Hrvati godišnje na drogu troše oko četiri milijarde kuna. Samo Zagrepčani ušmrču 90 grama kokaina dnevno. Jednostavnom računicom ispada da se u toj metropoli potroše 32 kilograma “bijelog” godišnje, a u Hrvatskoj 90-100 kilograma.
Kokain se šmrče u većini noćnih klubova u Zagrebu, pokazalo je, prije neku godinu, testiranje Večernjeg lista, a troše se i sve ostale droge. Procjenjuje se da se u Hrvatskoj metropoli nalazi 25 do 30 posto hrvatskih ovisnika, koji na drogu godišnje potroše više od milijardu kuna.
U Hrvatskoj ima oko 10.000 ljudi ovisnih o kokainu i amfetaminu, a povremenih konzumenata daleko više. Mjerenjem tragova opijata u kanalizaciji u Zagrebu procjenjuje se da se dnevno ušmrče 90 grama kokaina.
Očito je i tu kriza uzela danak jer su prije nekoliko godina Zagrepčani trošili 129 grama dnevno. Gram košta od 50 do 100 eura, zavisno od dilera do dilera, što je itekako unosan posao. To su shvatili i mnogi hrvatski dileri koji su odlučili raditi naveliko.
Švercali drogu u jahtama
Jedna od najvećih akcija bila je “Balkanski ratnik”. U njoj je uhapšen Puljanin Anastazije Martinčić, i to u Urugvaju, gdje je kupio jahtu i natovario je s 2,1 tonom kokaina. U proljeće 2012. u akciji Jadera pala je i grupa Hrvata koju je predvodio Zadranin Zlatko Ugarković Patak, koja je na Karibima planirala kupiti 174 kilograma kokaina, vrijednog osam miliona eura.
Potom ga je jedrilicama namjeravala dovesti u Hrvatsku. Ugarković se objesio u španskom zatvoru čekajući da ga izruče Hrvatskoj.
U akciji ''Spider Web'', provedenoj 2011. u aprilu, zaplijenjeno je 104 kilograma kokaina te uhapšeno sedmero ljudi. Kokain je na područje Hrvatske dolazio iz Dominikanske Republike, privatnim mlažnjacima preko Bahama i Francuske, a zatim kopnenim putem – automobilima kroz Austriju i Sloveniju do Hrvatske. Mozak operacije bio je Miroslav Aničić, Hrvata s kanadskim pasošem.
Put od Lime do Madrida
Krunski svjedok u predmetu ''Domald'' do detalja je opisao je kako je sve kokain stizao u Hrvatsku. Svjedok je živio u Peruu, upoznao mnoge šefove narkokartela, a i sam je smišljao kako sve dostaviti kokain u Hrvatsku.
- U novembru 2005. sam iz Splita, preko Amsterdama i otoka Bonaire stigao u Limu. Tu sam stupio u kontakt s Pepeom, čiji mi je broj dao Nikola Ivančić. Riječ je o Joseu Martinu Morenu Pereu, međutim svi ga zovemo Pepe. Teško sam se s njim sporazumijevao jer nisam znao španjolski, a on je znao nešto malo engleskog. Sutradan je stigao i Nikola, koji je htio da upoznam Limu. On je otišao za nekih 10 dana, a prije toga mi je rekao da probam naći nekog pomorca Hrvata i da preko njega probam poslati kokain - pričao je krunski svjedok.
No tada je jedva skupio novac za povratak. Ponovno su u Limu otputovali za nekoliko mjeseci.
- Tada me Nikola upoznao sa ženom koju je zvao baba Marta. Dogovoreno je da će ona pripremiti kofer sa šest kilograma kokaina. Dogovorena je i cijena od 18.000 dolara, s time da će joj pola novca biti plaćeno unaprijed, a pola nakon isporuke kofera. Kada mi je Ivančić rekao da će dečko doći po kofer, dao sam babi Marti 12.000 dolara. Kurir je kofer preuzeo u turističkom gradu Trujillo. Kofer je sličio na lažni Samsonite. U njemu je bilo šatorsko krilo i osjećao se jak miris ljepila. Kurir je u njega dodatno stavio i neku skulpturu, no pao je u Madridu - opisao je svjedok.
Slali drogu preko DHL-a
Svjedok je u Limi upoznao i Rubena i Jesicu koji su mu predložili da drogu može staviti i ušampon ili kremu.
- Sjećam se da sam vidio bočicu od šampona Johnson & Johnson, a krema je bila Dove bijele boje - rekao je svjedok, koji je upao u opasnu situaciju.
Njegovi znanci tvrdili su da je pošiljka napustila Limu i da će poslati još jednu. Na kraju je od jednog Grka posudio 3.000 dolara kako ne bi imao problema s Kolumbijcem Rubenom.