Bosna i Hercegovina danas se nalazi pred najopasnijim napadom na svoj ustavni poredak od kraja rata, ne oružjem, nego kroz diplomatske i institucionalne manevre, tvrde autori velike analize objavljene u uglednom američkom magazinu Foreign Policy.

Politički ekonomista Ismet Fatih Čančar i predsjednik Saveza za strateška partnerstva SAD-a i BiH Ismail Ćidić autori su teksta u kojem detaljno opisuju kako se gotovo tri decenije nakon Daytona, BiH ponovo suočava s prijetnjom vlastitom suverenitetu, ovaj put iznutra i kroz “savezništva” koja djeluju pod radarom međunarodne zajednice.

Savez za destabilizaciju

U analizi se ističe da aktuelno djelovanje političkog vrha Hrvatske, kako u Zagrebu, tako i kroz strukture u BiH, ide u pravcu daljnje etničke podjele i slabljenja države. Ključni partner u tome, tvrde autori, jeste Milorad Dodik, čiji secesionistički narativ i otvoreno odbacivanje institucija BiH dobija prešutnu ili otvorenu podršku iz Zagreba i Beograda.

Ova osovina, navode, ne djeluje kroz vojne ili nasilne metode, već kroz “mrežu političkih zahtjeva, diplomatskih pritisaka, zakonskih prijedloga i podršku selektivnim reformama” — sve s ciljem da se BiH prestrukturira kao država konstitutivnih naroda, a ne građana.

Posebno snažna poruka analize odnosi se na transformaciju značenja Daytonskog sporazuma. Autori podsjećaju da je Dayton 1995. godine zaustavio rat i genocid nad Bošnjacima, ali da je istovremeno uspostavio disfunkcionalan sistem upravljanja, koji je postao osnova za etničko blokiranje države.

Danas, poručuju, Hrvatska koristi upravo Dayton, ne da bi čuvala mir, već da bi institucionalizovala etničku dominaciju, posebno kroz zahtjeve za tzv. “legitimnim predstavljanjem” i reforme koje vode ka daljoj segregaciji.

Izbjegavanje imena Bosna 

Autori otvoreno govore o onome što se u BiH zna, ali se često prešućuje u međunarodnim analizama:

- Da se ime Bosne izbjegava čak i na konferencijama koje je posvećuju njoj,

- Da se Dayton koristi kao okvir za razgradnju, a ne izgradnju države,

- Da BiH ima neprijatelje u vlastitim institucijama, ali i u dijelu regionalnih politika koje je žele redefinisati.

Citiraju i poražavajuću sliku:

“Teško ćete pronaći zemlju u kojoj se jedan nasumični grad na američkom Srednjem zapadu (Dayton) spominje češće od vlastitog imena – osim ako niste u Bosni.”

Jedan od najvažnijih zaključaka jeste da se sve ovo odvija uz šutnju ili čak podršku dijela međunarodne zajednice, koja,  kako autori navode,  iz straha od “destabilizacije” podržava inicijative koje u osnovi urušavaju BiH.

Legalizacija podjela 

Oni upozoravaju da nastavak ovog trenda može voditi u legalizaciju de facto podjela, redefiniciju izbornog sistema po etničkoj matrici, institucionalno “zatvaranje” BiH kao moderne građanske države. Vrijeme je da se stvari imenuju pravim imenom

Tekst u Foreign Policyju nije tek mišljenje dvojice pojedinaca, to je ozbiljan signal međunarodnim partnerima, ali i domaćoj javnosti, da je vrijeme iluzija završeno. “Tihi rat” koji se vodi protiv BiH ne koristi tenkove, ali koristi institucije, zakone i međunarodne pregovaračke stolove. I to ga čini još opasnijim.