Mnogi su skloni ustvrditi da Bosna i Hercegovina na međunarodnoj sceni nikad nije bila izoliranija, a naši političari međunarodno nerelevantniji. Zašto je to tako, može se shvatiti i ako se pogledaju diplomatske aktivnosti naših državnih funkcionera. Analiza aktivnosti Predsjedništva BiH u ovoj godini pokazuje porazne rezultate.

Jednocifren broj

Aktivnosti Predsjedništva pokazuju da su čelnici naše države tokom ove godine imali šest (dobro ste pročitali) sastanaka s državnicima koji nose funkcije po težini slične njihovima, dakle, predsjednika ili premijera države. To su bili sastanci s predsjednikom Slovenije Borutom Pahorom 5. marta, s predsjednikom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem 24. maja, s predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoanom (Recep Tayyip Erdogan) 17. juna u Antaliji.

Zatim, ponovo s Erdoanom 27. avgusta u Sarajevu, kada je turski predsjednik došao da bude vjenčani kum kćerki Bakira Izetbegovića, te opet sastanak sa slovenskim predsjednikom Borutom Pahorom 2. septembra.

Osim ovoga, član Predsjedništva Milorad Dodik ima učestale sastanke s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. No, mimo Vučića, i susreti Dodika sa stranim državnicima su krajnje rijetki.

Porazni rezultati

Kada je riječ o ostalim susretima s nosiocima visokih funkcija, treba izdvojiti sastanak s generalnim direktorom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) Tedrosom Adhanomom Gebrejesusom (Ghebreyesus) 2. marta ove godine, posjetu ministra vanjskih poslova Italije Luidžija Di Maja (Luigi Di Maio) 30. marta, susret sva tri člana Predsjedništva sa Žozepom Boreljom (Josep Borell), visokim predstavnikom EU za proširenje, 27. aprila.

Upriličen je i susret s ministrom vanjskih poslova Japana Motegijem Tošimicuom 1. maja u Predsjedništvu, susret s turskim ministrom vanjskih poslova Mevlutom Čavušoluom (Cavusoglu) 5. maja, također u Predsjedništvu, sastanak s Miroslavom Lajčakom, specijalnim predstavnikom EU 19. juna, sastanak s potpredsjednikom Vlade Crne Gore Dritanom Abazovićem 9. jula te sastanak s Miguelom Bergerom, državnim sekretarom njemačkog ministarstva vanjskih poslova.

Osim toga, vrijedi spomenuti da se trenutni predsjedavajući Predsjedništva Željko Komšić 21. septembra u Njujorku sastao s generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guteresom (Guterres). To je sve što se može izdvojiti od značajnijih susreta članova Predsjedništva tokom čitave ove godine.

Ostale aktivnosti Predsjedništva uglavnom uključuju susrete s ambasadorima, predstavnicima svjetskih i evropskih institucija, predstavnicima nevladinih organizacija, humanitarnih fondacija...

Naravno, i sam pregled susreta Predsjedništva daje jedan sumoran zaključak - Bosna i Hercegovina međunarodno je izolirana. S izuzetkom, eventualno, Turske i nekoliko zemalja regiona, članovi Predsjedništva nisu prispjeli nigdje. Nemaju susrete sa stalnim državnicima, nemaju utjecaj u svijetu i nisu u stanju pozicionirati našu zemlju na međunarodnom nivou. Čak i relativno visoki funkcioneri s kojima se uspiju sastati, poput Borelja, osobe su kojima je bavljenje BiH u opisu posla. Mimo toga, naše predsjedništvo ne uspijeva uspostaviti odnose i veze gotovo nigdje u svijetu.

Republika Tatarstan

Osim živih susreta, Šefik Džaferović je 25. marta imao telefonski razgovor s predsjednikom Azerbejdžana Ilhamom Alijevim (Aliyev) te 16. aprila, također telefonom, razgovor sa slovenskim premijerom Janezom Janšom. Doduše, još jedan predsjednik bio je u Predsjedništvu. Dana 14. aprila Predsjedništvo je posjetio Rustam Minikhanov, predsjednik Tatarstana, republike u Ruskoj Federaciji.