Vojni i državni vrh bivše SFRJ bio je na nogama nakon što je 12. juna 1981. godine u sarajevskom noćnom baru “Bel Ami” ubijen državljanin Libije Kraimi Omar Gium, koji je studirao na Vazduhoplovnoj tehničkoj vojnoj akademiji u Rajlovcu.

Svi su tražili smrtnu kaznu za ubicu Hasana Ibrahimija (22), koji je sa jedanaest udaraca mesarskim nožem u WC-u noćnog bara izmasakrirao libijskog pitomca. Prvo mu je sleđa zadao tri udarca u vrat, potom četiri udarca u lice kad se Libijac okrenuo da bježi te ga je još četiri puta ubo u lijevu stranu grudi, što je dovelo do naglog krvarenja.

Ibrahimi je pokušao pobjeći, ali ga je u tome spriječilo osoblje kafe-bara, koje je čulo krik iz WC-a. Izbodeni Libijac uspio je izaći iz WC-a držeći se za stomak te je umro još u padu u unutrašnjosti objekta.

Osuđen iste godine

Ubistvo libijskog studenta koji se obučavao za pilota, umalo je izazvalo međunarodni incident, a sudski postupak odvijao se pod budnim okom Socijalističke narodne arapske džamahirije Libije i njenog predsjednika Muamera el-Gadafija. Ubistvo Omara Giuma desilo se pred očima 22-godišnjeg Anvara el-Merimea, pitomca Vojne akademije u Rajlovcu, kojem je Muamer el-Gadafi bio tetak.

Anvarova majka bila je sestra Gadafijeve druge žene i za njega je, vjerovatno, bilo rezervirano mjesto komandanta eskadrile na avionima Orao, koje je Jugoslavija, prema ugovoru Tito - Gadafi iz 1974. godine, isporučivala nesvrstanoj Libiji. Centar avionske industije bio je u Bosni i Hercegovini, u mostarskoj kompaniji “Soko”. Ugovor o vojnoj saradnji podrazumijevao je i školovanje pilota, što je za Jugoslavensku naordnu armiju bio veliki biznis. Jednu godinu školovanja po pilotu Libija je plaćala 75.000 dolara.

Jugoslavenski ambasador uvjerio je Gadafija da su libijski studenti tu noć pili alkohol i da se nisu trebali petljati sa psihičkim bolesnikom. Ugovor o isporuci aviona nije doveden u pitanje.

Ibrahimi, koji je kao maloljetnik osuđivan za krađu, boravio je u popravnim domovima u Negotinu i Zemunu te neko vrijeme zbog krađe i u italijanskom zatvoru, a na kraju je izbjegao smrtnu kaznu i 22. septembra 1981. osuđen je na 14 godina zatvora.

Vijeće tadašnjeg Okružnog suda u Sarajevu, kojim je predsjedavao sudija Rizah Hadžić, nije prihvatilo da je riječ o svirepom ubistvu.

Zašto je kobnog dana Ibrahimi ponio mesarski nož, nije do kraja razjašnjeno, jer Sud nije podlegao njegovim pričama o crnim ljudima, đavolima s trozupcem koji ga proganjaju da ga ubiju i bijelom bogu Evrope kojim se on predstavljao.

Ostavio piće na pultu

U starom spisu koji se čuva u arhivu Kantonalnog suda u Sarajevu, navedeno je da je kobnog 12. juna 1981. ubijeni bio sa prijateljima u diskoteci “Dansing” na Pofalićima, nakon čega su u 23.15 sati došli u kafe-bar “Bel Ami”. Omar, Anvar el-Merime i još dvojica prijatelja stali su za pult prekoputa šanka za kojim je do prije koju minutu bio Ibrahimi, koji je tu ostavio svoj konjak s limunom i otišao do WC-a.

Razlog za ubistvo, kako se ispostavilo, bila je kutija cigareta “marlboro”, za koju su obje strane tvrdile da im pripada.

- Kad sam se vratio iz WC-a, vidio sam ih za portalom i rekao sam im da se pomjere. Potom sam vidio Arapa koji je prošao s djevojkom i gledao me oštro i provokativno i ja sam ga drsko pogledao i prekrstio se. Ova dvojica su se na to nasmijala, a naročito onaj koji me pozvao u WC. On je premještao moju kutiju cigareta na šanku i izgledao je  provokativno. Jedan me pitao jesu li to moje cigarete. Tada je u meni počelo sve da vri - rekao je Ibrahimi, koji je u tom momentu u Omaru vidio jednog od crnih ljudi iz Pariza koji su mučili njega i njegovu djevojku, prostitutku, i htjeli da ga ubiju.

Ubijeni trzao glavom

Konobar Arif Ramić potvrdio je na suđenju da je Hasanu prodao kutiju cigareta “marlboro”, koju je on otvorio s donje strane. Anvar el-Merime tvrdio je da su cigarete Omarove i da ih je na isti način otvarao.

Anvar je kazao da nisu stavili primjedbu Ibrahimiju što je uzeo cigaretu od Omara, već da su to samo prokomentirali.

- Omar je rekao optuženom: “To su moje cigarete, a ako nemaš cigarete, treba da upitaš da bi uzeo cigaretu ili, ako nemaš cigarete, ja ću ti ih kupiti.” Rekao sam Omaru da ušuti, a nisam primijetio da je okrivljeni bio uvrijeđen - izjavio je Anvar, istaknuvši da je Omar znao raditi manje trzaje glavom te da nije napravio nikakav gest kojim je pozvao optuženog da pođe za njim u WC.

Okrivljeni bio isprovociran

Anvarovo svjedočenje bilo je ključno za Vijeće, koje je ustvrdilo da je Ibrahimi ipak bio isprovociran.
Vještaci su utvrdili da je imao nizak prag tolerancije na frustracije i da je spreman burno reagirati na podražaje.

Religiozne ideje koje je uplitao u kritični događaj, vještaci su nazvali simulativnim ponašanjem.
Vrhovni sud RBiH prihvatio je 6. oktobra 1988. Ibrahimijev zahtjev za vanredno ublažavanje te je preinačio kaznu na 13 godina i šest mjeseci zatvora.

Visoki suhonjavi čovjek u Ferhadiji

Slučaj Hasana Ibrahimija u svojoj biografskoj knjizi, izdatoj 2010. godine, analizirao je njegov branilac, sarajevski advokat Fahrija Karkin. U odjeljku “Hasan Ibrahimi - ubistvo libijskog pilota (1881)” pod naslovom “Najmlađi bijeli bog Evrope” saznajemo da je Hasan 1988. godine na kraju ipak proglašen neuračunljivim te da je prebačen u Dom za osobe s duševnim smetnjama i zaostalošću u Bakovićima.

- Sarajlije koje šetaju Ferhadijom, često se zgražavaju nad izgledom visokog suhonjavog čovjeka s cigaretom u ustima, koji čvrsto drži najlonsku kesu, punu kutija cigareta. Sve su kutije otvorene s donje strane. Hasan dolazi pred kafić “Rafaelo” kada mu ponestane cigareta. Poznaje lice svog advokata, posuđuje pare i odlazi bez riječi kupiti cigarete kao nikada - navodi Karkin.