ANALIZA

Kako je lider SNSD-a otjerao strane sudije iz Suda i Tužilaštva BiH: Dodiku se više ne smije popuštati

Nakon pritisaka i uvjetovanja Milorada Dodika, strane sudije i tužioci napustili su Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine 2012. godine

Danijal Hadžović

Dodik: Traži vola, pa dobije pola

Foto: Arhiv


„Strane sudije i tužioci treba da odu. Naš stav je da oni ne treba da ostanu ovdje. Osim toga, smatram da se trebaju redefinisati položaji Suda i Tužilaštva BiH.“

Strane sudije

Ovo je Milorad Dodik izjavio daleke 2009. godine, insistirajući na povlačenju stranih sudija i tužilaca iz Suda i Tužilaštva BiH.Dodik je, jednako kao i sada, tražio kompromis, odnosno obećavao da će možda i prihvatiti Sud i Tužilaštvo BiH ako se iz njega izbace stranci. Jednako kao i danas, Dodik je prijetio blokadama i haosom ako mu se ne udovolji. I udovoljili su mu.

Uprkos nepodijeljenim ocjenama njihovih domaćih kolega o znatnom doprinosu u radu i njihovoj ogromnoj ulozi u unapređenju pravosuđa u BiH, strane sudije i tužioci napustili su Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine 2012. godine.

Dodiku se tako popustilo, uprkos tvrdnjama Ureda visokog predstavnika te američkog i svih ambasadora zapadnih zemalja u Bosni i Hercegovini da se to neće dogoditi dok god odjeli za organizirani kriminal i ratne zločine ne stanu na „svoje noge“.

Doskorašnji visoki predstavnik u BiH Valentin Incko (Inzko) je pred odlazak iz Sarajeva javno priznao da je plakao zbog te odluke, koju je, kako je rekao, bio prinuđen provesti zbog pritiska stranih ambasada.

Gotovo deceniju nakon što su strane sudije i tužioci napustili BiH, Milorad Dodik, i pored tadašnjih riječi, nije prihvatio Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine.

Naprotiv, i ove institucije nalaze se na njegovom spisku za odstrel. Najavljuje da će im na teritoriji RS zabraniti rad, u skladu s njegovim novim političkim konceptom povratka na „izvorni Dejton“. Osim zabrane rada Agenciji za lijekove i medicinska sredstva BiH na teritoriji RS (što je NSRS već usvojio), Dodik planira ukinuti i SIPA-u, OSA-u, VSTV, Oružane snage, Upravu za indirektno oporezivanje...

Iako Dodikove pompezne i megalomanske najave često djeluju ridikulozno i većinu ljudi navode da odmahuju glavom i odbacuju ih kao jeftini populizam, problem je što lider SNSD-a godinama pomjera ljestvicu dozvoljenog te velikim riječima, a malim koracima, napreduje ka svom cilju.

On kreira haos, prijeti, najavljuje drakonske korake (poput otcjepljenja RS). Reakcije na to i međunarodne zajednice i probosanskih političara jesu da ga pokušaju „umiriti“, tako da mu na kraju ispune određene „manje“ zahtjeve, uz očekivanje da nakon toga postane kooperativan i konstruktivan.

No, Dodik nikad nije zadovoljan, nego konstantno proizvodi nove probleme i postavlja nove zahtjeve. Odlaskom stranih sudija iz Suda i Tužilaštva BiH, koji je praćen potpunim derogiranjem i političkim porobljavanjem ovih institucija, Dodik nije postao prijateljski raspoložen prema njima.

Naprotiv, sada traži njihovo potpuno ukidanje.

Državna imovina

Sličnu taktiku Dodik koristi i u aktuelnoj krizi koju je izazvao. Ono na šta je mali broj ljudi obratio pažnju jeste da je, nakon nedavnog sastanka s Vučićem, lider SNSD-a naglasio kako je možda i spreman povući svoje zahtjeve, pod uvjetom da u Sarajevu pristanu razmotriti odluku Ustavnog suda prema kojoj su šume u RS državna imovina.

Drugim riječima, prijeđite preko odluka Ustavnog suda (koje u ozbiljnim državama političari ne komentiraju i bespogovorno ih poštuju), dajte mi imovinu koja je državna i možda ja i odustanem od aktuelnog udara na državu.

Jezik je sile - jedini jezik koji on razumije

Problem je to što Dodik od udara odustati neće, može ga samo zamrznuti, uz osvojen novi komad teritorije. Dobit će samo još jedno oružje u rukama i napraviti još jedan korak, pravno i politički legaliziran, ka svom konačno cilju - otcjepljenju i rastakanju države Bosne i Hercegovine.

Kad se podvuče crta, ostaje prosta istina da je svako popuštanje zapravo Dodikova pobjeda. Jedini jezik koji on razumije je jezik sile. Vrijeme je da toga konačno postanu svjesni političari u Sarajevu, ali možda još i više međunarodna zajednica.

NA VRH

Podijeli članak na