UBICE BIVŠE JUGOSLAVIJE

Baba Anujka: Ova vračara decenijama je trovala ljude, a žrtve bi umirale u najgorim mukama

U našem serijalu vam donosimo priče o nekim od najozloglašenijih i najmonstruoznijih ubica u historiji na prostoru bivše Jugoslavije

Baba Anujka. Arhiv

Piše: D. H.

26.10.2020

Prostor Jugoslavije nije zaostajao za ostatkom svijeta po pitanju serijskih ubica. U historijskom kontekstu serijskim ubicama su se bavili psiholozi i psihijatri kako bi odgonetnuli njihove glavne motive za ubistva koja su počinili.

Serijskim ubicom se službeno smatraju osobe koje su počinile tri ili više ubistava.

Međutim, FBI smatra da su serijske ubice one osobe koje su počinile dva ili više ubistava koja su se dogodila zasebno, a ubica je djelovao sam.

U našem serijalu vam donosimo priče o nekim od najozloglašenijih i najmonstruoznijih ubica u historiji na prostoru bivše Jugoslavije.


Vračara iz Vladimirovca

Jedna od najupečatljivijih serijskih ubica na ovom prostoru je Baba Anujka, žena koja je početkom 20. vijeka u južnom Banatu postala poznata zbog toga što je posjedovala tajne recepture za brzu i sigurnu smrt.

Anujka di Pištonja (1837 - datum smrti nije poznat) bila je najveća banatska vračara trovačica. Nju je iz potpunog zaborava otrgao prof. dr Šimon A. Đarmati, koji je 2007. objavio knjigu "Baba Anujka - vračara iz Vladimirovca".

Baba Anujka je bila porijeklom Rumunka, a živjela je u Vladimirovcu, selu između Vršca i Beograda, kao kćerka bogatog paora. Vladimirovac je početkom 20. vijeka nosio naziv Petrovo selo. Anujka je, po želji svog oca, bila vrlo obrazovana žena za to vrijeme.

Priča o Baba Anujki počinje s jednom biljkom u narodu poznatom kao đavolja trava.

Ova biljka se, ne bez razloga, naziva demonskom biljkom. Njome su mazali vrhove strijela u bojevima, a poznata je i pod imenom Tatula.

O tome koliko je baba Anujka bila vješta trovačica govori i činjenica da je o njoj napisana i knjiga u kojoj je opisana kao jedna od najpoznatijih trovačica na svijetu.

Govorila je da je kao mala bila teško bolesna, zapadala je u čudna stanja zbog kojih su mnogi dolazili da je posmatraju.

Često su joj govorili da će kad poraste biti vračara.

Naravno, to se i obistinilo.

Đavolja voda

Kasnije su je svi znali kao vračaru. Njeni saradnici bi išli po banatskim selima i tražili mjesta gdje vlada nesloga i bolest i preporučivali babu čija đavolja voda može riješiti sve probleme. 50 godina se bavila vračanjem i svi su se čudili koliko tačno može da predvidi dan nečije smrti. Ipak, ona je zapravo mušterijama koje bi dolazile kod nje po savet davala vodu koja je trebala da reši sve njihove probleme, a u njoj se nalazio arsen.

Zbog te vode, ljudi su umirali u najvećim mukama.

Pretpostavlja se kako je prvu žrtvu ubila 1878. godine.

U knjizi posvećenoj jedinoj ženi serijskom ubici sa jugoslovenskih prostora, Šimona A. Đarmatija piše:

- Tražila je od svojih klijenata da joj donesu jednu crnu i jednu bijelu kokošku, torbu pepela, trica, bosiljka i tamjana. U misterioznoj tišini svoje mračne sobice i u dimu tamjana, ona je razbacivala oko sebe pepeo i trice, šaputala neke tajanstvene riječi. Na kraju je spremila jednu bocu napunjenu čistom vodom. Najzad bi uzimala jedno zvonce i tri puta bi zazvonila. To je bilo 'sporazumevanje sa đavolom'."

Ona je navodno "rješavala" brojne bračne, imovinske problema tako što je klijentima davala otrov, a imala je mnogo saradnika, i to najčešće među rođacima žrtava.


O njenoj vještini trovanja govori i to da je mjeru otrova dozirala uvijek tačno prema tjelesnoj težini onoga kome je otrov namijenjen. Kaže se da kada bi neko došao po rješenje kod nje, prvo što bi pitala bilo je: koliko je težak taj problem (misleći na osobu).

Svoju đavolju vodicu naplaćivala je od dvije do pet hiljada dinara, a misteriozne smrti ostajale su misterija jer su rođaci, koji su sami naručivali smrti svojih bližnji, uglavnom odbijali istrage i obdukcije.

Uhapšena tek 1928.

Anujka je uhapšena 1928. godine, a sve je pokrenuto smrću jednog imućnog udovca.

Suđenje baba Anujke izazvalo je mnogo pažnje i interesovanja.

Izbjegavala je da odgovara na nezgodna pitanja, pokazivala je visprenost, vadila se na teško djetinjstvo.

Za saučesništvo u ubistvima osuđena je na 13 godina. Iz zatvora su je oslobodili njemački vojnici. Vratila se u svoje selo, gdje je i umrla u 104. godini.

Ali i nakon njenog nestanka, svaka sumnjiva smrt vezala se za nju, i njenu mješavinu tatule, žive i arsenika, kojom je usmrtila desetine.





Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.