Cijene zlata su u oktobru pale 1,6 posto, nastavljajući slabljenje sedam mjeseci uzastopno. Deutsche bank u posebnoj bilješci ističe da je u pitanju najduži pad vrijednosti još od 1869. godine.
Veći dio tog vremena uključuje eru kada je američki dolar bio fiksiran za zlato, što znači da se cijena plemenitog metala nije mnogo mijenjala.
Analitičari Deutsche banke također primjećuju da takav niz gubitaka nije viđen u pola vijeka nakon što su SAD sišle sa zlatnog standarda, okončavajući režim razmjene valuta u Breton Woodsu.
Zlatne poluge su u utorak porasle za 1,21 posto, mijenjajući vlasnike za 1.643,56 dolara po unci, ali su u padu od značajnih 11 posto u odnosu na početak godine.
U međuvremenu, prinosi na obveznice prilagođeni inflaciji su naglo porasli usred agresivnog povećanja kamatnih stopa od strane Federalnih rezervi i drugih centralnih banaka.
Realni prinosi su porasli sa -0,49 posto u martu na 1,54 posto u posto, što je “umanjilo privlačnost nekamatonosne imovine, iako je inflacija ostala visoka”, navodi se u bilješci.
Zlato je, međutim, i dalje nadmašilo većinu drugih značajnih sredstava za razmjenu, uprkos oštrom padu ove godine, prema strategu istraživanja Deutsche bank, Jimu Reidu. On je u bilješci od utorka napisao da je, osim nafte, zlato imovina najbliža paritetu do sada 2022. godine.
"Dakle, na relativnoj osnovi, ima bolje rezultate od gotovo svih drugih globalnih sredstava", rekao je on.
