Na dan još jedne kolektivne dženaze u Potočarima možda je teže i više boli, ali Hasan Nuhanović, s prizorima genocida pred očima i teretom neizmjerne tuge u prsima, živi svaki dan. Čovjek kojem su u genocidu ubijeni roditelji i mlađi brat i koji je postao jednim od simbola borbe za pravdu, kaže da stotine srebreničkih majki, koje su izgubile sinove, muževe, cijele porodice, Srebrenicu žive svaki dan.

Tjerani u smrt

- Istovremeno pokušavamo nastaviti sa životom. Srebrenicu nosite u sebi, a borite se da opstanete u ovoj današnjici, jer ljudi moraju živjeti - kaže Nuhanović za “Avaz”.

Ponekad, dodaje, razmišlja čija je tragedija veća, onih kojih nema ili onih koji su preživjeli. U trenutku kada pomisli da strašnije detalje o genocidu u Srebrenici ne može čuti, dođe do još strašnijih saznanja.

- Zapisivao sam, bavim se istraživanjem i pripremam doktorski rad na tu temu, pa ponovo prolazim kroz taj narativ. Znam ono što se meni dogodilo, šta je moj život obilježilo, ali ne daj Bože gorih stvari kojih je bilo kod drugih. Moji najteži momenti iz Potočara bili su kada su mi Nizozemci, koji su ustvari bili UN, porodicu s ostalim ljudima iz kampa istjerivali u smrt - sjeća se Nuhanović.

Haški tribunal se zatvara, ali predstoji borba pred bh. sudovima kako bi zločin do kraja bio kažnjen.

- Kao aktivista sam, uime preživjelih, poručivao da posao u Hagu ne smije biti završen sve dok međunarodna zajednica maksimalno ne pomogne pravosuđu BiH da bi se ono moglo nositi s tako velikim poslom. To je ogroman posao i u jednoj normalnoj državi, a u državi u kojoj postoji opstrukcija pravosuđa on je mnogo teži.

Svjedoci umiru

- Mnogi su čuli, ali ne znaju podatak iz Strategije za procesuiranje ratnih zločina Tužilaštva BiH - broj osumnjičenih i optuženih u BiH je viši od 9.000, oko 240 je pravomoćno okončanih predmeta, a znamo da nam umiru svjedoci, ali i optuženi - ističe Nuhanović.

Borba za budućnost BiH istovremeno je i borba za ravnopravnost svih ljudi na svakom kvadratnom metru ove države, smatra Nuhanović.

’Opštinizacija’ genocida

Među više od 8.000 žrtava bili su stanovnici Srebrenice, Zvornika, Vlasenice, Bratunca, ali i Rogatice i Višegrada, pa Nuhanović ponovo upozorava na previd ili namjerne pokušaje “opštinizacije” genocida.

- Jeste najviše žrtava bilo iz Srebrenice, ali više od polovine je iz ostalih općina. Zato ne bismo trebali da pričamo samo o Srebrenici. Kad sjedneš u auto iz Sarajeva i prođeš kroz mjesta masovnih egzekucija, ti ustvari prolaziš kroz pustoš, gdje Bošnjaci više nisu prisutni, a to je kompletan prostor od Sarajeva ili Goražda pa do Srebrenice. Genocid je obuhvatio cijeli jedan region, srednje, gornje Podrinje, ali i druge dijelove BiH - kaže Hasan Nuhanović.