Slučaj, u najmanju ruku, neprimjerenog dvosatnog druženja direktora OSA-e Osmana Mehmedagića Osmice i predsjednika Suda BiH Ranka Debeveca, za „Avazov“ portal komentira ugledni bh. novinar Bakir Hadžiomerović.

Optuženik i glavni kadija

- Kao prvo, smatram da se radi o neviđenom skandalu, gdje se čelnici dvije izuzetno važne državne institucije nonšalantno druže, čavrljaju, iako bi dotičnoj dvojici, a uvažavajući aktuelne okolnosti, susreti morali biti strogo zabranjeni.

Kako znamo, Mehmedagić je zvanično optuženik pred Sudom BiH, kojim valjda rukovodi i komaduje sudija Debevec. Osim toga, protiv šefa OSA-e Tužiteljstvo BiH vodi još nekoliko istraga po različitim osnovama, koje bi, također, mogle završiti u formi potvrđenih optužnica na Sudu BiH. Obrni-okreni, optuženik i - kolokvijalno da se  odrazim - glavni kadija, ni u kojem slučaju ne bi smjeli održavati direktne kontakte.

U demokratskim društvima to se zove sukob interesa, a takozvani slučajni susret lica u tami svakako dokazuje da je bosanskohercegovačko društvo predaleko od normalnog. Tako to uvijek biva kada optuženiku nonšalantno dozvolite da se nesmetano nastavi baviti svojim poslom, a upravo je Sud BiH Mehmedagića, kako se to kaže, ostavio na miru unatoč postojećoj optužnici za nesavjestan rad u službi.

Očigledno je da se na šefa OSA-e primjenjuje neka druga sudska praksa u odnosu na ostale prijestupnike. Tako se konkretno pokazalo. Što se javnosti tiče, navik'o je Mujo i na gore... - pojašnjava Hadžiomerović.

Cikotić i Barašin na djelu

U svojoj posljednjoj kolumni objavljenoj na portalu „Raport“ Hadžiomerović je podsjetio i na slučaj koji je prije desetak godina otkriven u emisiji „60 minuta“ koju je on uređivano na FTV.

Tadašnji glavni tužilac Milorad Barašin i ministar odbrane Selmo Cikotić morali su odstupiti sa svojih pozicija nakon što je objavljena slika i snimka njihovog neprimjerenog i nedopuštenog kafanskog druženja sa Slobodanom Tešićem, osobom protiv koje je u toku bila istraga zbog trgovine oružjem.

Misli li da bi isto trebali postupiti Debevec i Mehmedagić, odnosno vjeruje li da će se desiti nihovo udaljavanje i suspenzija sa pozicija koje obnašaju?

Kako je otišao tužilac

- Da se razumijemo, ne bi ni pokojni Barašin nikada dobrovoljno odstupio sa pozicije glavnog tužitelja, već su ga na taj, gluhobilo, moralni čin natjerali međunarodni autoriteti zaduženi za bosanskohercegovačku pravosudnu problematiku.

Ne postoji svježiji primjer od nedavnog, šatro, principjelnog povlačenja Milana Tegeltije iz VSTV-a. Hoću da kažem, ne treba očekivati samosvjesne moralne lupinge Mehedagića i Debeveca u konkretnom slučaju.

Naivno je računati na njihovu nepostojeću savjest. Isto tako, ne treba sumnjati da obojica dobro znaju kako se po više zakonskih osnova nikako ne smiju viđati, osim sedmično u sudnici, tokom ročista Osmici. Oni jesu bahati, ali garantirano nisu glupi, kaže Hadžiomerović.

Novinari i fejzbuk analitičari

On je prokomentirao i osjetljivi odnos novinara koji u istraživačkim temama moraju da se oslanjaju i na svoje obavještajne izvore.

Koliko tu ima međusobnog povjerenja i koliko je krajnji rezultat ponekad ograničen sebičnim interesima „izvora“ i željom novinara da po svaku cijenu dobije ekskluzivnu priču?

- Novinari moraju održavati kontakte sa različitim izvorima, pa i sa namazanim likovima iz policijsko-obavještajnog miljea. U suprotnom, nisu novinari, nego voditelji revijalnih televizijskih programa, fejzbuk analitičari ili nesretni zapisničari tuđih naloga.

Problem, međutim, nastaje kada počneš bezrezervno vjerovati „pouzdanom“ izvoru. Prije ili kasnije, inteligentniji provale usputne podvale, a samo ucijenjeni pristaju da vjerno služe političkom gospodaru do konačnog samouništenja. I nema tu, vjeruj, nikakve političke ideologije, izuzev odvratnog interesa na nivou privatne finansijske satisfakcije. Još su stari Rimljani govorili da je lova čudo jedno neviđeno, zaključuje Hadžiomerović.