RAT CIVILIZACIJA

Milanović i Vučić stali na stranu Zapada, Dodik čeka svoj kraj

Koliko Dodik, Putinov poltron, može još politički preživjeti u srcu Evrope koja je u ratu protiv tog Putina?

Danijal  Hadzovic
Piše: Danijal Hadzovic

Milanović, Dodik, Vučić

Foto: Avaz


Agresija Rusije na Ukrajinu dovela je do tektonskih promjena u evropskoj politici. Na kontinentu se desilo ono o čemu smo godinama mogli samo maštati – Evropa je ujedinjena.

Evropa je ujedinjena

Naime, napad na Ukrajinu crvena je linija koja je pred evropske vlade, od kojih su mnoge i bile sklone koketirati sa Putinovim interesima, stavila jasan izbor – ili ste za zapadnu civilizaciju i vrijednosti ili ste za Putinovu agresiju. Odlučnost vodećih zapadnih sila da s jedne strane naoružaju i pruže punu pomoć Ukrajini, a s druge nametnu brutalne sankcije Rusiji, preko noći je učinilo opasnim održavati bilo kakvu vrstu saradnje s ruskim diktatorom.

Mađarski premijer Viktor Orban, do sada jedan od najbližih Putinovih saradnika, naglasio je kako neće uložiti veto na sankcije koje EU uvodi Rusiji. Susjedna Srbija, tradicionalno u bliskim odnosima s Rusijom, nakon što se u početku nećkala i insistirala na svojoj neutralnosti, na kraju se ipak pridružila članicama euroatlanskog bloka, te je u Ujedinjenim nacijama glasala za Rezoluciju kojom se osuđuje napad Rusije na Ukrajinu.

Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, koji je do prije samo koji dan govorio kako je BiH „nikakva država“ i kako „nikad neće ući u NATO“, sada je pak javno predložio da se Ukrajini, Bosni i Hercegovini i Kosovu što brže omogući kandidatski status za EU, a da se Sjevernom Makedonijom i Albanijom započnu pristupni pregovori.

- BiH mora ući u status kandidata EU. To je nada debela kao deblo preko rijeke, to im fali, vuče ih se za nos već 20 godina - rekao je hrvatski predsjednik, pritom pozivajući i Dodika da se vrati u institucije i govoreći da je BiH mjesto na Zapadu.

Za Bosnu i Hercegovinu ovaj razvoj situacije je krajnje povoljan. U Evropi se, naime, godinama odvijao tihi sukob između liberalno demokratskih opcija koje su težile nastavku globalizacije, proširenja granica EU i NATO i integraciji zasnovanoj na zajedničkim vrijednostima i onih snaga koje su, u manjoj ili većoj mjeri, sa skepsom gledale na ideju širenja evroatlantskog saveza zbog sigurnosnih i kulturoloških neprilika koje bi to navodno moglo donijeti. Mnogi među potonjim upravo su na ruskog autokratu i njegove politike gledali sa simpatijama, kao na simbol očuvanja snage nacionalne države nasuprot globalizacijskim procesima.

Srbija na prekretnici

Ipak, agresija na Ukrajinu ove odnose mijenja iz temelja. Činjenica da se jedan istočni autokrat drzne napadati svog susjeda koji nije član ni EU ni NATO saveza, pokazuje zašto je širenje ovih saveza ne samo poželjno, nego i nužno za osiguranje sigurnosti i stabilnosti na evropskom kontinentu. Naime, teško da bi se Putin usudio napasti Ukrajinu da je članica NATO-a, s obzirom na čuveni član 5. Ugovora koji kaže da napad na jednu članicu znači napad na sve njih.

S te strane, nakon ove agresije realno je očekivati ubrzanje procesa integrisanja u EU i NATO evropskih država koje nisu njihov dio. Desio se sukob sistema, liberalno demokratskog i autokratskog. Ni države čije su vlasti koketirale s ovim drugim, nakon napada na Ukrajinu, bile su primorane pridružiti se svojim najvećim zapadnim saveznicima. To im se naprosto nametnulo kao uvjet opstanka. I to je u konačnici navelo Zorana Milanovića da promijeni retoriku, ali i Aleksandra Vučića da osudi rusku agresiju, iako i dalje insistira na tome da Srbija ne uvodi u sankcije. Ipak, s izolovanom Rusijom i okružena članicama NATO-a, jasno je da će i Srbija, u jednom trenutku morati prelomiti. Ovakva Rusija, s Putinom na čelu, trajno je sebe prekrižila kao faktor koji i na koji način može u budućnosti djelovati i sarađivati s ostatkom Evrope. Samim tim, rusofilstvo među istočnim komšijama i općenito u Evropu, postaje sada ne samo deplasirano, nego u ovakvim odnosima praktično i nemoguće.

Dobre vijesti za BiH

Koliko god da im možemo zamjerati na prethodnim politikama, za Bosnu i Hercegovinu je svakako dobrodošao i pozitivan znak što su i Milanović i Vučić na kraju jasno prelomili da u novom evropskom sukobu stanu na stranu Zapada, bez obzira na motiv.

S izuzetkom bjeloruskog diktatora Aleksandra Lukašenka, Putinu ostaje samo jedan saveznik s vlasti u Evropi – Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH. Nervozni Dodik, sada ostavljen i od Vučića, posljednjih dana se tugaljivo bori s vjetrenjačama pružajući podršku Putinu i sipajući drvlje i kamenje na odluke predstavnika BiH da se pridruže zapadnom savezu i osude rusku agresiju na Ukrajinu.

Ako se u Dodiku zbog nezainteresiranosti i pojedinačnih interesa prethodnih godina i žmirilo na činjenicu da se stavio pod Putinovu kontrolu i blokirao procese u BiH, sada u trenutku kada se u Evropi vodi rat, teško da će Zapad tolerisati Putinovog satelita u srcu NATO saveza i Evropske unije.

NA VRH

Podijeli članak na