Traume Dragice Gage Filipović, pjevačice iz Ugljevika koja je nedavno podnijela tužbu potiv čovjeka koji se trebao brinuti o njenj karijeri, a koji se preko noći promijenio te je počeo tući, maltretirati fizički i psihički, stavljati je pod noge i, jednostavno, gaziti...još uvijek nisu prestale.
Ona i pored sistema vlasti koji joj je obećao zaštitu i dalje, zajedno sa svojim sinom, živi u strahu.
-Teško je nekome ko nije prolazio kroz slične stvari, uopšte, povjerovati da se nešto takvo može dešavati bilo kome, kaže Dragica Gaga Filipović. U meni se nakupilo toliko toga da sve ono kroz šta sam prolazila i još uvijek prolazim, više ne mogu skrivati od javnosti.
Presavila sam tabak i protiv tog zlotvora podnijela tužbu. No, kako to biva u našoj zemlji žrtva tada biva izložena još većim torturama a zločinac se počne šepuriti kao paun i uživa u sporosti onih koji bi ga trebali procesuirati.
Saučesnici u zločinu
Ja sem života više nemam šta izgubiti. Javno sam se usprotivla, ne više zbog sebe već zbog drugih djevojaka koje u svojoj naivnosti, isto kao i ja, mogu upasti u paukovu mrežu ovog zločinca iz koje će se sutra teško izvući. Zbog sudskog spora koji je u toku još mnoge stvari ne mogu javno iznijeti uključujući i ime monstruma koji mi nanosi zlo.
Mada svi znaju njegovo ime, malo ko čini da ga zaustavi u njegovim nakanama. Naprotiv, neki moji dojučerašnji prijatelji me direktno i indirektno nagovaraju da protiv te osobe povučem tužbu. Oni ne znaju kroz šta sam ja prolazila i još uvijek prolazim. Umjesto da mi pomognu takvim radnjama postaju saučesnici u zločinu.
Još me peku njihov riječi: „Povuci krivičnu prijavu jer će po tebe u budućnosti biti sve gore i gore“. Da uistinu hoće govori ono što mi se počelo dešavati. U mom životu ništa se nije smirilo. Nema nikakvih naznaka o smrivanju i prestanku tortura. Naprotiv, izložena sam novim vidovima zastrašivanja. U noći 2. na 3.novembar ove godine na nek način pokušana je moja likvidacija.
Da li zbog koincidencije što su ona i njen sin te večeri imali gosta ili nečeg drugog zločinac nije uspio u svojim nakanama. Kada je iza ponći njihov gost otišao monstrum je iz mraka, mučki, na njeno auto „Fiat punto“ bacio molotovljev koktel te ga na takav način uništio.
" Mama, gori nam auto"
-Nakon što je gost otišao iz naše kuće, nastavlja Dragica Gaga Filipović, počeli smo vršiti priprme za spavanje. Tek što sam, nakon toalete, legla u krevet, uključila televizijski aparat moj sin, koji je u susjednj sobi bio na internetu, dotrčao je do mene uz povike: „Mama, gori nam auto!“ Kroz prozor vidim da je cijeli kvart u plamenu. Nastaje panika u kući. Jedva uspijevam nekako izvjestiti policiju, vatrogasce...Srećom, brzo su intervenisali te, sem auta, na stambenim i drugim objektima nije nastala druga šteta.
Pored policije i vatrogasaca Ugljevka za nesebičnu pomoć koju mi pružaju moram se zahvaliti i svojim komšijama. Svi oni me, u granicama svojih mogućnosti, pomažu nesebično, daju podršku...Šteta koja mi je učinjena teško se može procijenti.
Traume teško izbrisati
Gubitak auta je jedno.No, doživljene traume teško će se izbrisati. Vjerujem u pravosudni sistem naše zemlje. Ma koliko bio spor očekujem da me zaštiti. Ne učini li to, žrtava ovog monstrma biće još mnogo. Moje komšije su čudu. I one proživljavaju traume. Ne mogu gledati kroz šta sve prolazim a istovremeno nemaju moći da me zaštite onako kako bi trebalo.
Psihopate nisu samo opasnost za pojedinca već za cijelo društvo. Otud ih, što brže, treba stavljati iza rešetaka, zaključuje Filipovićeva.