Sve češći istupi predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića u kojima se upušta i u komentiranje bolnih tema, reviziju presuda, pa i mjerenje obima genocida u Srebrenici sa drugima u svijetu, izazivaju ogorčenje porodica žrtava i čuđenje javnosti. Milanovićevom ponašanju čudi se i profesor filozofije i politički analitičar Žarko Puhovski, koji u razgovoru za „Avaz“ primjećuje da je predsjednik Hrvatske nasjeo na jednu vrstu primitivizma koje su u zadnje vrijeme bile karakteristične samo za dvije zemlje.
- To su Turska i Srbija, koje histerično odbijaju sam termin genocida kao nešto što se može uz njih vezati. To su jedine dvije države u ovom trenutku u svijetu koje to rade – kaže Puhovski.
Dodaje da je Milanović prihvatio obrazac HDZBiH, koji je odlučio da treba platiti cijenu za saradnju s Dodikom. Od samih istupa u kojima iznosi sporne kvalifikacije gora su samo dodatna pojašnjenja ranije datih izjava.
- Ja ne vidim nikakvu drugu logiku osim te. I ta je cijena, naravno, strašno visoka, moralno govoreći, jer pretpostavlja da se nešto što se dogodilo ne priznaje kao takvo. I onda Milanović, kojem ne dao vrag mira jer ima i intelektualne ambicije, pokušava iz toga izvući nekakvu teoriju po kojoj postoji genocid i recimo turbo – genocid. Pa ovdje je bilo kao malo ljudi u Srebrenici, a u Ruandi ili u Drugom svjetskom ratu je bilo puno više. On je falsificirao intenciju tvoraca teorije genocida, odnosno onih koji su formulirali načela međunarodnog humanitarnog prava. Ovdje se radi o pokušaju da se uništi jedna skupina ljudi. To ne znači da se uništava čitava skupina, nego se ljude ubija zato što pripadaju toj skupini. Ja sam, recimo, uvjeren da je u Hrvatskoj u Škabrnji bio genocid, iako je tamo, pod dvostrukim navodnicima rečeno, ubijeno „samo“ 67 ljudi. Jer su išli po podrumima gdje su ljudi bili skriveni i pitali kako se zovu. S druge strane, u Vukovaru je bio strašan ratni zločin ali nije bio genocid zato što su tamo ubijali zarobljene protivnike u vojnom sukobu, među kojima je ogromna većina bila Hrvata, bilo je Srba, jedan Francuz, nekoliko Albanaca i tako dalje. Dakle, oni se nisu raspitivali o njihovom porijeklu nego su ih ubijali kao zarobljene neprijatelje. To po definiciji nije genocid. Tu se radi o dosta preciznim odrednicama međunarodnog prava – kaže profesor Puhovski.
Nije mu jasno zašto Dodik i srpski političari odbijaju priznati genocid u Srebrenici, te se pita kakva je razlika između „strašnog zločina“ i genocida, jer je u Srebrenici ubijeno 8.000 ljudi.
- Kako vi to zovete meni je svejedno, ali kad vi meni kažete da to nije genocid, onda sam ja oprezan jer vidim da imate jednu vrstu ideologijskog skrivanja stvarnosti – dodaje Puhovski.
Smatra kako Milanović ovakve izjave šalje zbog svog karaktera i zbog toga što jako voli „pametovati“, ali da u suštini pokušava, a dijelom i uspijeva preuzeti desno krilo HDZ, a HDZBiH pokušava pokazati da je on prava adresa za podršku iz Zagreba. Međutim, on na taj način šalje sliku i o samoj Hrvatskoj iz koje izostaju ozbiljnije reakcije.
Dok su izjave Milanovića u Hrvatskoj usputna tema, njegovo ponašanje, smatra Puhovski, doprinosi zamrzavanju trenutne katastrofalne situacije u BiH.
- Bitna odgovornost same BiH je u tome što se izvan nje odlučuje o njoj. O tome nema spora. Ali kad je već tako onda se pojavljuje tendencija zamrzavanja situacije ovisnosti BiH od okoline. Od Zagreba, Beograda, Brisela, Vašingtona, Ankare, Moskve i koga sve ne. To je primarna odgovornost BiH i njezinih elita, potpuno nesposobnih da se dogovore je li danas utorak ili ne, a kamoli šta drugo. A te nesposobne elite stalno dobivaju ogroman broj glasova na izborima – ističe profesor Žarko Puhovski.
