Moramo se riješiti nekih koji su nam mutili kašu 20 godina

Fra Lovro Gavran, provincijal Bosne srebrene

Amil DUČIĆ
16.08.2014 15:32


Da, ode nam fra Luka, a bio je jedan od utjecajnijih franjevaca Bosne srebrene u posljednjih četrdesetak godina, prvo kao profesor i odgojitelj brojnih generacija mladih fratara, zatim kao član Uprave, a onda kroz devet godina i kao provincijal.
Najutjecajniji je bio, dakako, kao provincijal.

Tada je bio ne samo u punoj snazi nego i na najvišoj službi u Provinciji, koja je tada prolazila kroz dosta teško razdoblje. Fra Lukina jasnoća pogleda, čvrstina karaktera, nepokolebljivi stavovi i pravedan odnos prema svima doprinijeli su i stabilnosti Provincije, a i fra Lukinu ugledu.

Na provincijalskoj funkciji fra Luka je stekao, pa i dalje trajno gajio brojne veze i bliske prijateljske kontakte s raznim važnim ljudima raznih religija, nacija i kultura, tako da mu je to pomoglo da i tijekom rata, a i nakon rata bude utjecajan ne samo u crkvenim nego i u političkim krugovima.

Ovako je intervju za "Dnevni avaz" započeo provincijal Bosne srebrene fra Lovro Gavran. Uprkos teškoj sedmici, fra Gavran je uspio izdvojiti vremena za naš list. Franjevačka provincija je, naime, osim fra Luke Markešića, izgubila i fra Bernardina Matića, koji je preminuo 12. avgusta u 93. godini.

Težak gubitak

Fra Gavran, koji je provincijal Bosne srebrene od 2009. godine, istakao je da je Franjevačka provincija ovih dana na teškom gubitku. Upitali smo ga u kojoj mjeri je zaživjela Bosna i Hercegovina onakva kakvu je zamišljao fra Luka Markešić i drugi franjevci, nedjeljiva, cjelovita, kao društvo različitosti.

- Nije potrebno da ja to ocjenjujem. To vide i znaju i ptice na grani. Bosna i Hercegovina jest jedna država, ali vrlo kompleksna i s mnogim neriješenim problemima.

Ideja cjelovite i nedjeljive BiH jeste jedan ideal, ali se taj ideal ne može ostvariti ni na čiju štetu. Kao što ni Bošnjaci, ni Srbi ne žele jedinstvenu, cjelovitu i nedjeljivu BiH na svoju štetu, tako je ne žele takvu ni Hrvati, na svoju štetu.

 

Fra Gavran: Povjerenje dati mlađim i neopterećenim kadrovima

 

Ako se narodi mogu bratski dogovoriti da se svakome prizna njegovo pravo - jednako pravo kao i drugima, onda svi želimo takvu državu. Fra Luka je naglašavao upravo to: „Ni nad drugima, ni pod drugima, nego zajedno s drugima!" Ne želimo vladati ni nad kim, nećemo da robujemo nikome. Poštujemo sve druge narode jednako kao i svoj - ali i drugi treba da poštuju naš narod kao i svoj.

- Upravo tu vrijedi ona mudra izreka: „Čist račun - duga ljubav!" Nema duge ljubavi ako netko nekoga tlači, zlorabi i ugnjetava, nego samo ako svi žive i surađuju jedni s drugima na ravnopravnoj osnovi, ako se pravda ne izigrava i ako se vlast ne zloupotrebljava - kazao je fra Gavran.

Šta je ključ rješenja za ovu našu državu?

- Ključ rješenja su jednaka prava svim narodima i svim građanima na cijelom teritoriju BiH. Inače, nema jedinstvene države - osim na papiru i osim u smislu konfederacije manjih ravnopravnih državica (entiteta), u kojima opet svi narodi moraju biti ravnopravni. Mislim da je podjela BiH na županije normalnija i smislenija od podjele na entitete. Osobito je podjela na nekoliko županija bolja od sadašnje podjele na dva entiteta, u kojima dva naroda svojataju sebi entitete u kojima su u većini, a jedan konstitutivni narod svoga entiteta nema, pa kao da uopće i ne postoji.

Time ja ne zagovaram stvaranje trećeg entiteta, koji, opet, ne bi ni izdaleka okupio sve Hrvate u BiH, nego velim da će do trećeg entiteta silom prilika morati doći ukoliko se država BiH ne reorganizira u vidu smislenih županija u kojima će uz jedan većinski narod morati biti ravnopravno poštivana i druga dva manjinska konstitutivna naroda. Svako manipuliranje državom BiH i narodima u njoj znači kopanje groba vlastitoj državi.

Posjetili ste mnoga područja stradala poplavama. Šta možete reći o tome? Kakva su Vaša zapažanja o svemu ovome?

- Ove poplave su pokazale da smo pred Bogom svi isti. Nije Bog pitao ni za vjeru, ni za naciju, nego su svi jednako stradali. I, hvala Bogu, naši su se ljudi u toj situaciji ponijeli zaista ljudski: nisu gledali tko je koje vjere i tko koje nacije, nego su pomagali i pomažu svakome u njegovoj nevolji.

Vidio sam ljude koji su izgubili sve, ali su bili sretni što su spasili ljudske živote. Žao nam je i stoke, žao nam je i materijalnih dobara, ali se s ljudskim životom ništa ne može usporediti. Susreo sam ljude koji su u svojoj kući gubili sve, ali nisu išli to spašavati, nego su išli braniti nasip - da spase čitavo selo ili grad, jer su pravilno ocijenili da je važnije opće dobro od privatnog. Vidio sam ljude prezadovoljne što su našli kakvo-takvo sklonište, kakav-takav krov nad glavom i komad kruha za sebe i za svoju djecu, ne kukajući za izgubljenim. Jer, što je Bog dao, on ima pravo i oduzeti kad god hoće, a dat će opet. Samo treba biti strpljiv i ustrajati u radu na općem dobru.

Vjerujete li da vlast dovoljno brine o svom narodu, pogotovo o onome dijelu koji je pogođen teškom prirodnom katastrofom i koji ponovo proživljava golgotu?

- Sva priroda podliježe prirodnom zakonu inercije i ide linijom manjeg otpora. Tako su se dogodile i poplave, tako se događa i oporavak. Ako javnost ne pritisne vlast da poradi na otklanjanju učinjenih šteta i na osiguranju ljudi i imovine od budućih mogućih šteta, razumljivo je da će i vlast ići linijom manjeg otpora i da će više brige posvetiti predizbornoj kampanji nego stradalim ljudima. Ali, ako javnost bude budna, tko god želi imalo imati uspjeha na izborima učinit će sve što mogne da se pokaže uspješnim u rješavanju trenutnih problema, a ne samo u pustim obećanjima. Tko god bude davao lijepa obećanja, a ne bude činio ništa konkretno, ne treba mu dati glas!

Kako Vi kao provincijal Bosne srebrene posmatrate sve ovo što se zbilo u ovoj godini? Imali smo masovne proteste nezadovoljnog naroda na ulicama u februaru, teške prirodne katastrofe, u oktobru su izbori... Nesumnjivo se radi o burnoj godini, punoj iskušenja?

- Nezadovoljnog naroda ima uvijek i svugdje i njime je lako manipulirati! Sumnjam da su masovni protesti nastali samoinicijativno. A i da jesu, netko ih je morao koordinirati, da se ne izrode u divljanje i uništavanje bilo društvenih, bilo privatnih dobara. Ljudska djela moraju biti razumna. Što god se otme kontroli razuma, nije više ljudsko djelo i društvo to ne smije tolerirati! Teške prirodne katastrofe su viša sila. Ali, pokazalo se da se moglo proći mnogo bolje, mnogo jeftinije i s mnogo manje ljudskih i materijalnih žrtava da su nadležne institucije na vrijeme i odgovorno odradile svoj dio posla. Sad se mora pronaći mnogostruko više novca za saniranje šteta nego što je bilo potrebno da bi se djelovalo preventivno. Daj Bože da nas ovo nauči pameti! Pred nama su izbori, to nam je svima jasno. Ali, koga birati? Da li onoga koga smo svaki put birali pa nije učinio ništa ili riskirati pa birati nekog novog, pa makar i ne znali točno hoće li biti u stanju ostvariti svoja predizborna obećanja ili neće. Birač je danas u velikoj dilemi. Stvarno ne zna koga birati. Jer imamo veoma mnogo političara (i politikanata!), a vrlo malo pravih državnika, koji znaju voditi ne samo jedan grad i jedan narod nego i čitavu državu i unutar vlastitih granica i na međunarodnoj razini. Ja, ipak, mislim da bismo morali riskirati i napraviti korak naprijed, dati povjerenje mlađim i neopterećenim kadrovima, a riješiti se nekih koji su nam mutili kašu već dvadeset godina, a nisu krenuli ni korak naprijed. No, to je samo moje osobno mišljenje. Svaki je građanin slobodan birati koga hoće, ali onda ne bi bilo pošteno kukati da nam ne valjaju oni koje smo sami izabrali!

Ne ulazeći u stranačke kombinatorike, očekujete li promjene nakon oktobarskih izbora?

- Teško! Nismo poboljšali Izborni zakon, nismo poboljšali Ustav, ne pojavljuju se karizmatične osobe koje bi nadilazile svoju naciju i svoj entitet, pa je teško očekivati brze promjene. Međutim, ni revolucionarne promjene nisu uvijek ni dovoljno dobre, ni dovoljno zrele. Neka se naše društvo radije mijenja korak po korak, ali neka se mijenja nabolje!
Ne treba očekivati čuda, ali treba postupno ići u pravcu rješenja problema. Najgore je ne izlaziti na izbore, a očekivati promjene, ne činiti ništa, a očekivati čuda. Bog nam je dao pamet da i mi sami učinimo nešto kako bi nam se sutra mogla početi događati poželjna čudesa.

Loše stanje

Da narod u BiH teško živi, o tome više od poraznih statistika govori stanje na terenu, čega ste sigurno svjesni. Svi oni koji se bave ozbiljnim analizama jedinstveni su u zaključku da je to uglavnom rezultat vladanja nesposobne vlasti. Kako Vi gledate na to? Smatrate li da je došlo vrijeme za promjene?

- Vrijeme za promjene je došlo još davno, ali te nam promjene neće biti nametnute odozgo, nego se mi moramo promijeniti i učiniti da i cijelo društvo počne pomalo drugačije disati. Činjenica je da je stanje u BiH zaista loše, osobito kad se usporedi s daleko većim, uspješnijim, naprednijim, bogatijim i samostalnijim nacijama, a isto tako i u usporedbi s onim što mi sami sebi želimo. Naime, čovjek je neograničen jedino u željama. Sve možemo poželjeti, ali ne možemo sve ostvariti, pa smo nezadovoljni. Međutim, kad bismo se usporedili sa situacijom od prije 20 godina ili s onom od prije 50, 100 ili 500 godina - kad nam je to bilo bolje nego danas? Nikad! Jedan veliki mislilac kaže: „Pažljivo pamtite sve ono dobro koje doživljavate danas, jer ćete već za desetak godina govoriti o ovom vremenu kao o starim dobrim vremenima". Čovjek ima jednu urođenu manu da nikad nije zadovoljan svojim vremenom. Neka! To nezadovoljstvo može biti i zdravo ukoliko nas potiče da iz dana u dan stvaramo sve bolje i bolje uvjete života za sebe osobno i za cijelo ljudsko društvo. Ali je ono negativno ako nas razočarava i čini nas bezvoljnim, nesretnim i pasivnim u očekivanju da nam našu situaciju promijeni netko drugi prema našim željama. Svoj život moramo mi sami urediti u skladu sa svojim idealima, poštujući isto tako želje i ideale i svih ostalih naših sugrađana.

Ko o medu radi i prste liže

Neki vjeruju da ovi koji su na vlasti, baš kao i u vremenima rata, na muci naroda nastoje profitirati. Najavljena su ogromna donatorska sredstva, a uveliko se pojavljuje bojazan o tome da bi mogla biti zloupotrijebljena. Vaš komentar?

- Ne treba širiti paniku i nikoga se ne smije optuživati na osnovu sumnji i straha, a bez dokaza. No, javnost mora biti budna, a pogotovo mediji! „Tko o medu radi i prste liže" - to je jasno. Ali, ne smije se nijedna dobrotvorna organizacija blokirati sumnjama u manipulaciju, jer tako bismo mogli blokirati svaku dobru inicijativu. Nitko se ne bi ni usudio pokrenuti neku humanitarnu akciju upravo zbog straha da će ga netko optužiti da je zloupotrijebio svoj položaj. Ali, državne institucije su dužne voditi preciznu evidenciju o svim primljenim donacijama i obavještavati javnost o njihovu ulaganju, kako bi donatori bili potaknuti donirati još više te kako bi svi ljudi u nevolji mogli osjetiti na svojoj koži blagodat humanosti naših dobrotvora, kao i brige svojih državnih vlasti.

NA VRH