FELJTON

15 mučnih godina sukoba i tenzija nakon pada ’aprilskog paketa’

Pad “aprilskog paketa” bio je uvod u zaoštravanje međunacionalnih tenzija na političkoj sceni

Danijal Hadžović

Izetbegović, Dodik i Čović: Nema dogovora o ključnim pitanjima

Foto: Arhiv


U posljednjem nastavku feljtona o Dejtonskom mirovnom sporazumu, procesima koji su vodili do njega i, naknadno, pokušajima promjene Aneksa 4 kao Ustava BiH, analiziramo pitanje ustavnih promjena nakon pada „aprilskog paketa“ 2006. godine.

Prudski proces

Obaranje „aprilskog paketa“ u Predstavničkom domu Parlamenta BiH predstavljalo je i svojevrsnu prekretnicu u postdejtonskoj eri BiH. U godinama koje su uslijedile došlo je do naglog pada interesiranja zapadnih zemalja za procese u našoj zemlji, a među domaćim političkim akterima naglo su porasle međunacionalne tenzije i isključivosti u stavovima. Stoga, ne treba pretjerano čuditi što su i pokušaji promjene Ustava nakon 2006. redom završavali neuspjesima. 

Nakon pada „aprilskog paketa“, sljedeći pregovori o promjeni Ustava odvijali su se u okviru tzv. Prudskog procesa, tokom kojeg su tri nacionalna predstavnika, Sulejman Tihić (SDA), Dragan Čović (HDZ BiH) i Milorad Dodik (SNSD) potpisali šturi sporazum o ustavnim promjenama, a njegov najkontroverzniji dio bila je odredba po kojoj se BiH trebala organizirati kao država četiri federalne jedinice.

Ipak, koliko su sami protagonisti ovog sporazuma bili neozbiljni u pristupu pokazuje i činjenica da su ovu odredbu Dodik i Čović objašnjavali kao formiranje tri entiteta i distrikta Sarajevo, a Tihić kao stvaranje države sastavljene od četiri regije.

Nakon nekoliko mjeseci sastančenja pregovori su završeni i proglašeni neuspješnim. Ipak, na kraju su polučili usvajanjem ustavnog amandmana za Brčko Distrikt kojim se on uređuje kao jedinica lokalne samouprave pod suverenitetom BiH te teritorij u zajedničkoj svojini entiteta. Ova odluka usvojena je i u Parlamentu BiH i do danas je ovo jedini amandman na Ustav koji je usvojen u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Butmirski proces

Nakon propasti prudskih pregovora, međunarodna zajednica ponovo je intervenirala. U oktobru 2009. organiziran je tzv. Butmirski proces, koji je bio predvođen vodećim političarima EU, na čelu s Karlom Biltom (Carl Bildt), tadašnjim predsjedavajućim Vijeća EU, i Olijem Renom (Oli Rehn), komesarom za proširenje EU, uz otvorenu podršku SAD koje je predstavljao diplomat Džejms Stajnberg (James Steinberg), zamjenik ministra vanjskih poslova. 

  • Butmirski proces: Propao u startu

    Butmirski proces: Propao u startu

    Foto: Arhiv


Pregovori su dobili ime po mjestu na kojem su se vodili, vojnoj bazi u Butmiru. Predložene reforme sadržavale su rješenja slična kao i „aprilski paket“. No, u odnosu na period od prije tri godine, kada je „aprilski paket“ predložen, politički i međunacionalni odnosi u BiH bili su bitno narušeni, tako da je ovaj paket reformi glatko odbijen.

Sfera nagađanja

U posljednjem desetljeću vodeće bh. političke stranke također permanentno zahtijevaju ustavne promjene. No, od tri nacionalna bloka mogu se čuti tri suprotna zahtjeva za ustavnim promjenama. Srpska strana, u ovom periodu predvođena SNSD-om i Miloradom Dodikom, zahtijeva poništavanje gotovo svih reformi i prijenosa nadležnosti koji su se desili do 2006. te vraćanje „izvornom Dejtonu“. 

Hrvatske stranke, u prvom redu HDZ BiH, koji je s „aprilskim paketom“ pristajao na jačanje državne vlasti i smanjenje ovlasti Doma naroda BiH, sada je, upravo suprotno, kao svoj glavni cilj počeo isticati promjenu mehanizma odlučivanja kojima bi se dodatno učvrstio princip etničkog predstavljanja i promijenio izborni zakon po pitanju popune Doma naroda u FBiH, ali i izbora članova Predsjedništva, na način da se hrvatski delegati u Domu naroda FBiH imenuju predominantno iz kantona u kojima Hrvati čine etničku većinu, a da se hrvatski član Predsjedništva bira s većinski hrvatskih teritorija.

Probosanske stranke i dalje zagovaraju one reforme koje bi išli u pravcu jačanja državnog nivoa vlasti nasuprot entitetskog i slabljenja mehanizama etničkog odlučivanja. Naravno, s ovako postavljenim, međusobno isključivim zahtjevima, u BiH godinama nije moguće postići konsenzus o ustavnim promjenama.

Na onoj, probosanskoj strani, mnogi se nadaju da bi dolazak Džoa Bajdena (Joe Biden) na čelo SAD, političara koji je dobro upućen u situaciju u BiH, ponovo moglo biti otvoreno pitanje ustavnih reformi u BiH, na tragu procesa koji su se dešavali do 2006. godine. Ipak, za sada to ostaje samo u sferi nagađanja.

(Kraj feljtona)

Presuda ’Sjedić-Finci’

Po tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija, koji su kao pripadnici nacionalnih manjina bili onemogućeni da budu birani u Predsjedništvo Bosne i Hercegovine i Dom naroda BiH, Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je odluku da je Ustav BiH diskriminatoran te da je prekršen član 14. Evropske konvencije o ljudskim pravima u vezi s članom 3. Protokola 1 koji garantira pravo na slobodne izbore. 

Iako je u početku postojao veliki pritisak EU da se ove diskriminatorne odredbe iz Ustava otklone te i pored nekoliko inicijalnih prijedloga za promjene, vodeće bh. političke stranke nikada nisu uspjele postići konsenzus o promjeni spornih ustavnih rješenja.

NA VRH

Komentari

Podijeli članak na