DIPLOMATSKI INTERVJU

Ambasadorica Savezne Republike Njemačke u BiH Margret Uber: Uvijek me iznova fascinira Sarajevo u jutarnjim satima

Mogućnost učenja stranih jezika joj je bila dodatna motivacija za odlazak u diplomatiju

Uber: Moj zadatak ovdje je unapređivati odnose između naše dvije države. Privatna arhiva

Razgovarala: Helena Javor - Ibrahimbegović

14.3.2021

U avgustu 2019. godine uručivanjem akreditivnih pisama tadašnjem predsjedavajućem Predsjedništva Željku Komšiću, Margret Uber (Uebber) je postala nova ambasadorica Savezne Republike Njemačke u Bosni i Hercegovini. Diplomatsku karijeru je započela prije više od 30 godina i do sada je radila u njemačkim ambasadama širom svijeta, među kojima su i one u Damasku, Bangkoku i Ašgabatu. Posljednjih godinu i po dana naša zemlja joj je novi dom i, kako ističe, Sarajevo je svaki dan iznova fascinira svojom raznolikošću za koju ona smatra da je nevjerovatno bogatstvo. 

Ranoranilica i planine

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Uber je rekla da je ovdje naišla na zemlju sa prekrasnim krajolikom i ljubaznim, susretljivim ljudima.

Kako započinjete Vaš uobičajeni radni dan?

- Radnim danima obično ustajem u 6 sati i 30 minuta, tuširam se, oblačim se i doručkujem. Dobar doručak mi je važan kao temelj za dan i za to sam spremna odvojiti nešto vremena. Obično sam u kancelariji već oko 8 sati, ponekad čak i malo ranije. Volim početi rano raditi. Upravo u tom periodu do 10 sati postoji taj jedan miran trenutak u kojem se mogu dobro koncentrirati na svoj posao, jer poslije toga počinju sastanci, telefonski razgovori i prvi susreti izvan Ambasade. Prvo što radim je čitanje štampe kako bih dobila pregled o aktuelnim događajima. Ja lično čitam sažetke na engleskom, ali moji saradnici mi često ukažu na članke u domaćim medijima ili mi daju sažetke o njima. Veoma često razgovaram sa svojim saradnicama o temama iz štampe, jer je važno da događaje pravilno smjestim u cjeloviti kontekst domaće politike i da ih ispravno procijenim.

Vikendima, kada ste slobodni, kako volite provoditi vrijeme?

- Uživam kada slobodnim danima i vikendima mogu isključiti budilnik i odspavati. Ali, generalno, sam "rana ptica", kako se to kaže, pa čak i u takvim danima ponekad već rano izlazim. Pogotovo kad idem planinariti, u čemu ovdje baš uživam i to volim raditi prilično redovno vikendima. Tada se grupa često sastaje već u 8 sati. Kada ne idem na planinarenje, trudim se održavati formu u fitnes klubu. Ali, ponekad bude dana kada volim jednostavno samo ljenčariti, tada čitam ili se bavim svojim hobijem, slikanjem na svili. I na koncu, ove dane koristim i za vođenje opširnih telefonskih razgovora s porodicom i prijateljima ili razmjenu emailova. To mi je jako važno.

Šta Vas je najviše iznenadilo po dolasku u našu zemlju?

- Kada sam došla ovamo, bilo mi je jasno da u Bosni i Hercegovini žive ljudi različitih etničkih skupina i vjera. Uvijek me iznova fascinira Sarajevo u jutarnjim satima na mom putu do posla, gledajući džamije pored crkava i sinagoge i slušajući u podne kako poziv mujezina na molitvu, tako i crkvena zvona. S moje tačke gledišta, ova raznolikost je nevjerovatno bogatstvo. Stoga sam bila iznenađena kada sam vidjela kako ovu raznolikost danas, čak više od 25 godina nakon rata, političari instrumentaliziraju kako bi sijali podjelu i mržnju iz političkih razloga, umjesto da je pozitivno iskoriste.


Slobodno vrijeme provodi planinareći sa prijateljima na popularnim destinacijama. Privatna arhiva

Nakon godinu i po života u BiH, kako biste opisali Sarajevo i našu zemlju?

- Ovdje sam naišla na zemlju s prekrasnim krajolikom i ljubaznim, susretljivim ljudima. To je bio moj utisak na samom početku mog boravka, i to osjećam i danas, godinu i po kasnije. Bosna i Hercegovina je još uvijek nepoznata, ali atraktivna turistička destinacija, zemlja koju tek treba otkriti. Nadam se da će nakon pandemije izazvane koronom, kada putovanja budu ponovo moguća, doći više ljudi i otkriti ljepote ove zemlje.

Šta Vam iz domovine najviše nedostaje?

- Skoro mi ništa ne nedostaje. Život ovdje je vrlo sličan onom u Njemačkoj, mogu kupiti mnoge njemačke proizvode, obično postoje i dobre i brze avioveze do Njemačke. Inače, dugo godina živim u Berlinu i, ako mi nešto nedostaje, onda je to ta raznovrsnost, multikulturalnost, ali i tolerancija u tom gradu. Tu, zaista, važi moto „Živi i pusti druge da žive“ i voljela bih vidjeti malo više toga u Sarajevu i općenito u cijeloj Bosni i Hercegovini.


Veliki izazov

Kao strani diplomata u BiH, možete li iz Vaše perspektive prokomentirati trenutnu političku situaciju u zemlji?

- Dozvolite da Vam dam diplomatski odgovor: Bosna i Hercegovina ima vrlo složene političke i administrativne strukture, koje, sigurno, ne olakšavaju upravljanje ovom državom. No, tome treba pridodati pretenzije na moć političara koji koriste ove strukture za svoje interese. Voljela bih da se političari više fokusiraju na dobrobit zemlje i njenih ljudi.

S moje tačke gledišta, postoji jedan glavni cilj oko kojeg se političari, poslovni ljudi i društvo slažu. To je članstvo u EU. Ali, premalo se radi da bismo se približili tom cilju. Neophodni reformski procesi se ne rješavaju ili se ne rješavaju s dovoljno odlučnosti, uvijek ima nekih prepreka i blokada. Zajedno sa mojim kolegama iz zemalja EU pokušavamo pomoći Bosni i Hercegovini na putu ka EU. Na kraju, odgovornost je, ipak, na domaćim vlastima.

Prije malo više od godinu dana, Svjetska zdravstvena organizacija je proglasila pandemiju koronavirusa. Kako Vi ocjenjujete odgovor BiH na ovu pošast?

- Pandemija koronavirusa stavila je Bosnu i Hercegovinu pred neviđene izazove, posebno zdravstveni sistem, ali i obrazovanje i, naravno, dugoročno gledano, ekonomiju. Pandemija ostaje i dalje veliki izazov, a ekonomske posljedice ćemo moći u potpunosti sagledati tek u budućnosti. Zdravstveni radnici, kako ovdje, tako i u drugim zemljama, zaslužuju divljenje i poštovanje zbog svog rada.

Iz svoje perspektive, da li možete uporediti odgovor naše zemlje i Njemačke na pandemiju?

- Mislim da je poređenje sa Njemačkom teško. Njemačka je mnogo veća zemlja sa većim brojem stanovnika i brojnim gusto naseljenim područjima. Osim toga, Nijemci nisu samo "svjetski prvaci u putovanjima", već je Njemačka, kao zemlja u centru Evrope, na poseban način tranzitna zemlja. Zbog toga su sve mjere bile i jesu prilagođene toj situaciji. Savezna vlada Njemačke je posljednjih mjeseci učinila sve moguće da se obuzda virus, i, evo, početni rezultati se mogu vidjeti. Dugi „lockdown“ je bio, a i sada jeste, vrlo težak za ljude u Njemačkoj. Svi mi se nadamo da će se kriza uskoro završiti.

Koja je Vaša glavna misija u BiH, po čemu želite da Vas pamte?

- Moj zadatak ovdje je, formalno gledano, unapređivati odnose između naše dvije države na svim nivoima i u svim oblastima, politički, ekonomski i socijalno. Susret između ljudi, a posebno mladih, vrlo mi je važan. U odnosu Njemačke i Francuske uspostavljen je njemačko-francuski ured za mlade, koji podupire ovakve susrete i koji je odigrao presudnu ulogu da od bivših neprijatelja Njemačke i Francuske postanu prijatelji. I u odnosu na Poljsku postoji mnogo dobrih inicijativa koje podupiru pomirenje. Na temelju ovog iskustva promoviramo inicijativu Regionalne kancelarije za saradnju mladih (RYCO) na zapadnom Balkanu. Ako mi pođe za rukom da nešto od ovoga prenesem u Bosnu i Hercegovinu, ostat će nada da nisam bila uzalud ovdje.

„Živi i pusti druge da žive“

Koji skriveni talent imate, a još ga niste podijelili sa bh. javnosti?

- Drugi trebaju prosuditi da li se radi o „talentu“. No, zaista uživam u učenju stranih jezika. Osim upoznavanja drugih zemalja i kultura, mogućnost za učenje stranih jezika bila mi je dodatna motivacija za odlazak u diplomatiju. U svim svojim službama naučila sam jezik barem do tog nivoa da sam mogla komunicirati u svakodnevnom životu. Čak i onda kada sam bila na samoj granici svojih mogućnosti, kada je riječ o učenju teških stranih jezika, pokazalo se da ljudi to svugdje mnogo cijene, barem kada se potrudite naučiti njihov jezik. A meni lično bi to uvijek pomoglo da se lakše snađem u svakodnevici. Nažalost, brzo se zaboravi ono što se nauči, ako se ne prakticira.


Hobi joj je slikanje na svili. Privatna arhiva

Iznad ste naveli da uživate u učenju stranih jezika. Izuzev maternjeg, tečno pričate italijanski i francuski. Da li ste do sada uspjeli naučiti nešto bosanskog? Imate li najdražu izreku?

- Kao što sam već rekla, uvijek mi je bilo važno barem malo naučiti jezik zemlje u kojoj sam bila na službi. Zbog toga sam odmah po mom dolasku počela učiti bosanski jezik i mislim da mogu reći da sam prilično dobro napredovala. I premda i u njemačkom jeziku imamo konjugaciju glagola kao što imamo i padeže, zaista, nije lako naučiti vaš jezik. Na kraju krajeva, vi imate dva padeža više, a često je i primjena padeža drugačija. Nedavno sam naučila jednu izreku „Živi i pusti druge da žive“. Već sam to spomenula u razgovoru oko Berlina, ali posebno me raduje što sam naučila tu izreku i na bosanskom jeziku.

Za kraj smo ostavili najteže pitanje. Opišite sebe u tri riječi.

- Otvorena, predana i optimistična.

Klepe, sirnica i krompiruša

Kada je u pitanju naša kuhinja, koje Vam je omiljeno jelo? Da li ste pokušali napraviti nešto sami poput pite ili tradicionalnog bosanskog lonca?

- Zaista volim bosansku kuhinju. Do sada nisam pokušala sama da kuham bosanske specijalitete, ali ima još vremena… Najviše volim dobre domaće klepe. Od pita, posebno volim jesti sirnicu i krompirušu.

Kulturološka razmjena

Od početka svog mandata, aktivna ste učesnica u kulturnom bh. životu. Da li Vam je neki događaj posebno ostao u sjećanju?

- Naravno da ovdje treba spomenuti Sarajevo Film Festival, vrhunac ove zemlje u oblasti kulture. Nažalost, pandemija koronavirusa prošle godine je dovela kulturni život praktično do zastoja. Zaista mi je jako žao zbog toga. S jedne strane, naravno da bih voljela saznati više o kulturnom životu ovdje, a, s druge strane, voljela bih da smo mogli proširiti razmjenu umjetnika između naših dviju zemalja, naprimjer, pozivajući njemačke muzičare u Sarajevo, bh. umjetnike u Njemačku, a zatim, organizirati zajednički koncert ili izložbu. To povezuje i omogućava ljudima da nauče nešto o drugoj zemlji.


Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.