Odmah po okončanju parlamentarnih izbora u Evropskoj uniji pojavile su se analize o povećanju utjecaja ekstremnih desničarskih stranki, koje su anti-EU nastrojene.

- Jedna stranka ima vođu s tetovažom svastike, jedna stranka želi iz svoje zemlje izbaciti muslimane, druga stranka ima osnivača koji je sugerirao da se na imigrante pusti virus Ebole – pisao je dan nakon izbora “Huffington Post” u tekstu o devet ekstremno desnih stranki koje su ušle u Evropski parlament.

Među strankama koja u ispoljavanju radikalizma prednjači svakako je Nacionalna fronta koja je pobijedila u Francuskoj a na čijem čelu se nalazi Marine Le Pen. Politički potres se desio i pobjedom Stranke nezavisnosti Velike Britanije na čelu sa euroskeptičnim Nigel Farageom koji je na izborima osvojio 27,5 posto glasova, pobijedivši oporbene laburiste i konzervativce premijera Davida Camerona.

Međutim, kako vrijeme odmiče sve više prevladava spoznaja o tome da krajnja desnica u novom sazivu EP-a ima tek 52 mandata, dok Parlament broji ukupno 751 poslanika. Također, utjecaj ovih stranaka dodatno slabi njihovi međusobni odnosi. Tako je, primjera radi, Narodna stranka Danske koja je pobijedila u toj zemlji u utrci za mandate u EP, objavila je da ne želi imati ništa s Nacionalnim frontom (NF) Francuske.

Naime, od ukupnih 751 mjesta u Evropskom parlamentu, Klub zastupnika Evropske pučke stranke (kršćanski demokrati) osvojio je najviše - 221. Slijedi Klub zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata u Europskom parlamentu sa 191, te Evropski konzervativci i reformisti sa 70 zastupničkih mjesta. Savez liberala i demokrata za Europu osvjio je 67, a Evropska ujedinjena ljevica – Nordijska zelena ljevica 52. Zeleni/Evropski slobodni savez imaju 50, a Klub zastupnika Evrope slobode i demokratije 48 mjesta u Parlamentu. Na začelju su nezavisni zastupnici sa 43, te novoizabrani zastupnici koji ne pripadaju nijednom klubu zastupnika sa devet mjesta.

Rezultati izbora

Ekspert Inicijative za stabilnost Evrope (ESI) Alexandra Stiglmayer kaže za “Avaz” da je  pomjeranje u desno u EU moguće, ali u onim zemljama u kojima su euroskeptične stranke napravile dobitke, kao što su Francuska, Velika Britanija, Grčka i Danska.

- Vidjeli smo u prošlosti da je pojavljivanje ekstremističkih stranaka imalo utjecaj na politiku vladajućih stranaka, čak i ako ove stranke nisu bile u vladi. Geert Wilders je utjecao na nizozemsku politiku, Neovisna stranka u Velikoj Britaniji imala je utjecaj na politiku Torijevaca, Danska narodna stranka je utjecala na vladinu politiku itd.

Te zemlje su, također, zemlje članice EU, koje su zastupljene u Vijeću EU-a, pa ako promijene svoju politiku, to može utjecati na kreiranje politike EU. Ostaje da se vidi kako će se to manifestirati. Mogu se desiti potezi koji vode ka ograničavaju imigracijske politike, slabljenju fiskalne discipline i mjera štednje, mogu se osujetiti inicijative za dodatno ojačanje unutrašnje integracije u EU, i jednostavno prevenirati mjere koje ne bi bile popularne široj javnosti – kaže Stiglmeyer.

Aleksandra Stiglmeyer: Rezultati nemaju utjecaja na proširenje

Ona navodi kako se postoji bojazan da bi se politika proširenja također mogla naći pod pritiskom, čak i više nego što je to sada slučaj. Za nju je zbog toga pozitivan znak da su ministri vanjskih poslova EU odlučili Albaniji dati status službenog kandidata EU.

Trebamo se, kaže, pripremiti za porast skepticizma proširenja. Smatra da bi Evropska komisija trebala reformirati svoju politiku proširenja čineći proces proširenja mnogo jasnijim i transparentnijim - drugim riječima: jačim.

- Šta su kriteriji? Šta sve zemlje kandidati trebaju napraviti konkretno kako bi se implementirali propisi i standardi EU-a? Koje prednosti će to donijeti? Kada Komisija utvrdi da su ključni zahtjevi provedeni, koje kriterije koristi za to? Sve to je malo nejasno sada. To bi trebalo biti vrlo konkretno, kristalno jasno i razumljivo. To će učiniti proces objektivnijim, te više tehničkim, a manje podložnim političkog uplitanja. To bi pogotovo bilo dobro za BiH. Ne bi trebalo biti više "posebnih" uvjeta kao što su ustavne promjene, ali isto ni "posebnog tretmana", jer se EU osjeća odgovornom za slabosti Daytonskog sporazuma – tvrdi Stiglmeyer.

Navodi da bi BIH trebala provoditi iste stvari kao i ostali kandidati. Napominje da kada je Evropska komisija provela proces liberalizacije viznog režima za Zapadni Balkan od 2008. do 2010, svih pet zemalja dobilo je istu ,apu puta koja propisuje uvjete. BiH tada nije bila posebno tretirana, a uspjela je provesti plan mape puta u skladu sa kompromisima između države i entiteta.

- Rezultati izbora vjerovatno neće imati veliki utjecaj na proširenje kada je riječ o Evropskom parlamentu. Njegove ovlasti su ograničene - Parlament ne može blokirati bilo koji od koraka u procesu proširenja do kraja kada zemlja završi pregovore o ugovoru o pristupanju. Tek tada Evropski parlament treba dati svoj pristanak. Srećom, stranke i zastupnici Evropskog parlamenta koji daju podršku proširenju još uvijek imaju većinu, tako da ja nisam zabrinuta u vezi s tim. Međutim, ostaje pitanje hoće li bilo koja od zemalja pristupnica moći završiti pregovore tokom parlamentarnog mandata 2014-2019. Međutim, rasprave u Evropskom parlamentu o proširenju i napretku svih zemalja zapadnog Balkana, mopgu dodatno biti podgrijeni mišljenjima zastupnika koji iskazuju anti-EU raspoloženje.

Robert Oulds, direktor Briž Grupe, tvrdi da francuski Nacionalni front ili Stranku nezavisnosti iz Velike Britanije ne bi opisao kao esktremne stranje desnice. One su, za njega, više anti-establišment stranke, kakvih ima Mađarskoj, Grčkoj ili u Španiji.

- Više bi ovo što se desilo na EU izborima opsiao kao izraz nezadovoljstva zbog nekih stvari koje su se dešavale kada je riječ o EU politici. Uglavnom u Evropskom parlamentu su ušle više konzervativne partije, a ne radikalne. UKIP, naprimjer, nije krajnja desnica. Oni su počeli kao oslobodilačka stranka. Govore o slobodi. Njih smatram kao anti-establišment stranku. U kontekstu UK, oni nisu ni desnica. JOBIK je u Mađarskoj postigao neki uspjeh – do neke mjere oni su lijevo, ne desno od centra. Alternativna Njemačka u je izraziti euroskeptik i imali su nekog uspjeha. Protive se euru i monetarnoj uniji – ističe Oulds.

U Evropskom parlamentu Hrvatsku će zastupati 11 političara. Ubjedljivo najveći broj glasova dobio je Tonino Picula (SDP) - čak njih 126.771.

Prema njegovom mišljenju dobitnici izbora su konzervativne stranke, dok stranke koje se mogu smatrati euroskeptičnim nemaju tu snagu u Evropskom parlamenta da blokiraju bilo kakve procese. Picula smatra i da u mandatu novog rukvoodstva Evropske komisije i Evropskog parlamenta odnosno do 2019. godine neće biti novog proširenja EU, a to se pogotovo odnosi na zapadni Balkan. Ipak dodaje kako smatra da ovaj proces neće biti blokiran, te da je moguće očekivati da određene države nastave sa napretkom na putu evropskih intergracija.

- Rekao bih da su ovi izbori otklonili samo jednu vrstu neizvjesnosti, a to je ona rezultatska: ko će koliko dobiti. Nakon toga su se otvorila neka nova pitanja, a to je da li će doista biti ispunjeno obećanje koje su, manje-više, sve političke skupine u Evropskom parlamentu obećale biračima a to je da će se poštovati njihova odluka, vezano za izbor Evropske komisije – kaže Picula za “Avaz”.

Tonino Picula: Nema blokade procesa

Jedna od tradicionalnih hroničnih optužbi koje idu prema EU, kako navodi on, je ona da nije bila dovoljno demokratična, te da je distancirana od interesa običnih građana i da je jedino Evropski parlament kojeg građani mogu izabrati.

-Prvi put nakon što je Lisabonski sporazum stupio na scenu 2009. godine, a ovo su prvi izbori od tada, namjera je da se demokratizira još jedna institucija, vrlo važna, a to je evropska komisija na način da se politčke skupine u parlamentu priej izbora istaknu jedno ime, takozvanog špicenkandidata, koj bi u slučaju pobjede njihove grupacije postao predsjednik Evropske komisije.

Sada to obećanje u ovih nekoliko tjedana nakon izbora dovedeno u pitanje, s obzirom da je onaj koji je pobijedio na izborima, a to su konzervativci i njiho kandidat Junker nailaze na otpore, ne samo od Davida Camerona, premijera Velike Britanije, nego još nekih predsjednika vlada. Sada se vode debate da li bi to značilo dezavuiranje EU javnosti – istakao je Picula.