Prošle su četiri godine od smrti Hatidže Mehmedović. Bila je predsjednica Udruženja "Srebreničke majke", a koja je više od dvije decenije ustrajavala u borbi za istinu o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici u julu 1995. godine, te dolasku do pravde i kažnjavanju zločinaca. 

Mehmedović je nakon duge i teške bolesti preminula 22. jula 2018. godine u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.

Predsjednica Udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa" Munira Subašić se za portal "Avaza" prisjetila Hatidže. 

- Danas će majke posjetiti njezin mezar, proučit će se tevhid, bit će članice Udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa". Sjećanje na svaku našu heroinu koja je preselila na bolji i pravedniji svijet, nikada neće biti zaboravljene. Da li se to radilo o Hatidži, Zumri, Sabaheti, Adviji, Hajri, o svim drugim, svaka majka je na svoj način heroina - rekla je Subašić. 

Kako ističe, moramo se sjećati zato što te majke su otišle na bolji i pravedniji svijet, a nisu dočekale istinu, nisu doživjele pravdu, pojedine nisu našle kosti svoje djece. 

- Hvala Bogu, Hatidža se smirila, pronašla je kosti svojih sinova, svoga muža. Rahat je mogla umrijeti. Zabilježilo se da je imala svoju djecu. One majke koje ne nađu nijednu kost neće biti zabilježeno ni da su ih imali. To je tužno, ali tako je - zaključila je Munira za portal "Avaza".

Borba za istinu o genocidu

Hatidži Mehmedović su u genocidu u Srebrenici jula 1995. godine ubijena dvojica sinova, Almir (18) i Azmir (21), muž Abdulah (44), dva brata i mnogi drugi članovi porodice.

I pored toga što je ostala sama, vratila se u Srebrenicu gdje je nastavila borbu za istinu o genocidu nad Bošnjacima i pravdu.

Radila je na tome da se poboljša život povratnika, da se nađu posmrtni ostaci njihovih najmilijih i da se čuje o tome šta se dešavalo na tom području u ljeto 1995. godine. Vratila se i da bi bila bliže svojim najmilijim koji su konačan smiraj pronašli u mezarju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari.

Vjerovala u pravdu

Od pada Srebrenice u julu 1995. Hatidža Mehmedović je živjela za to da se sazna istina o žrtvama Srebrenice, ali i da se odgovorni izvedu pred lice pravde.

U mnogobrojnim intervjuima je ponavljala da ne želi osvetu već samo pravdu i istinu.

- Vjerovala sam u pravdu. Da nisam vjerovala u pravdu ne bih se vratila da živim u Srebrenici od uspomena moje djece. Međutim, pravde nema - tako je govorila Mehmedović. 

Ponavljala je i "da svi moramo dati sve od sebe da se više ne dešava to što se desilo devedesetih godina, da sva djeca imaju svoje djetinjstvo, normalno djetinjstvo, mladost koja je nepovratna i život koji nema cijenu".