Za selo Umoljani, koje se nalazi na 1.275 metara nadmorske visine, na Bjelašnici, kažu da je jedno od najljepših u Bosni i Hercegovini. Kada se dođe u selo, na samom početku, odmah sa desen strane nalazi se džamija sa specifičnom munarom prilagođenom vremenskim prilikama na ovom području.
Duran ef. Bandić, imam u penziji, u džamiji Umoljani službovao je 15 godina. Za portal „Avaza“ kaže da ne postoji pisani trag kada je džamija sagrađena.
- Džamija je prvo bila drvena, a potom je sazidana. Njena drvena građa je do rata bila u jednoj štali ovdje na selu. Prije rata je ovdje bilo mnogo više ljudi. Sada je tu svega pet domaćinstava, ostale su ili napuštene ili vikendom narod dođe – priča nam Bandić.
Specifično za ovu džamiju jeste što je izgrađena na stećcima. Džamija u Umoljanima postala turistička atrakcija
- Ovakvu ljepotu samo dragi Allah može dati. Nekada se jedva stizalo kozijom stazom. Bilo je ljepota vidjeti ljude kako sa svih strana dolaze. Vjernici iz više sela dolazili su u ovu džamiju. Tačno smo znali ko je iz kojeg sela. Sada nas nema toliko, dolaze ljudi iz dva sela, Umoljani i Čuhovići.
Kaže da je u ratu, tokom 1993. godine sve bilo zapaljeno.
- Četnici su zapalili sve, i kokošinjce. Samo džamiju nisu takli. Jedini objekt koji nije zapaljen je džamija u Umoljanima. Ima gore u selu jedan mejtef. Tu su upisani svi momci koji su umrli u selu. O razlozima opstanka džamije pričaju se različite priče i legende, ali samo dragi Allah zna zašto je nisu zapalili. Ovo je prva džamija ovdje i sva sela su njoj pripadala - priča nam Bandić.
Jedna legenda kaže da je na gredi džamije bilo urezeno „Lazar-ne“ da su tu bili četnici iz Nevesinja. "Lazar-ne“ je značilo da se džamija ne dira.
Drugi govore da je nisu zapalili bojeći se da ih dragi Bog ne bi kaznio. Legenda o ovoj džamiji kaže i kako su Umoljani dobili ime, da je Lazar naredio svojim vojnicima da džamiju niko ne smije dirnuti.
- Jedna se priča veže za jednog doktora. Dijete je bilo bolesno i putem UNPROFOR-a je došao do njegovog oca, vojnika. Rekao mu je "ako nisi okrvario ruke, liječit ću ga". Rekao mu je da nije i da neće. Taj otac je bio iz Lukavca - to je jedna od priča, ali kažem samo dragi Allah zna što je nisu uništili - rekao nam je Bandić.
Kaže da su ramazani ovdje mirni, i da se provode u kući, šetnji.
- Živim sa ženom. Iznad nas imaju još dvije žene, tamo dalje je drugi komšija, pazimo se, odnesemo jaja, mlijeko... U dobroj sam kondiciji, hodam puno. Ovdje ima svega pet domaćinstava. Za koju godinu ovo će biti selo u kojem će raditi samo kafane-restorani. Sada ih ima četiri ili pet - govori Bandić
