Nadam se da je narod uvidio da ovako dalje ne ide!

Izudin Bajrović, bh. glumac, prvak Narodnog pozorišta Sarajevo i poslanik SBB-a u Skupštini KS

Merima ČUSTOVIĆ

Uskoro su trebale početi probe za prvu predstavu ove sezone u Narodnom pozorištu. Predstava se trebala zvati „Cigani lete u nebo“, režirao bi je Sulejman Kupusović i imala bi milion gledalaca. Probe će možda i početi, predstava se neće zvati „Cigani lete u nebo“, režirat će je neko drugi i neće imati publike. I tačno tako. Dok su drugi pozorištu uzimali smisao uzimajući publiku, Sulejman Kupusović je vraćao tu istu publiku uvijek iznova i održavao ideju o smislenosti postojanja pozorišta!

Bile su ovo uvodne riječi nadahnutog govora poznatog glumca, prvaka Narodnog pozorišta Sarajevo Izudina Bajrovića na komemorativnoj sjednici povodom smrti velikog bh. režisera Sulejmana Kupusovića.

Neiscrpna energija

Njegovo emotivno obraćanje mnogobrojnim poštovaocima Kupusovićevog lika i djela bio je i povod da Bajrovića zamolimo za intervju. Osim o gubitku velikog prijatelja i reditelja u čijim je projektima ostvario neke od najznačajnijih uloga, kao i o tome koliko će gubitak tog vrsnog umjetnika utjecati na već lošu situaciju u bh. kulturi, naš sagovornik objašnjava i zbog čega se odlučio baviti politikom.

Bajrović je poslanik Saveza za bolju budućnost BiH u Skupštini Kantona Sarajevo i na ovogodišnjim općim izborima ponovo je na kandidatskoj listi stranke SBB - Fahrudin Radončić.

- Sulejman Kupusović je po svojoj prirodi bio takav da je do posljednjeg dana planirao, i koliko god da je gubio životnu energiju, toliko je ona njegova stvaralačka bila neiscrpna. U poodmakloj fazi bolesti i dalje je razmišljao o tome šta bi to bilo pogodno da se postavi u Narodnom i spominjao je predstavu „Cigani lete u nebo“, prema, vjerovatno, svima dobro poznatom filmskom hitu s pjevanjem i igranjem s romskim folklorom. I sigurno ne bi napravio grešku. Rekao sam da bi predstava imala milion gledalaca, naravno, taj milion treba uzeti kao sinonim za veliki broj gledalaca, što ne bi bilo ništa novo kad su u pitanju predstave koje je režirao Sule. Znao je provjereni recept šta on voli, šta publika voli, a, bogami, i šta vole glumci, odnosno radnici pozorišta - kaže nam Bajrović.

Ističe da se djelovanje Sulejmana Kupusovića uzimalo zdravo za gotovo, nikada mu nije pridavan značaj koji je svojim radom zaslužio, jer je čitavog svog života napadao vjetrenjače i neumorno vikao kako je car go.

izudin-bajrovic-11-ss

Bajrović: Sule se nije mogao pomiriti s mnogo stvari, a to ga je i koštalo

- Pokušavali su ga svrstati u provincijalskog reditelja, a odgovarao im je veoma jasno: „Vi provincijalizirate pozorište, Sarajevo i BiH uporno tvrdeći da nemamo kapaciteta koliko ga imaju drugi.“ I bio je upravu. Bio je pametan čovjek, vrlo inteligentan, bez imalo pretjerivanja. Nije se mogao pomiriti s mnogo stvari, a to ga je i koštalo - potcrtava Bajrović.

Kazali ste da „sa Sulejmanom Kupusovićem nestaje i pola Narodnog pozorišta te da će sada ona druga polovina postati cijelo“ te se zapitali hoće li to biti dovoljno...

- On je držao tu polovnu koja je entuzijastična, koja je pokušavala održati pozorište kakvim je on mislio da treba biti, a to je mjesto gdje će ljudi dolaziti s radošću.

Zanimljiva je i konstatacija u Vašem govoru da je sve bilo lakše dok je bilo Suleta, jer, kako ste rekli: „Ako treba reći nešto što drugi ne žele ili ne smiju, Sule će. Ako treba napraviti predstavu koju će narod voljeti, Sule će. Ako iz sveg glasa treba vrisnuti ono što drugi ne smiju ni šapnuti, Sule će. A ko će sada?“ Ima li sličnih Suletu?

- Ne znam koliko je neko spreman žrtvovati se do te mjere. Neko je možda mogao reći: „Može Sule govoriti, ima on leđa.“ Nije on imao leđa, nego karakter i vjerovatno ga je to koštalo i zdravlja. Ima li neko ko će nastaviti tamo gdje je Sule stao, ne znam, ali teško da se mogu poklopiti i karakter, i hrabrost, i želja kakvu je Sule imao. On je bio iskreni pozorišni stvaralac.

Čekam rasplet

Možemo li se nadati da će nekada zasjati sunce na sceni bh. kulture?

- Stvari se, čini mi se, raščišćavaju. Bilo je vrijeme tranzicije i mislim da se to privodi kraju. Kako će stvari izgledati nakon što se sve to završi, ne znam, neću ni da nagađam, neću ni da slutim. U svakom slučaju, imat ćemo pozorište potpuno drugačije od onoga kakvo je do sada bilo. Moraju se uspostaviti vođe, još stvar nije iskristalizirana do kraja. Hoće li njihova želja biti da održe stvarno pozorište, koje jeste za sav narod, ili pozorište koje pravi predstave za dva izvođenja, to ne znam. I ja čekam da vidim rasplet toga.

Vama je nuđena pozicija direktora Narodnog pozorišta. Šta se dogodilo?

- Više je to bilo na nivou nekih priča koje nisu bile ozbiljna varijanta, a nije se nikada došlo do konkretnog razgovora o tome hoćeš-nećeš. Ja jedino što bih volio jeste da se što prije postavi organ upravljanja u Pozorištu, jer je pozorište bez rukovodstva kao tijelo bez glave koje odumire.

Je li loša situacija u kulturi bila ključna pa ste odlučili ući u politički život i na taj način pokušati nešto popraviti?

- Iskreno, da. Čovjek misli da će na taj način uspjeti napraviti nešto bolje i često nas pitaju zašto je toliko umjetnika u politici. Pa zato što nema kulture, nema umjetnosti, a onda mi pokušavamo na taj način nešto popraviti. Bojim se da se tim prelaskom, iako nije definitivan, nije suštinski, umjetnik ne uništi, kultura još više ne oslabi, a ojača utjecaj politike. Volio bih da se nešto može promijeniti i, naravno, vlast je ta koja određuje kako će stvari funkcionirati. Ne znam. Mi možemo samo da se borimo, neka povuče koliko ko ima snage.

Na listi se SBB-a, izbori se bliže, kakva su Vam očekivanja?

- Nadam se da je narod uvidio da se stvari moraju mijenjati, da ovako ne ide dalje, ne ide na dobro, ne ide ka boljem. Iako ne volim da se služim provjerenim predizbornim frazama, iskreno se nadam da je narodna volja sazrela do te mjere da će promijeniti nešto unutar ovih vladajućih struktura, odnosno da će neke nove ljude dovesti da preko njih ovu zemlju pokušaju učiniti boljim mjestom za življenje. Očekujem pozitivne rezultate. Ako ovako nastavimo, bit će ta neka manjina kojoj će sigurno biti dobro i bit će ova većina koja će se provlačiti kako se provlači.

Filmski projekti ne postoje, televizijski isto tako, izdahnuli su

Imate li dogovorene neke nove projekte? Hoćemo li Vas uskoro gledati u novoj predstavi, seriji, na filmu?

- Nema ništa. Kao što vidite, ništa se ne dešava. Imaju ti periodi kada su festivali, kada se nešto dešava, ali kada je u pitanju ta neka kultura kontinuiteta, tu ne postoji ništa. Ne vidim ni da se nešto u tom redovnom pozorišnom repertoaru planira, filmski projekti ne postoje, televizijski isto tako, izdahnuli su, tako da sumnjam da imaju dva glumca u gradu koja će vam nabrojati neke svoje planove.

Hoćete li, onda, kao i većina Vaših kolega, krenuti u nezavisnu produkciju?

- Gluma je posao koji najviše volim raditi. Jednom sam pokušao raditi jednu monodramu i nisam izdržao. Težak je posao biti sam sa sobom. Imao sam jedno deset proba i odustao. Opet mi se ponekad javi misao da bih možda mogao nastaviti tu monodramu, ali ne znam imam li snage.

NA VRH

Podijeli članak na