio je vijest o smrti glumačkog velikana Mustafe Nadarevića. Znalo se da se omiljeni Mujica bori s teškom bolešću, znalo da u toj borbi obično gubi čovjek… Ali svi su se nadali čudu, nadali su se da će glumački bard još jednom zaigrati… Nažalost, bolest je bila jača.

Oprašta se od Mustafe umjetnički svijet, prijatelji, publika, obični ljudi… Novine, portali, TV stanice, društvene mreže - od jučer poslijepodne svi mediji objavljuju oproštajne riječi, izjave kolega, prijatelja, poštovalaca. Reakcije sustižu jedna drugu.

Senad Bašić ističe kako je Nadarević svoje najbolje uloge odigrao u Bosni i Hercegovini, nabrajajući ih kaže kako se Bosna prema njemu postavila kao prava majka. Je li zaista?

Velika sramota jeste, ali istina je: Na vijest o smrti legendarnog glumca nije se oglasio ama baš niko od predstavnika države u kojoj je 2. maja 1943. godine u Banjoj Luci od oca Mehmeda i majke Asije rođen Mustafa Nadarević. Iznimno neugodan muk za sve one koji imaju bar malo obraza.

Ne tako davno, u julu 2018. kada je umro Oliver Dragojević cijela država Hrvatska i njen vrh bili su na nogama. Muzičkom velikanu odata je zaslužena počast. Isto je tako i u Srbiji. Samo kod nas ne!

Država Bosna i Hercegovina ostaje vjerna sebi. Jer nakon što se olako, okom ne trepnuvši odriče mladih, obrazovanih, uspješnih…, čini se da se još lakše odriče mrtvih.

Da li je iko od desetina pa čak i stotina visokih predstavnika države, entiteta, ministara, savjetnika i inih uopće svjestan kakav je gubitak za BiH smrt Mustafe Nadarevića? Da li je iko od pomenutih tim povodom trebao, mogao i morao reagirati? Naravno da jeste.

No, uzaludno je pozivati na razum, reakciju, potez one koji su zaokupljeni sami sobom.

Jesmo li zaista Mustafu cijenili koliko je on zaslužio? Ovdje svako za sebe treba dati odgovor – publika je svoj dala, a čini se i država Bosna i Hercegovina.