AVAZ U POSJETI

Druženje s deminerskim psima FUCZ-a: Belgijski ovčari brinu o životima svojih čuvara

Riko odlazi u zasluženu penziju, njegov čuvar Gluhović jedva suzdržao suze

N. Ajnadžić

Gluhović s Rikom i Ćesko s Boom

Foto: N. Ajnadžić


Federalna uprava civilne zaštite (FUCZ) ima osam svojih pasa, četiri za otkrivanje eksploziva i četiri za potragu. Predstavnici "Marshall Legacy Instituta" (MLI) iz SAD posjetili su jučer FUCZ i obavili službenu primopredaju pasa koji su donacija ove organizacije.

Smjena generacija

POEK timu (psi za otkrivanje eksploziva) FUCZ-a pridružila se Najls (Niles), jednoipogodišnja ženka belgijskog ovčara.

Zamijenit će Rika (Rico), koji odlazi u zasluženu penziju i koji će biti udomljen u SAD, gdje će biti "promoviran" u K9 ambasadora i predstavljen na događajima na kojima će se podizati svijest o opasnostima od mina i potrebi što hitnijeg čišćenja preostalih minski sumnjivih površina.

Ekipa “Dnevnog avaza” jučer je posjetila sjedište FUCZ-a u Ahmićima u Sarajevu, gdje su psi smješteni, te smo upoznali Rika, kao i ženku Bou, i njihove vodiče.

- Riko i ja radimo zajedno tri godine. Laičkim jezikom da kažem - toliko smo salame zajedno pojeli. Dugo smo zajedno, po terenima, gdje mi spavamo, on je tu sa mnom - govori nam Kenan Gluhović, Rikov vodič.

Dodaje da mu je teško što njegov pas odlazi.

- Stisnulo mi se. Zaplakao bih, toliko godina je sa mnom. Riko je izrazito poslušan, mislim da neću ovakvog naći opet. Odete kući, žena se naljuti ili djeca, a pas nikada. Vi ste mu sve - kaže Gluhović.

Trening na poligonu

Pripadnik FUCZ-a Alden Ćesko radi sa ženkom Boom već tri godine.

Naglašava da je normalno da se vežu jedno za drugo. Boa mu nije prvi deminerski pas, prije nje je imao Asku, s kojom je osvojio prestižnu nagradu “Tim pasa otkrivača godine 2014”, koju dodjeljuje MLI.

- Ja njoj čuvam život, ona meni. Mi smo tim. Jednostavno zavoliš to, i posao i psa. Godine 2009. zadužio sam deminerskog psa Asku, koja je, nažalost, uginula malo nakon dodjele nagrade. Dobili smo nagradu za najbolji tim u svijetu i išli u Vašington. Bio sam presretan. Vratili smo se u Bosnu i nastavili život u minskom polju. Teško mi je bilo kada sam je izgubio - prisjetio se Ćesko.

Znam šta želi

- Posao je ovo koji radimo za plaću. Ali ne možete vi to smatrati samo poslom. Vežeš se jer, ako nema povezanosti između psa i čovjeka, nije to to. Vidi se kad vas pas sluša. Ja u svakom momentu znam šta Boa želi, traži ili treba - kaže Ćesko.

NA VRH

Podijeli članak na