Imam i hatib Sultan Fatihove, poznatije kao Careva džamija u Sarajevu, u čijem kompleksu je i sjedište Rijaseta Islamske zajednice u BiH, hafiz Sadrudin ef. Išerić, povodom Ramazanskog bajrama, govorio je za „Dnevni avaz“.

Ef. Išerić u bajramskom intervjuu ističe vrijednost mubarek mjeseca ramazana i ljepotu bajramskih blagdana. Također, analizira i stanje duha bošnjačkog naroda, naglašavajući da je „naš Bošnjo dobar insan, koji zaslužuje respekt.“

Uzdignute glave

Ramazan je prilika za istinsko bogaćenje i odgoj duše. Bošnjaci su na ovim prostorima izloženi stalnim iskušenjima. Jesu li oni, prema Vašem mišljenju, odgovorili svim izazovima svetog mjeseca?

- Svaki vjernik se raduje i veseli dolasku mjeseca ramazana ili, što mi volimo reći, mubarek musafiru, zato što je to još jedna prilika da iskažemo svoju zahvalu Svevišnjem Gospodaru, prije svega na blagodati upute. Blagodat upute kojom smo spoznali Stvoritelja i kojom se veselimo da izvršavamo ono što će nas približiti Njemu i Njegovom zadovoljstvu. A post je jedan poseban ibadet u kojem je svaki hair, svako dobro, pa kada postač diše, veliča Allaha, dž. š., kada šuti, tesbih Mu čini, pa čak i kada spava, ibadet Mu čini, a kakve nas tek nagrade očekuju za druge ibadete od namaza, učenja Kur'ana časnog, noćnih namaza, sadake... To samo Allah Dragi zna, On nam je obećao da će postače posebno nagraditi.

Post, kao i svaki drugi ibadet, ima za cilj da osnaži vjernika i ojača svijest o postojanju Stvoritelja Koji ga je stvorio i Kojem će se vratiti. Post je tu i da nam pokaže koliko smo poletni za ovim prolaznim dunjalukom, a koliko nam samo malo treba kada dođe iftar. Post je tu da nam pokaže šta znači jaka volja i kolika je to pokretačka snaga kada hoćemo i kada znamo zašto i zbog čega nešto radimo. Doista je lijepo vidjeti čehru postača, taj smiraj, ali i odlučnost, radost i ustrajnost u onome što Uzvišeni Allah traži, a u čemu on nalazi sreću za svoju dušu.

U kakvom stanju su, prema Vašem mišljenju, danas Bošnjaci?

- Ja stalno govorim i ponavljam: „Mi smo dobar narod“. I stvarno jesmo, i nikome ne dam da kaže kako su bolji muslimani od nas. Vratimo se nazad kroz historiju šta smo sve preživjeli u posljednjih 136 godina, šta je sve činjeno na našem slabljenju pa do posljednjeg genocida i pokušaja našeg nestanka. Preživjeli smo i opstali, a uz to sačuvali čast, ponos i dostojanstvo. Ako iko može da uzdignute glave hoda ovom lijepom Bosnom, onda su to Bošnjaci. Na Bošnjacima je glavna odgovornost za državu, a da bi to postigli, moraju se okrenuti jedni drugima. Cijenimo i poštujmo jedni druge, radujmo se našim uspjesima, budimo uvijek jedni za druge, kao što smo bili za vrijeme poplava, podržimo dobre ideje koje su za opće dobro bez obzira od koga dolazile, kao što je primjer Koalicije „1. mart“ i izbora u Srebrenici.

Naš Bošnjo je dobar insan koji zaslužuje respekt od svojih predstavnika, jer je pokazao da je spreman dati i život za svoju rodnu grudu i više ciljeve. Naš Bošnjo nije zaslužio da bude ostavljen na pola puta i da ne zna kako i kuda dalje. Naš Bošnjo ne zaslužuje da bude zbunjivan po fundamentalnim pitanjima našeg opstanka. Naša velika snaga i nada su mladi koji su svjesni ko su i šta su i koji se ne stide što su Bošnjaci, naprotiv, ponosni su na to i to s velikim pravom. Ti mladi, obrazovani, osviješćeni ljudi zaslužuju našu pažnju i prostor da pokažu kako se voli država i kako se može i treba za nju boriti. Ovom prilikom predlažem studente sarajevskog Univerziteta za Šestoaprilsku nagradu za njihov angažman u pomoći ugroženima od poplava.

Istinski borci za Bosnu

I ove godine teško je bilo vjernicima u povratničkim džematima u manjem bh. entitetu. Koliko smo odgovorili svojim obavezama da im pomognemo?

- Naši povratnici su pravi i istinski borci za Bosnu. Oni su ti koji su smogli snage i hrabrosti da se vrate odakle su protjerani, gdje su njihovi najbliži ubijani. Naši povratnici zaslužuju veliko poštovanje. Nedovoljno se uključujemo u njihove probleme koji su svakodnevni i ponekad se pitamo odakle im tolika upornost, odakle crpe toliku snagu kada znamo da nemaju neophodne podrške od naših predstavnika. Najbolji primjer za to je problem djece iz Konjević-Polja, kada su došli u Sarajevo i rekli nam ima Bošnjaka u Podrinju, borimo se da tamo ostanemo, pomozite nam. Kakav je naš odgovor bio?! Takvo stanje je, manje-više, u cijelom manjem entitetu, ali naši povratnici su odlučni da ostanu, oslonjeni jedni na druge ne daju se zastrašiti niti obeshrabriti u svojoj borbi. Čini mi se da oni trebaju nama doći i pomoći nam u našim odnosima.

U kakvom ozračju dočekujemo Bajram, najveći muslimanski blagdan?

- Poslanik islama Muhammed, a. s., podučava nas da imamo dva praznika Ramazanski i Kurban, hadži bajram. Dakle, Ramazanski bajram dolazi nakon mjeseca ramazana u kojem smo se odazvali Allahu, dž. š., postom i drugim ibadetima da tako pokornost i poslušnost iskažemo. Nakon tog velikog napora i predanosti dolazi nam nagrada. Bajram je nagrada za postače. Oni se vesele svom uspjehu, ispoštenom mjesecu ramazanu i tu radost međusobno dijele zijaretima i hedijama. To je poseban osjećaj koji može da doživi samo postač. Bilo bi dobro kada bismo ovaj hal (stanje), ovaj ambijent, ovu pozitivnu atmosferu mogli zadržati što je duže moguće.

Ef. Išerić: Priznanje greške je vrlina, a nikako mana

Vjernicima se preporučuje da Bajram iskoriste za pomirenje u svakom smislu riječi. Znamo li to iskoristiti?

- Vjera nas podučava da su vjernici u njihovim međusobnim odnosima poput jednog tijela i ako je jedan dio tijela bolestan, cijelo tijelo pati od bola i nesanice. Dakle, traži se jedinstvo, a nema jedinstva bez razumijevanja. Nismo svi jednaki i nemojmo suditi drugima prema sebi. Često sebi dozvoljavamo luksuz da ljudima sudimo, a da i sami ne znamo zašto, možda da bismo sebe istakli i zadovoljili svoj nefs, ego. Takav pristup i odnos remeti odnose među nama. Vjera nas podučava da onaj koji nije spreman da oprosti drugom kako se nada da će njemu Allah, dž. š., oprostiti, a posebno poslije mjeseca ramazana, kada se nadamo Allahovoj, dž. š., nagradi i oprostu grijeha. Moramo priznati da nam je nerijetko teško reći – oprosti, brate, pogriješio sam, radije bismo napisali knjigu kojekakvih opravdanja. Priznanje greške je vrlina svakog čovjeka, a vjernika posebno, nikako mana.

Gradimo porodice

Svake godine svjedoci smo neprimjerenih „bajramskih provoda". Možete li nam reći kako bi se trebalo ponašati za vrijeme Bajrama, a imajući u vidu bošnjačku tradiciju?

- Kao što smo rekli, Bajram dolazi nakon velikog ibadeta posta, a Bajram je radost postača, pa kako da ga provede osim na način kojim će Allah, dž. š., biti zadovoljan. Naš je lijepi adet da se za Bajram obiđu porodica i komšiluk, da se obiđu mezarja, djeca obraduju bajramlucima, bajrambankom... Dakle, sve u okvirima vjere, što će nas dodatno zbližiti. A što se tiče „bajramskih provoda“, uvijek ima onih kod kojih je novac jedina vodilja i koji ne biraju način niti sredstvo da dođe do njega, pa će tako i koristiti i Bajram da pripreme kojekakav bajramski koncert uz pijanku.

To je u najmanju ruku nemoralno i samoponižavajuće i zaslužuje našu osudu i prezir. Smatram da im ne treba pridavati nikakvu pažnju jer oni to rade i prije i poslije Bajrama. Žalosno je što ne cijenimo sebe i svoje svetinje. Ovdje bih se radije osvrnuo na drugi dan Bajrama koji je mudrom odlukom Rijaseta IZ proglašen Danom šehida. Danom onih koji zaslužuju da izađemo na najbliža šehidska mezarja, da ih zijaretimo, da se prisjetimo kako i zbog čega su poginuli. Ako budemo iskreni u toj posjeti, na povratku ćemo sebi odgovoriti kako i s kim dalje.

Nekako je nemoguće izostaviti temu zekata. Koliki je značaj za muslimane da zekat i sadakatul-fitr daju u Bejtul-mal IZ-a?

- Zekat je poput namaza, posta i hadža stub vjere. To je propis koji je obavezujući za imućne muslimane da izdvajanjem jednog dijela svog imetka očiste i osiguraju svoj imetak. Posebno u današnjem vaktu, kada niko nije siguran u čistoću svog imetka zbog kamata i sl., a mi tim imetkom hranimo i opskrbljujemo svoje najbliže i svoju djecu. Davanjem zekata potvrđuje se da je Allah, dž. š., taj koji daje nafaku i taj imetak i da je to emanet za koji će biti pitani kako i u šta su ga trošili, kao i da drugi imaju pravo na taj imetak. Allahov poslanik Muhammed, a. s., prikupljao je zekat u Bejtul-mal, a potom ga raspoređivao onima koji su imali pravo na njega.

Naša velika blagodat je ta da smo u vjerskim poslovima organizirani kroz Islamsku zajednicu. Ne znam jesmo li svjesni njenog značaja, ali IZ je bila, jeste i ostat će kičma našeg naroda. Na čelu IZ je reisu-l-ulema, on je naš vođa, kojeg smo dužni slijediti u vjerskim propisima, a on je donio odluku, fetvu, da se zekat i sadakatul-fitr prikuplja u Bejtul-mal IZ. Mi, kao odgovorni i savjesni vjernici, nemamo pravo na izbor ili na ono naše „ali“. Nema ali, moramo slušati onog koji nas vodi, a to je reisu-l-ulema, naš vođa. Ono na šta vjernici imaju pravo jeste transparentnost u trošenju prikupljenih sredstava IZ.

Koja bi bila Vaša bajramska poruka Bošnjacima, ali i njihovim liderima?

- Dragi i ponosni Bošnjaci, Allah, dž. š., dao nam je da se rađamo i umiremo u ovoj lijepoj zemlji Bosni. Ja sam Mu na tome zahvalan. Nema ljepše zemlje od Bosne. Volimo je i učimo našu djecu da je vole. Držimo se jedan drugog. Nas nema puno da bismo imali luksuz eksperimentiranja. Budite ponosni što ste Bošnjaci, što vam je jezik bosanski i što vam je vjera islam. Gradimo naše porodice i odgajajmo našu djecu kako su nas naši roditelji odgajali na univerzalnim moralnim vrijednostima, one su nam danas najpotrebnije i one nikada neće izdati niti ostaviti.

Poruka liderima je jednostavna, mijenjajte svoj kurs, ako želite da vam ljudi ponovo vjeruju, siđite među „obični svijet“, dopustite im da budu i oni bitni. Obični čovjek ne traži puno, osigurajte mu da živi od svoga rada, sačuvajte mu dostojanstvo. Nemate pravo ostaviti narod zbunjenim i na raskršću vaših svađa. Sjedite zajedno, dogovarajte se, samo ćete tako uliti smiraj kod nas.

Palestina je isključivo islamsko pitanje

- Palestina je naša rana koja krvari više od 60 godina. Palestina je blagoslovljena zemlja, kolijevka Božijih poslanika. Palestina je zemlja Isre i Miradža Allahova poslanika Muhammeda, a. s., Palestina ima posebno mjestu u srcima svih muslimana. Nažalost, sve ove godine od instaliranja Izraela kao države i njenog terora i zločina muslimani nemaju odgovor. Dugo vremena, a možda i danas Palestina se tretira kao arapsko pitanje. Ona to nije niti može biti. Ona je isključivo islamsko pitanje. Islamski svijet, ako ga možemo tako nazvati, radije bih rekao, svijet sa većinskim muslimanskim stanovništvom, ponaša se neshvatljivo indolentno. Sva njihova reakcija je da će skupiti novac za obnovu Gaze, a kako vratiti izgubljene živote, kako tim ljudima, kojima su oteli zemlju, živote, dostojanstvo čovjeka, vratiti pravo na život!?

Mi, Bošnjaci, najbolje razumijemo dvoličnu igru međunarodne zajednice, mi razumijemo Palestince najbolje, jer znamo šta znači biti ostavljen i prepušten nasilnicima. A nasilnik u svome pohodu ne zna ni za kakva pravila niti konvencije. Umjesto da se nasilnik zaustavi, on se još ohrabruje. Ovakav odnos međunarodne zajednice ne može prihvatiti niti razumjeti nijedan normalan čovjek. Nama ostaje da molimo Allaha, dž. š., da našoj braći u Palestini bude na pomoći, da im podari snage i odlučnosti u njihovoj pravednoj borbi – ističe hafiz Išerić.