BIH

Akademik Esad Duraković za "Avaz": Prijeti nam nestanak države!

Intervju jednog od najvećih bošnjačkih intelektualaca našem listu

Seđad MUHIĆ

22.8.2014

Profesor dr. Esad Duraković, jedan od najvećih bošnjačkih intelektualaca, ugledni bh. profesor arapske književnosti, član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, član Arapske akademije nauka u Damasku, član Arapske akademije nauka u Kairu, u razgovoru za "Dnevni avaz" govori o trenutnoj situaciju u BiH, o neophodnim promjenama Ustava naše države te o položaju Bošnjaka kao najbrojnijeg naroda, ali i o njegovim liderima.

Začarani krug

Profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu navodi da je jedino rješenje za izlazak BiH iz ćorsokaka da se donese kvalitetan, funkcionalan ustav, jer bez tog fundamenta nije moguće ništa kvalitetno i makar relativno trajno riješiti.

Akademik Duraković osvrnuo se i na pasivnost bh. intelektualaca općenito te na katastrofalno stanje na Univerzitetu u Sarajevu. A kao dobar poznavalac prilika u arapskom svijetu, analizira i stanje u Iraku, Siriji...

Uvaženi profesore, prije svega, možete li našim čitaocima otkriti na čemu trenutno radite?

- Sada radim na studiji koja ima radni naslov „Poetika klasične književnosti na orijentalno-islamskim jezicima". Riječ je o jednom veoma velikom „književnom carstvu“ koje se razvijalo tokom više stotina godina na arapskom, turskom i perzijskom jeziku, a značajan doprinos, tokom nekoliko stotina godina, davali su toj književnosti, i nauci općenito, i Bošnjaci.

Ovom studijom dokazujem kako je ta književnost bila poetički jedinstvena, da je predstavljala jedan poetički sistem, odnosno da su je postklasični, naročito novovremeni pristupi toj književnosti potpuno neosnovano svojatali kao arapsku, tursku, perzijsku, bošnjačku, itd. To su etnocentrični pristupi koji klasičnu književnost uvode u argumentaciju o nacionalnom identitetu, što je suprotno njenoj poetici, jer je ta književnost imala, zapravo, izrazito nadnacionalni karakter, tako da se vrši svojevrsna ideološka „zloupotreba“ klasične književnosti u ideološke, čak u političke svrhe.

Nadam se da će moj pristup i istraživanje donijeti nove rezultate u vezi s klasičnom književnošću na orijentalno-islamskim jezicima (arapskom, turskom i perzijskom).

Na predavanju o Poslaniku, a. s., održanom početkom godine, kazali ste da se mi kao "muslimani moramo više posvetiti svom vremenu i svojim zadacima kroz prizmu ličnosti Muhammeda, a. s.," te da "najčešće griješimo kada Poslanikov korpus, život i sunnet limitiramo i ograničavamo..." U tom kontekstu, koje su to današnje greške koje Vi uviđate, a na njih treba skrenuti pažnju?

- Ono što nazivamo islamskim svijetom (sada ne postoji Ummet kao zajednica u čvrstome jedinstvu) danas je u dramatičnoj situaciji, gotovo da je pred samouništenjem. Cijeli tzv. islamski svijet danas je u plamenu, u totalnoj destrukciji. Djelomično je to posljedica judeokršćanskog ili zapadnjačkog antagoniziranja prema islamskom svijetu (koji sa svoje strane odgovara radikalnom reakcijom talibanskoga tipa), ali je to posljedica još većim dijelom nesposobnosti islamskoga svijeta da u sebi samome, u tradiciji i odnosu prema modernitetu, pronađe spasonosno rješenje te da mirno, sa mnogo samopouzdanja, solidarnosti, uzajamnog razumijevanja, što je inherentno pojmu Ummeta, ali i s razumijevanjem nužne raznolikosti svijeta, kroči u budućnost.

Među glavne vinovnike stanja u kome se nalazi islamski svijet (i toj sintagmi moramo oduzeti svaku vrstu jedinstva kao atribut) ubrajam njegovu ulemu, što izgleda, zaista, paradoksalnim, jer bi ulema, po prirodi stvari, morala voditi taj svijet naprijed a ne u konflikte.

O tome sam govorio početkom ove godine u dvorani Doma Armije BiH. Naime, ulema je Poslanika, a. s., i prvu generaciju muslimana, ili prve dvije generacije, odredila kao limitirajući faktor, kao non plus ultra, pa se njihove riječi i njihovi postupci (a to je 7. ili 8. vijek!) utvrđuju kao apsolutne, posvećene norme, a to je zastrašujući izvor konzervativizma, ili zaostalosti.

To je pogrešno shvaćanje i ajeta u kome se Poslanik, a. s., određuje kao „uzor prekrasni". Da skratim, stalno govorim o tome kako je pojam „uzora" dinamička, a ne statička kategorija, odnosno da bi današnji muslimani morali biti avangardni u svome vremenu onako kako su Poslanik, a. s., i njegovi prvi sljedbenici bili avangardni u svome vremenu. Jedino to je pravilno razumijevanje Poslanika, a. s. i ashaba kao uzora, a ulema to nije shvatila.

S ogromnim brojem nezaposlenih i siromašnih, posrnulom ekonomijom, svakodnevnim radničkim buntom, teškim socijalnim prognozama, beznadežnih izgleda za mlade, u nedostatku ozbiljnog programa ili platforme vlasti za saniranjem ovog stanja... mnogi cijene da je BiH na prekretnici u traženju boljeg sutra? Kako naći izlaz iz ovog ćorsokaka?

- Situacija u BiH jest zabrinjavajuća, veoma, ali se meni čini, nažalost, da ona još nije čak ni na prekretnici. BiH je međunarodni konstrukt kakav ne postoji u svijetu: ona je napravljena tako da naprosto ne može izaći iz začaranog kruga. Na jednoj strani imamo entitet koji i službenim nazivom (Republika) ima atribut države. Na drugoj strani, u istoj tvorevini, imamo Federaciju koja po sebi označava više entiteta sa značajnim državnim ingerencijama. To je monstruozan, nemoguć konstrukt.

Zato je jedino rješenje za izlazak BiH iz ćorsokaka da se donese kvalitetan, funkcionalan ustav, jer je ovo zemlja koja - kao nijedna u svijetu - već nepunih dvadeset godina nema čak ni ustav već samo Mirovni sporazum. Bez toga fundamenta, nije moguće ništa kvalitetno i makar relativno trajno riješiti. Svi naši izbori stoga su uzaludna vrtnja ukrug...

 Jesu li naši umni ljudi dovoljno uključeni u kreiranje i promjenu stanja naroda i države?

- Šta su to „umni ljudi"? Valjda su to obrazovani, učeni ljudi, ali mi nemamo kritičnu masu intelektualaca, a to su obrazovani ljudi koji su krajnje angažirani. Takvih je vrlo, vrlo malo. „Umni ljudi" sklanjaju se u zavjetrinu, kukavički gledaju svoja posla, tezgare i zbog toga nisu u skladu s vlastitim umom, ili s vlastitim bićem. Neki su obeshrabreni ovim bezizlazom, ali intelektualac nikada ne smije „odšutjeti" nepravde i devijacije, jer time izdaje i društvo, ali izdaje i samoga sebe: djelovati se mora bez obzira na to koliko su rezultati izvjesni ili neizvjesni.

Kako Vi, kao jedan od vodećih bošnjačkih intelektualaca, ocjenjujete stanje najbrojnijeg naroda u BiH, ali i stanje u kojem su naši politički prvaci?

- Na ovo pitanje djelomično sam odgovorio u ranijem izlaganju, ali valja to precizirati. Imate pravo. Ne može biti dobro jednome narodu u jednoj državi (makar bila i kao BiH) ako je to na račun drugih naroda. Bez obzira na to o kojem je narodu riječ. To je sigurno. No, naši političari - kakve je omogućio Dejton, o čemu sam upravo govorio - uvukli su „vlastite narode" u zamku uvjerenja da se svaki od njih bori za prosperitet svoga naroda, pri čemu se nastoji podrazumijevati da su interesi tih naroda konfliktni, i onda nam je svima loše.

Bojim se da to narod/narodi ne vide, ne shvaćaju, a političari na toj omamljenosti silno profitiraju. Tako nije dobro ni Bošnjacima u BiH, ali ne vidim da je nešto bolje Srbima ili Hrvatima. Razlika je u tome što je nad nama prijetnja o nestanku države, a za Bošnjake bi to bila tragedija jer bez BiH oni ovdje ne mogu opstati. To je važna razlika.

Profesori Univerziteta u Sarajevu (UNSA) ovih dana najavljuju štrajk. Kakvu budućnost možemo očekivati, ako njeni najumniji ljudi protestima moraju tražiti svoja osnovna prava i uvjete za rad?

- U Federaciji BiH, čak u BiH u cjelini, UNSA je ostao respektabilna snaga - on ima ogroman naučni i razvojni potencijal jer broji više od 30 članica (fakulteta i naučnih instituta), s veoma velikim brojem nastavnika, naučnoistraživačkih radnika, studenata, itd. Upravo kao takav faktor, koji ima i integrativne potencijale, on je trn u oku, on je smetnja općoj fragmentaciji društva, države, pa i zastrašujućoj fragmentaciji bošnjačkog korpusa općenito. Stoga, u općoj strategiji destrukcije, nastoji se, prema onome što ja vidim, ta važna jezgra destruirati, dezintegrirati, naprosto uništiti.

Na većini fakulteta godinama već ne biraju se asistenti, a stravične posljedice toga nemara osjetit će se kasnije jer nema kadrovske obnove i kontinuiranja. Već nekoliko mjeseci Vlada KS ne uplaćuje UNSA mjesečne tranše, što znači da ljudi nemaju plaće. Najmanje što se može učiniti u takvoj situaciji jest štrajk.

Međutim, tu se javlja mogućnost raskola među nastavnicima i studentima, jer bi lukava vlast mogla (u junu smo imali taj slučaj) usmjeriti studente protiv nastavnika zato što štrajkuju. Ukoliko bude štrajka, studenti i nastavnici treba da nastupe zajedno jer imaju zajedničke interese: ako nastavnici ne primaju plaće, studenti nemaju pravo biti ravnodušni prema tome, jer u pitanju je položaj Univerziteta, a to znači i njih samih: nastavnici i studenti su jedan organizam.

Sramota za Vladu

Zbog dominantne uloge politike u odlučivanju na Univerzitetu, Vi ste početkom godine dali ostavku u Upravnom odboru UNSA-e. S ove distance, je li upravo politika, odnosno vlast, najveći krivac katastrofalnog materijalnog položaja UNSA-e i njegovih zaposlenika?

- Da, vlast je isključivi krivac za položaj UNSA-e, i to je ona pozicija u kojoj ne možemo kriviti Dejton već nekompetentnost i nemar vlasti. Dao sam ostavku na poziciju člana UO UNSA-e zato što je Vlada KS imenovala većinu članova UO iz redova Vlade, a kada smo, potom, donosili Poslovnik o radu UO insistirao sam makar na tome da se odluke donose tako da članovi UO iz redova UNSA-e ne mogu biti preglasani. To nije prošlo. Tako je UNSA stavljen pod punu kontrolu Vlade (dakle, politike): autonomija UNSA-e faktički je ukinuta. Nisam mogao pristati na to!

Gle paradoksa - ta ista Vlada ponaša se maćehinski prema Univerzitetu u Sarajevu, koji joj je zadnja rupa na svirali, nikakav prioritet. Sada sam predložen za arbitra u pregovorima UNSA-e i Vlade, ali bahatost Vlade naprosto je nevjerovatna, jer uopće ne odgovara na zahtjev Sindikata za razgovore o poziciji UNSA-e. Zaista je to sramno za ovu Vladu!

Svjedočimo „preuređenju" Bliskog istoka

Jedan ste od najboljih poznavalaca prilika u arapskom svijetu. Kako objašnjavate zbivanja u Siriji, Iraku... I kako gledate na sve češće odlaske bh. državljana na tamošnja ratišta? Mediji izvještavaju da dio vehabijskog pokreta u BiH čak podržava terorističku tzv. Islamsku državu u Iraku. Koliku štetu to državi može nanijeti?

- Ovo pitanje zahtijeva vrlo široku elaboraciju, za šta nemamo prostora: to je posebna tema. Ukratko, na Bliskom istoku svjedočimo prekrajanju država, „preuređenju" cijelog regiona. Sve to događa se u kontekstu realiziranja interesa cionističke politike Izraela, a uz podršku SAD koje bezuslovno podržavaju Izrael, i uz muk evropskih političkih režima koji se ne smiju suprotstaviti onome što se zbiva tamo.

Sirija je zadugo vojnički neutralizirana i politički uništena; Irak je, također, razoren i upravo se sada tamo priprema teren za njegovo čerečenje i stvaranje novih država; u Egiptu je vojnim pučem instaliran podanički režim prema cionizmu; koliko vidim - priprema se nova spoljna intervencija u Libiji, i ne bi me iznenadilo da egzekutor bude upravo Egipat, pod izgovorom za vlastitu sigurnost... Sve je tamo u plamenu, i sam Bog zna kako će se to završiti.

E, ali tu su muslimani upali u zamku, jer su ušli u tako krvave međusobne sukobe u kakvima nikada nisu bili tokom povijesti. O tome svjedoče i odlasci na tamošnja bojišta naših ljudi, Kosovara i dr. Sa mnoštva aspekata, to je potpuno pogrešno, bez obzira na to kojem se ratničkom taboru priklanjaju naši ljudi u ratovima na Bliskom istoku, kao što su tragični i sami međumuslimanski sukobi u toj regiji.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.