Milorad Kolović (69), čuvar započetih banjskih objekata na vrelu Crnog gubera u Srebrenici, na radnom mjestu ne sjedi skrštenih ruku. Iako je mašinbravar po zanimanju, opredijelio se praviti suvenire od drveta, koje pronalazi u neposrednoj blizini radnog mjesta, i jedini je proizvođač i prodavač suvenira u općini.

Koristan rad

Naglašava da na radnom mjestu čuvara ima slobodnog vremena napretek, a tokom života nije naučio sjediti skrštenih ruku. Osim toga što mu radno vrijeme na poslu brže prođe, odlučio se, kaže, da radi nešto korisno, čime dopunjuje penzionerski budžet.

- Iznenadio sam se dobrom prodajom suvenira i solidno zaradim. Ljudi dolaze na izvor Crnog gubera, konzumiraju vodu, umivaju se tzv. očnom vodom i ljepoticom, nose je u kanisterima, a kada odlaze, obavezno posjete moj skromni štand suvenira, kupe šta im se svidi i ne pitaju za cijenu - sa zadovoljstvom kazuje Kolović.

Pomoć supruge

Za proizvodnju suvenira koristi suho drvo, ljepilo, oštre noževe, nešto skromnog alata i jednu malu električnu mašinu. Nakon ideje sakupi materijal, obradi ga, sklapa, izlaže na štand i čeka kupce. Dok on pravi drvene predmete, njegova supruga Sokolka izrađuje sitne ukrase.

Tri godine bez plaće

Kolović kaže da je njegova radna obaveza da čuva tri pokrivena banjska objekta, ali ga je sramota posjetilaca izvorišta Crnog gubera jer su objekti i staze zarasli u nisko i visoko rastinje.

 S obzirom na to da nema vlastitog alata, od vlasnika Banje „Guber“ tražio je da kupi alat i bez naknade očisti taj prostor. Spomenuo je i da za tri godine čuvarskog rada nije dobio nijednu plaću.