Teškom mukom proizvedeno tokom sušne i teške godine goraždanski poljoprivrednici pokušavaju prodati na improviziranim štandovima i pločnicima. Svake subote scene ispred zaključane Gradske tržnice podsjećaju na neka davna vremena i ilustriraju agoniju ovdašnjih poljoprivrednika koja traje već blizu dvije godine.

Banka će prodati pijacu

- Vratili smo se unazad 80 godina. Prije nekoliko dana pronašao sam jednu fotografiju iz 1938. godine. Mi smo danas u tom vremenu – kaže poljoprivredni proizvođač Zaim Hubjer.

Na svom imanju u Hubjerima posjeduje farme sa oko 2.500 koka nosilja i 11 krava.

Mnogo je uložio u sezonu čije je prinose umanjila suša, a dodatni problem je plasman proizvoda. Hubjer kaže da su otvaranjem tržnih centara prihodi poljoprivrednika prepolovljeni, a sa zatvaranjem pijace proizvođači su ostali i bez minimuma mogućnosti da nastave svoj rad.

- Predložili smo gradonačelniku objekat bivšeg Distributivnog centra, kao privremeno rješenje dok se ne nađe mogućnost da se ova pijaca kupi. Shvatamo da Gradska uprava nema novca, da se grad ne može dodatno zadužiti, ali očekujemo rješenje koje će zadovoljiti i potrebe građana, ali i nas proizvođača, da imamo koliko – toliko uslovnu pijacu na kojoj ćemo moći povratiti uloženo u sezoni – dodaje Hubjer.

Prostor Gradske tržnice u Goraždu zapečaćen je u novembru 2019. godine tokom akcije Federalne porezne uprave zbog neposjedovanja instaliranog fiskalnog sistema i neprijavljenog radnika firme “Baustil”. Nedostaci nikada nisu otklonjeni, aktivirana je hipoteka, izvršena procjena na oko 1,1 milion KM, pa će banka pijacu nastojati prodati.

- Ovo što rade je dno dna. Malo je što su do sada poharali sve, pa još ljudi koji proizvode i pune budžete da se pate na ulicama. Ovo je ponižavanje onih koji proizvode hranu, a hrana je sve. Nek niko ne traži sebe lično, već da se nađe rješenje za ove paćenike – kaže predsjednik Udruženja poljoprivrednika Goražda, Munib Kazagić.

Ovo je ruglo

Imaju mogućnost da urade pijacu u centru grada, kaže Redžo Halilović iz sela Vrbica kod Goražda, koji sa svojih 82 godine još radi ovaj težak posao. Na pločniku pokušava prodati voće i povrće.

– Ovo je ruglo bolan, ovo je sramota. Za naše rukovodioce, a nije za mene i moje kolege koji smo nemoćni. Narod ih je i birao da nešto pomognu, a ne samo da za sebe žive – kaže Halilović.

Devla Herenda prešla je stotine kilometara kako bi na planinama oko Goražda pronašla ljekovito bilje, a zatim ga danima pripremala za svoje sugrađane. Njen radni dan počinjao je i u tri sata ujutro, a završavao kasno noću.

- Već 25 godina se bavim ljekobiljem. Danas zbog kiše nisam mogla ni izložiti, sve mi je bilo pod najlonom, a kada je prestala narod se i razišao. Teško je doći do ljekovitog bilja. Trebaju vam uslovi za sve, od branja do prodaje, a najteže je što na kraju nemamo gdje da prodamo – kaže Herenda.