Dijelovi BiH ponovo se suočavaju s katastrofalnim poplavama, posljedicama intenzivnih padavina, ali i grešaka na koje svaki put upozoravaju eminentni stručnjaci u oblasti hidrologije, izgradnje, prostornog planiranja. Najveći problem je što iz iskustava iz nedavne prošlosti, izgleda, nismo ništa naučili.
Velika opasnost
- Umjesto da rješavamo probleme, mi plačemo nad sudbinom, čekamo i gledamo u nebo. Pokušavamo da riješimo posljedice, a ne rješavamo uzroke - kazao je za “Avaz” akademik Muriz Spahić, istaknuti stručnjak, hidrolog, osnivač Udruženja geografa BiH i bivši dekan i profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu UNSA-e.
Spahić još jedanput podsjeća da se objekti ne mogu graditi na obalama rijeka i riječnim koritima, jer nakon što se to uradi onda se suočavamo s opasnošću po živote ljudi i njihove imovine te milionskim odštetama za pričinjenu štetu. Nismo izvukli pouke iz ranijih poplava, navodi on.
- Jeste li ikada vidjeli da je neka nekropola, neki historijski objekt poplavljen? Nećete to naći. Nikada nijedna željeznička pruga koje je gradila Austro-Ugarska nije poplavljena. Nekada je o tome vođeno računa - istakao je Spahić.
Vraćanje struke i znanja u institucije prvi je korak koji treba poduzeti, kako bi se preduprijedile slične opasnosti, pa, osim adekvatnog planiranja gradnje, treba povesti računa i o pravilnoj izgradnji obaloutvrda te zaustaviti odlaganje smeća i odvodnju kanalizacionih i oborinskih voda u korita rijeka, kroz koja se voda, rastom nivoa rijeke, vraća nazad u naselja.
Prostorni plan
- Upravo iz tih razloga ja sam uveo smjer regionalnog i prostornog planiranja na Odsjeku za geografiju PMF-a. Jedino geografi mogu shvatiti procese i pojave koji se dešavaju u prirodi, jer na fakultetu proučavaju geologiju, geomorfologiju, klimatologiju, metereologiju, hidrologiju kopna, okeanografiju, pedogeografiju, ali i urbanu, ruralnu i demogeografiju, ekonomsku geografiju. Tu simbiozu tražimo na određenom prostoru i onda govorimo o stvaranju prostornih planova. Zamislite, moji studenti, koji su sada stručnjaci u toj oblasti, rade na nekim drugim poslovima, jer niko neće da ih primi na posao - rekao je Spahić.
Ništa ne poduzimamo
Svojevremeno je ukazivao i na potrebu uspostavljanja hidrološko-klimatskog monitoringa na bh. rijekama, s ciljem pravovremenog uzbunjivanja stanovništva.
- Niko ništa ne radi. Nije mi jasno kako to, kad nešto planiramo, ne znamo da velika voda nosi i ubija. Ne možemo stalno slušati odgovor: “Ma, hajde, neće.” Osuđujemo klimatske promjene, a ne prilagođavamo im se, ništa ne učimo i ne poduzimamo. Godine 1910., na Bihać je palo 350 milimetara kiše po kvadratnom metru, jer je vanrednih vremenskih prilika uvijek bilo i bit će - zaključio je akademik Muriz Spahić.
