Međunarodni tim naučnika tvrdi da je riješio misteriju poznatu kao "Veliko izumiranje", najveći događaj masovnog izumiranja u historiji Zemlje.
Njihovo istraživanje pokazuje da je ekstremno globalno zagrijavanje uništilo oko 96 posto morskih vrsta, prvenstveno zbog drastičnog smanjenja količine kisika u okeanima, prenosi Gizmodo.
Vrući okeani bez kisika
Naučnici smatraju da je katastrofu izazvala masivna vulkanska aktivnost, najvjerovatnije erupcije Sibirskih trapova, koje su u atmosferu oslobodile ogromne količine stakleničkih plinova. To je dovelo do naglog porasta globalnih temperatura i dramatičnih promjena u okeanima.
Kako bi utvrdili šta je tačno uzrokovalo nestanak većine morskih organizama, istraživači su uporedili metabolizam savremenih morskih životinja s fosilnim ostacima vrsta koje su živjele prije i nakon ovog događaja.
Ključni nalazi istraživanja
Istraživanje pokazuje da je zagrijavanje okeana dovelo do značajnog smanjenja količine rastvorenog kisika, jer toplija voda može zadržati mnogo manje kisika od hladnije.
Vrste koje su izumrle bile su slabo prilagođene visokim temperaturama i niskim koncentracijama kisika, dok su preživjeli uglavnom organizmi koji su prirodno razvili otpornost na takve uslove.
Naučnici navode da se stopa izumiranja gotovo u potpunosti poklapa s osjetljivošću pojedinih vrsta na nedostatak kisika, zbog čega zaključuju da su upravo toplotni stres i hipoksija bili glavni uzroci masovnog izumiranja.
Upozorenje za današnji svijet
Istraživači upozoravaju da današnje klimatske promjene, uzrokovane ljudskim djelovanjem, pokazuju zabrinjavajuće sličnosti s procesima koji su prethodili najvećem izumiranju u historiji planete.
Tokom permskog masovnog izumiranja globalna temperatura porasla je između osam i 12 stepeni Celzijusa, ali tokom više hiljada godina. Danas klimatski modeli predviđaju porast temperature od 1,5 do četiri stepena već u narednih stotinjak godina.
Naučnici ističu da postoji jedna ključna razlika – za razliku od tadašnjih prirodnih vulkanskih erupcija, čovječanstvo danas može utjecati na emisije stakleničkih plinova i tako smanjiti rizik od dostizanja nepovratnih klimatskih promjena.
