Dobar je Vojin Mijatović kad se politički žestoko mlati s Miloradom Dodikom. Dobar je i kada javno upozorava da su opozicioni mladi lavovi i lavice u RS, Draško Stanivuković ili Jelena Trivić, samo drugo lice iste medalje destruktivnog srpskog nacionalizma.
Godi bošnjačkom uhu kada Mijatović osuđuje genocid u Srebrenici i ode u Potočare da se pokloni nevinim žrtvama zločinačke politike koju simboliziraju osuđeni ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
Moraliziranje klasičnih sjecikesa
Baš je hrabro kada usred rodne Banje Luke Vojin Mijatović, kao potpredsjednik SDP BiH, organizira obilježavanje Dana državnosti BiH i tekovina ZAVNOBIH-a, i to prvi put nakon kraja rata i potpisivanja Dejtona.
Ali...
Šta ćemo s Vojinom iz Banje Luke koji treba biti ministar policije u Vladi Federacije BiH? Kako je to moguće i šta se to pobrkalo u glavi Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a i budućeg federalnog premijera, pa nam iz RS dovodi „bivšef SNSD-ovca“, „ublehaša“ i „foteljaša“ (koji je, da podsjetimo zaboravne, još 2017. godine napustio ugodno mjesto zamjenika ministra civilnih poslova BiH i učlanio se u tada opozicioni SDP), na tako osjetljivu poziciju, pitaju se patriotski nabrijani „čistunci“ iz pokreta „Za nove generacije“, NES-a i Stranke za BiH.
Isti oni koji su u stilu klasičnih političkih sjecikesa prevarili SDP kod izbora za jednog bošnjačkog i jednog hrvatskog delegata u Državni Dom naroda. Isti oni koji su u Unsko-sanskom kantonu i ne trepnuvši, upravo radi fotelja i vlasti, otišli u zagrljaj sa SDA. Isti oni koji su u Federalnu vladu, na mjesto ministra trgovine, predložili osvjedočenog varalicu i izbornog kradljivca Anela Kljaku.
U providnoj igri zamjene teza i identiteta, sporan je dakle „Stoposto Srbin i 101 posto Bosanac“ Vojin Mijatović u SDP-ovoj kadrovskoj križaljci, jer se i praktično želi pokazati opredijeljenost za zavnobihovsku BiH, gdje se Banja Luka i entitet RS ne doživljavaju kao daleko inostranstvo, nego kao neotuđivi dio BiH u kojoj je svaki građanin i pripadnik svakog naroda ravnopravan na svakom pedlju zajedničke domovine.
"Pokvareni Mujo" i "pošteni vlah"
Da paradoks bude veći, prikrivenim šovinistima iz Sarajeva, zaogrnutim demagoškom pričom o neupitnom vlastitom patriotizmu i bosanstvu, ne smeta i nisu se baš bunili što je na čelu obavještajne službe, odnosno tajne policije BiH skoro desetak godina bio srednjoškolac i porodični agent bračnog para Izetbegović, Osman Mehmedagić Osmica, ili što resorom trgovine u većem bh. entitetu treba upravljati dokazani politički reketaš Anel Kljako, notorni „trgovac“ izbornom voljom građana i radnim mjestima u Hercegovini.
Nije svejedno i ne može biti isto da li će u ovoj zemlji prevladati logika da nam je bliži „pokvareni Mujo“ iz naše mahale od „poštenog vlaha“ preko rijeke, ili će mnogo važnije biti da li je neko obrazovan, stručan, pravdoljubiv i odan univerzalnim idejama jednakosti i antifašizma.
Zato svakom normalnom u ovoj zemlji ne bi trebao biti težak izbor između Vojina iz Banje Luke na jednoj, te Osmice iz Sarajeva i Kljake iz Mostara na drugoj strani.
