BIH

Izgleda da nikoga u BiH ne zanima nezakonito prisluškivanje!

Petar Kovačević, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH

Amil DUČIĆ

26.7.2014


Prisluškivanje i presretanje komunikacija u Bosni i Hercegovini vrši se mimo evropskih standarda. Niko ne zna šta se radi s nastalim materijalom, nemamo statistike o tome koliko je zakonitog presretanja komunikacija od policije u jednoj godini, nemamo mogućnost revizijskog postupanja. Dodatni problem predstavlja nezainteresovanost za ova pitanja u BiH kako vladinog tako i nevladinog sektora. Stiče se utisak da ovakvo stanje odgovara svima, što nije istina!

Ovu alarmantnu konstataciju izgovorio je u intervjuu za „Dnevni avaz“ Petar Kovačević, direktor Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH, institucije čija je nadležnost da nadzire obradu ličnih podataka.

Razlog za uzbunu

Međutim, uprkos jasnim nadležnostima, Agencija se suočava s brojnim preprekama koje joj upravo postavljaju institucije, pogotovo kad je riječ o nezakonitom zadržavanju ličnih podataka.

- Protivzakonitim pristupom zadržanim podacima i protivzakonitim presretanjem komunikacija na najgrublji način se zadire u pravo na privatnost i može imati nesagledive posljedice. Poznato je da je informacija moć, a nekontrolisana informacija je nekontrolisana moć i to bi trebao biti dovoljan razlog za uzbunu! Jedna od najvećih svjetskih afera u prošloj godini je upravo afera s bivšim američkim obavještajcem koji je odao bezbjednosne tajne koje su se odnosile na presretanje komunikacija.

Odreagovale su mnoge međunarodne organizacije, od UN-a pa nadalje. Evropski sud pravde je 8. aprila ove godine proglasio nevažećom direktivu o zadržavanju podataka sakupljenih ili obrađenih u vezi s odredbom o javno dostupnim uslugama elektronskih komunikacija ili javnim komunikacionim mrežama. Nadalje, Ustavni sud Austrije donio je odluku kojom se ukidaju svi zakoni prema kojima su telekom operateri dužni da čuvaju snimljene telefonske razgovore i čuvanje podataka svojih pretplatnika o ostvarenoj komunikaciji. U BiH to kao da nikoga ne interesuje i stiče se dojam da se, iz nekih razloga, svjesno bježi od toga - upozorava Kovačević.

Kako je moguće da je inspektorima Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH nedavno u sva tri vodeća telekom operatera, „BH Telecomu“, HT-u Mostar i „Telekomu Srpske“, onemogućena kontrola zakonitosti presretanja telekomunikacija, odnosno pristupa ličnim podacima?

- Inspektori su u svom opisu posla pokušali utvrditi zakonitost obrade ličnih podataka u postupcima presretanja telekomunikacija koje vrši policija, zatim zakonitost u postupku dostavljanja podataka o korištenju telekomunikacionih usluga, kao i tehničke i organizacione mjere za sigurnost ličnih podataka.

Iako Zakon o zaštiti ličnih podataka jasno propisuje da inspektori Agencije imaju pravo da uđu u sve prostorije u kojima se vrši obrada ličnih podataka te da državne i službene tajne neće predstavljati prepreku za Agenciju, to su odgovorna lica u telekomima osporila.

 

 

Kovačević: Postupak operatera je nedopustiv

 

Naime, operateri se pozivaju na procedure koje je donio zajednički upravni odbor za zakonito presretanje telekomunikacija koji je nekada ranije formiralo Vijeće ministara BiH, ali i te procedure su označene kao tajne. Naše inspektore, koji inače imaju certifikate za pristup tajnim podacima, samo je interesovalo da li iza svakog naloga za prisluškivanje postoji odobrenje suda, što bi bio dokaz da je to presretanje zakonito.

Postupak operatera je nedopustiv i Agencija će nastaviti s aktivnostima koje podrazumijevaju saradnju s nadležnom komisijom Parlamentarne skupštine BiH te zajedničkim upravnim odborom, a nije isključeno i kažnjavanje operatera.

Prisluškivanje razgovora predstavlja ozbiljno miješanje u privatni život građana i zato mora biti zasnovano na potpuno preciznim i predvidivim propisima i podložno kontroli nezavisnih organa.

Šta je s tim famoznim zajedničkim upravnim odborom koji, prema odluci Vijeća ministara BiH, čine zamjenik ministra sigurnosti BiH te po jedan predstavnik Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) i Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA)?

- To je dobro pitanje. Da li je to javni organ ili ne? Vijeće ministara je na osnovu zakonske odredbe, koja ga ovlašćuje da propiše samo tehničke obaveze operatera za zakonito presretanje komunikacija, uspostavilo taj odbor, dalo mu nadležnosti i problem učinilo još većim. Zajednički odbor je procedurama propisao da pristup nalozima policije odobrava policijski organ koji je podnio nalog, što je nelogično i neprihvatljivo. To suštinski obesmišljava bilo kakav nadzor i kontrolu!

Postoje određeni principi utvrđeni sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava kada je u pitanju zakonito presretanje komunikacije od policije. Ovdje je najbitnije obezbijediti sudsku kontrolu i to je bio cilj Agencije. To bi za Agenciju bio dovoljan garant zakonitosti. Nas, naravno, ne interesuje sadržaj nijedne presretnute komunikacije.


Realan život

U proceduri je novo zakonsko rješenje o elektronskim komunikacijama BiH. Šta možete reći o tome kada je riječ o prisluškivanju?

- U februaru ove godine Agencija je dala mišljenje Ministarstvu komunikacija i transporta na taj nacrt. On predstavlja iskorak kada je riječ o obradi ličnih podataka. Međutim, mi smo tražili precizno definisanje nadležnosti kontrolnih organa, što, naravno, za sobom povlači i odgovornost. Neprihvatljivo je definisati nadležnosti javnih organa korištenjem pojma „u saradnji“, jer to u realnom životu može predstavljati problem. Svakako da su javni organi dužni da sarađuju, ali u okviru svojih precizno definisanih nadležnosti.

Nacrtom je predložen direktan pristup zadržanim podacima ovlaštenih organa, što je za Agenciju neprihvatljivo i što je u suprotnosti s evropskim standardima. Evropska direktiva propisuje obavezu operaterima da se zadržani podaci dostavljaju po zahtjevima ovlaštenih organa. Najbitnija primjedba odnosi se na odredbu kojom se Vijeće ministara čini nadležnim da, na prijedlog Ministarstva bezbjednosti, propiše bliže odredbe o zakonitom presretanju komunikacija i posebnim obavezama operatera. Smatramo da ovakvo rješenje, koje je i identično važećem, predstavlja prijetnju zaštiti ličnih podataka i samim tim je za Agenciju neprihvatljivo. Naime, jedino zakonodavac može ograničiti ljudska prava, ali ni on proizvoljno, već to treba biti u nekom od legitimnih ciljeva i neophodno potrebno u demokratskom društvu.

U ponedjeljak je u „Službenom listu BiH“ objavljen Pravilnik o sukobu interesa u kojem se tretira i objavljivanje podataka iz imovinskih kartona političara. Svakako, ovo se odnosi na raniju odluku Suda BiH, odnosno rješenje Agencije, kojim je praktično zabranjeno Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) da objavljuje imovinske kartone. Mislite li i dalje da je ovo dobro rješenje?

- Presuda Suda BiH, odnosno rješenje Agencije, cijenilo je obradu ličnih podataka koja je vršena na način da su imovinski kartoni kandidata skenirani i postavljani na stranici CIK-a. Razlike su očigledne. Prije svega, radilo se o kandidatima kojih više od 80 posto neće biti izabrano, za razliku od lica koja su već izabrana ili imenovana. Također, radilo se o skeniranju kompletnog imovinskog kartona, gdje su se nalazili i podaci čije se objavljivanje teško može braniti javnim interesom.

Zahtjev i presude Suda BiH i rješenja Agencije bio je da se usklade pravo na zaštitu ličnih podataka i pravo na slobodu pristupa informacijama, pravima koja nisu apsolutna. Nažalost, kao i u mnogim drugim stvarima, iz jedne krajnosti otišlo se u drugu i zlonamjerno pokušavajući za to okriviti Agenciju. Jednostavno, traži se izbalansiran pristup te je i dalje dobro rješenje koje proizlazi iz presude Suda BiH i rješenja Agencije.

Ali, javnost ima pravo da zna koju imovinu posjeduju izabrani zvaničnici. Na koji način se to sada može uopće saznati? Kako je to uređeno u drugim zemljama?


- Naravno da ima pravo i to na jedino mogući način, a to je zakoniti način. Tu je relevantan Zakon o slobodi pristupa informacijama, koji nije u potpunosti preuzeo evropske standarde iz te oblasti i koji je samim tim invalidan. Zaštita ličnih podataka i sloboda pristupa informacijama su, na neki način, suprotstavljena prava i objektivno to može predstavljati težak zadatak kod primjene ovih zakona. Ali, to ni u kom slučaju ne znači da zakone ne treba provoditi, već obrnuto, u tome tražiti motivaciju za rješavanje najkompleksnijih zahtjeva i predmeta.

Agencija je u prošloj godini bila obezbijedila postupak za izmjene i dopune Zakona o slobodi pristupa informacija kako bi se pravo na slobodu pristupa informacijama učinilo efektnim i pratilo zaštitu ličnih podataka. Predlagali smo, između ostalog, proaktivni pristup, koji znači obavezu javnih organa da sami čine dostupnim što više informacija javnosti u obimu i mjeri koji su potrebni za javni interes.

To bi, konkretno, značilo da tijelo koje ima imovinske kartone samoinicijativno učini dostupnim određene podatke javnosti u potrebnom obimu i mjeri. Međutim, kod nas se pribjegava senzacionalizmu koji nije javni interes i koji mu šteti. Svojevrsno izrugivanje pravu na pristup informacijama je objavljivanje podatka za jednog državnog ministra koji na pitanje koje vozilo posjedujete, odgovara: „Golf 2 - prodat“.

 

Sudska zaštita

 

Možete li prokomentirati stav Porezne uprave FBiH, koja tvrdi da ne može na zahtjev medija objavljivati informacije o plaćama u javnom sektoru, već to čini samo na zahtjev institucija?

- Kao što smo u našem mišljenju iz prošle godine naveli, javni organi se ne mogu kriti iza zaštite ličnih podataka kada je u pitanju trošenje budžetskih sredstava. Nisu mi poznati ovi detalji, pa samim time ne bih mogao iznijeti precizno mišljenje. Treba praviti razliku između zahtjeva javnih organa i zahtjeva javnosti, jer to definira koji se zakon primjenjuje. Po zahtjevu za pristup podacima javnih organa primjenjuje se Zakon o zaštiti ličnih podataka koji ih prepoznaje kao treću stranu. Treća strana treba navesti valjan pravni osnov ili dokazati legitimni interes za pristup podacima.

Međutim, po zahtjevu javnosti, odnosno medija, relevantan je Zakon o slobodi pristupa informacijama po kome je svaki javni organ dužan da po tom zahtjevu donese rješenje. U slučaju da ne odobri, dužan je da to jasno obrazloži i navede osnove i razloge za takvu odluku. Na taj način se konačno obezbjeđuje i sudska zaštita prava na pristup informacijama.

Društvene mreže su velika prijetnja


- Agencija prati obradu ličnih podataka na internetu i cijeni njihovu zakonitost. To se, prije svega, odnosi na internetske stranice. U proteklom periodu Agencija je imala određeni broj predmeta gdje smo ocijenili protivzakonitu obradu podataka i samim tim nalagali adekvatne mjere. Riječ je o imovinskim kartonima, optužnicama, socijalnim davanjima pa do nedavnih spiskova poplavljenih gdje su objavljivani jedinstveni matični brojevi te adresa stanovanja.

Veliku prijetnju zaštiti ličnih podataka predstavljaju društvene mreže, gdje građani olako čine dostupnim podatke, čijom zloupotrebom se može licu učiniti nenadoknadiva šteta. Agencija je tu nemoćna, osim apelovanja i ukazivanja na značaj zaštite ličnih podataka, jer je svako lice vlasnik svojih ličnih podataka i samim tim može slobodno raspolagati njima. Međutim, to za sobom povlači i određene rizike te zahtijeva širi angažman zainteresovanih, prije svega države - potcrtava Kovačević.

Plaće i zapošljavanje u javnom sektoru ne smiju biti tajna


- Objavljivanjem informacija o iznosu plate u javnom sektoru ne može se ugroziti pravo na privatnost i proizvoljno je, samim tim i protivzakonito, pozivanje na zaštitu ličnih podataka. Ista situacija je i sa zapošljavanjem u javnom sektoru, gdje se neosnovanim pozivanjem na zaštitu ličnih podataka ne daju podaci o zaposlenim. Upravo u tom pravcu bio je prijedlog Agencije za izmjenu člana 8. Zakona o slobodi pristupa informacijama, gdje smo tražili da se zapošljavanje i trošenje budžetskih sredstava definiše kao dokazani javni interes i da se niko ne može u tim slučajevima pozivati na zaštitu ličnih podataka - ističe prvi čovjek Agencije za zaštitu ličnih podataka BiH.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.