Poziv predsjedavajućeg i člana Predsjedništva BiH Željka Komšića i Šefika Džaferovića visokom predstavniku Kristijanu Šmitu (Christian Schmidt) da pomogne u gašenju požara u Hercegovini otužna je slika današnjeg stanja bošnjačkog političkog faktora i državne probosanske politike.
Na stranu što dvojac iz državnog vrha krajnje neprimjereno tretira Šmita kao kaput na vješalici koji mogu upotrijebiti po vlastitim željama i nahođenju. Gašenje požara nije njegov posao. Time se trebaju baviti domaće vlasti i operativci na terenu, ali nesposobni Džaferović i Komšić očito misle da će se vatra prije ugasiti njihovom političkom kuknjavom nego angažiranjem kanadera i air traktora.
Dozivanje Šmita tako otkiva sav čemer i izoliranost politike koja je na sva zvona obećavala efikasnu zaštitu države i njenih građana. Ta politika, koju personificiraju Komšić i Džaferović, je nemoćna, nema saveznike niti prijatelje koji će bez razmišljanja priteći u pomoć kad je gusto.
Što je gore, ništa bolja situacija nije ni na nivou resornih ministarstava sigurnosti. Zato Selmo Cikotić i ne može i ne zna uraditi ono što je bez previše napora i političke pompe radio njegov prethodnik, Fahrudin Radončić.
Jer, za razliku od Komšića i Džaferovića, tadašnji ministar Radončić nije samo sjedio i gledao u nebo u Sarajevu, niti su mu trebale instrukcije kolektivnog šefa države, nego je sam rješavao probleme i obilazio požarišta i vatrogasce na terenu.
Radončić je, naime, 2013. godine, zahvaljujući dobrim i profesionalnim relacijama sa ministrom unutarnjih poslova Hrvatske, osigurao ekspresnu pomoć hrvatskih kanadera u gašenju požara u BiH, a u vrijeme drugog mandata na čelu Ministarstva sigurnosti BiH, u kontaktu sa kolegom iz Crne Gore osigurao je pomoć tri air traktora za gašenje požara na području Konjica, Jablanice i Prozora.
Njegov zahtjev Vladi FBiH da što prije nabavi slične letjelice i isključi ovisnost od susjeda, nažalost, nikada nije ozbiljno razmatran, niti su se Džaferović i Komšić za sve protekle godine sjetili da makar taj Radončićev zahtjev obnove i praktično ga realiziraju.
Naprotiv.
Kontinuiranim, ponekad i infantilnim, prepucavanjem i guranjem prstiju u oko zvaničnicima naših susjeda, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, Džaferović i Komšić doveli su nas u situaciju da gašenje požara i spašavanje ljudskih života više zavisi od vremenskih prilika i moguće kiše, nego od njihovog umijeća da, kad već nisu osigurali ni jedan domaći kanader ili air traktor, makar imaju otvorenu liniju za krizne situacije prema Podgorici, Zagrebu i Beogradu.
