Akademik prof. dr. Miloš Trifković za predsjednika Akademije nauka i umjetnosti (ANU) BiH izabran je prije tri mjeseca. Do odlaska u penziju 2004. godine bio je profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu na predmetu Privredno pravo. Tokom iznimno bogate karijere na Univerzitetu bio je član velikog broja stručnih radnih tijela, obavljao je i funkciju dekana Ekonomskog fakulteta. Godine 2008. izabran je za dopisnog člana, a godinu kasnije imenovan i u Predsjedništvo ANUBiH-a.

U intervjuu za naš list akademik Trifković otvoreno govori o Akademiji i problemima koje je zatekao. Najavljuje kako će ANUBiH biti mnogo više uključen u rješavanje problema u svim oblastima u našoj državi te govori i o brojnim društveno devijantnim pojavama u našoj političkoj zbilji.

Hladni pogon

Kakvo ste stanje zatekli, s obzirom na to da se često mogu čuti kritike da ANUBiH šuti na brojne probleme u državi. Opravdava li ovaj hram znanja svoju ulogu?

- Zvuči kao notorna istina da Akademija nije izdvojena iz društva. Prema tome, ANUBiH potrebno je posmatrati u sklopu cjelokupne organizacije društva i države, kao samostalni pravni subjekt i u tom kontekstu cijeniti njenu društvenu ulogu. Nakon rata ANUBiH, sticajem okolnosti, prebačen je na budžet Kantona Sarajevo (KS). Iako smo po Ustavu državna institucija, naša država nas ne priznaje. Zato smo je tužili, a naš zahtjev je da se država upiše u registar kao osnivač.

Dakle, finansiranja s globalnog nivoa nema pa je davanje odgovora na društvena pitanja bitno otežano. Osim KS, grantovima nas finansiraju i pojedina federalna ministarstva. Sve je to dovoljno za održavanje hladnog pogona Akademije. Međutim, to nije dovoljno u odnosu na potencijal Akademije i ono što društvu treba. Da bi Akademija odgovorila društvenim potrebama koje postoje, ona bi morala imati riješeno pitanje finansiranja takvih projekata. To finansiranje nas je ograničilo.

Koje su to oblasti djelovanja i konkretni projekti od značaja za društvo koje bi Akademija mogla realizirati?

- U oblasti društvenih nauka, naprimjer, Akademija je u stanju dati svoj doprinos, odnosno biti čvorište oko kojeg će se okupiti ostale institucije da bi odgovarale na najvažnija pitanja. Što se tiče kadrova, spremni smo dati odgovore na sva bitnija pitanja u svim oblastima, samo je pitanje novca i dugoročnog finansiranja ostalo otvoreno. Nema tačke od krupnijeg društvenog i naučnog interesa gdje mi ne bismo trebali nešto da kažemo, svako od naših šest odjeljenja imalo bi itekako važne projekte da vodi, da eventualno otvori naučnu i stručnu, a ne političku diskusiju.

Naprimjer, naše odjeljenje humanističkih nauka trebalo bi istraživati probleme društvenog morala. Zbog naših historijskih okolnosti, nikada nismo bili u situaciji da formiramo jedan čvrst društveni moral. Pojedinac i društvo su pod strašnim pritiscima koji proizvode psihološke i etičke stavove. Pogledajte stanje etike i morala u našem društvu, vidjet ćete da ono traži istraživanje u tom pogledu. U toj oblasti pitanje etičkih istraživanja i pokušaji da se daju argumentirani stavovi o tome šta raditi s moralnim procesima u BiH je neophodno. O društvenim naukama da ne govorim, nama je gorući problem privredni sistem i Ustav, tu bi trebalo da se izjasnimo. Ali, mi ne možemo govoriti kao neka politička stranka, to nije naš fokus, jer mi moramo dati opći i naučno fundirani odgovor, koji uzima u obzir sve parametre koje ozbiljna naučna istraživanja traže. Naše medicinsko odjeljenje mora odgovoriti na pitanja javnog zdravstva, nataliteta...

Jesu li onda uopće naši umni ljudi, među koje, svakako, ubrajamo članove ANUBiH-a, dovoljno uključeni u kreiranje i promjenu stanja u države?

- U teoriji organizacije, u menadžmentu poznat je pojam uloge. Čovjek kao individua kada dođe na određenu poziciju, preuzima ulogu predsjednika, ministra, novinara... i onda se ponaša onako kako mu to uloga diktira, iako se s tim intimno ne slaže. Kritička svijest može doći izvan državnog aparata i politike, a može doći i iz politike. Kritička svijest u politici treba da bude unutar stranaka, skupština i vlada. Inteligencija je tu da bude kritička svijest društva i kritički analitičar onoga što se radi. Kritička svijest kod nas zbog stanja svijesti i historije koju imamo nije dovoljno razvijena. To važi za sve, pa i za Akademiju i njene članove, iako se akademici individualno često oglašavaju u medijima.

Možemo li uskoro očekivati programe koje bi, eventualno, pripremili akademici iz svih oblasti za izlazak BiH iz krize, ekonomske, socijalne, društvene...

- Možete. ANUBiH će se početi baviti aktuelnim društvenim pitanjima, ne na političkoj, nego na naučnoj osnovi. Pokušat ćemo da sarađujemo s društvenim institucijama, jer nema osnova da Akademija sama radi. Pokušat ćemo da poboljšamo međunarodnu i regionalnu saradnju. Razgovarao sam skoro sa svim akademicima članovima ANUBiH-a i otprilike svi podjednako vidimo situaciju u državi.

Akademik Trifković: Kanton finansira i priznaje nam 45, a mi imamo 55 akademika

Činjenica je da je položaj Aakademije vrlo osjetljiv, jer je i u političkim krugovima sve manje rasprava i spominjanja ANUBiH-a. Smatramo da je sazrelo vrijeme da se ANUBiH otvori prema društvu. Iako nije riješeno finansiranje, već je započela realizacija dva projekta. Prvi tretira uzroke, posljedice i prevencije poplava, a drugi projekt je usko povezan, a tiče se klizišta... Ako ih institucije prihvate, ti projekti bi dali naučno fundiran pravac i akcije koje su potrebne da bi se ti problemi riješili.

Vazalski odnos

Vladajuće strukture drastično su skresale budžet ANUBiH-a, kako se boriti s finansijskim problemima?

- Naš centralni problem u odnosima s Vladom KS je relativno mali. Kanton nam priznaje određen broj zaposlenih u administraciji i to finansira i priznaje nam 45, a mi imamo 55 akademika. Od novca koji dobijemo proporcionalno smanjujemo naknade akademicima i plaće zaposlenima. Problem je u tome što su to budžetska sredstva koja se namjenski troše u skladu sa stavkama. Ne možemo uštediti na troškovima, naknadama i prebaciti za projekte. Taj novac jedva je dovoljan za hladni pogon ANUBiH-a. Iako je 18 posto naših djelatnosti vezano uz kulturu i umjetnost, iz budžeta resora kulture ne dobivamo ništa.

Sigurno znam da društvo koje se ne osloni na sopstvenu pamet i ne finansira makar primijenjene naučne discipline i projekte dugoročno gledano ne može dobro proći. Postat ćemo stručno, tehnološki i intelektualno zavisni od tuđih produkcija, a to znači da ćemo biti u vazalnom odnosu. Posljedica ovakvog odnosa vlasti bit će to da će svi pametni, koji nešto znaju, vrijede i mogu, oni koji su sposobni da uđu u svjetsku konkurenciju, otići iz ove zemlje. Na čemu onda baziramo razvoj - na stranim gospodarima.

Kako ocjenjujete stanje u BiH? Država je u problemima, bez MMF-a ne može se živjeti, ogroman je broj nezaposlenih i siromašnih, ekonomija je posrnula, radnici su u svakodnevnim protestima, svjedočimo teškim socijalnim prognozama... Kako naći izlaz iz problema?

- Mislim da se bh. društvo kao cjelina mora preispitati, od pojedinca, preko institucija do države. Uvjeren sam da trenutno od toga nema ništa, jer su na pragu izbori. Treba sagledati i pričekati da se sve slegne. Izlazak iz ćorsokaka vidim u promjeni paradigme. S ove tranzicijske organizacije društva moramo preći na neku drugu fazu razvoja koji će biti daleko više socijalan i koji će mnogo više pažnje posvetiti društvenom nego individualnom standardu.

Ako pogledate snimke posljednjih poplava, vidjet ćete krasne vikendice s vrtovima, na koje se izlijeva potok ili rijeka koja nije uređena. Možemo kupiti lična bogatstva, ali ako nema društvenog bogatstva, ništa nećemo postići. Ako želimo izaći iz krize, moramo mijenjati sebe i moramo poći ka Evropi. Ne radi Evrope, ima tamo i dobrih i loših strana, ali u EU ima i stvari koje su odlične, a koje mi nećemo da prihvatimo. Oni imaju standarde pravne države, a pogledajte kako to kod nas stoji - od prostornog plana do korupcije. Mi se moramo promijeniti, moramo shvatiti da ovako dalje ne može i bojim se da kao društvo nećemo daleko dogurati ako se ovako nastavi. Izlaz iz krize može biti i regionalno povezivanje, saradnja, korištenje zajedničke pameti i resursa.

Šta se, prema Vašem mišljenju, može očekivati nakon oktobra, hoće li građani prepoznati i znati zaokružiti one koji će im donijeti prosperitet?

- Svaki građanin očekuje razne stvari. U pogledu političke konstelacije, ne znam šta se može očekivati. A šta mi možemo očekivati pitanje je do koje mjere će do izražaja doći one strukture i ljudi u političkom sistemu koji smatraju da društvo ne može još dugo ići ovim pravcem kojim mi idemo.

Imamo 60 posto nezaposlenih - to se mora promijeniti!

- Nije međunarodna zajednica tu da radi naš posao kao svoj posao. Zakazali smo mi – od pojedinca do države. Niko ovdje od nas nije nevin. Ostavimo mi po strani ono što međunarodna zajednica nije uradila. Hoćemo li početi sami da nešto radimo, raščišćavamo stvari unutar sebe. Koliko sam ja shvatio, ideja sastanaka koje je organizirala njemačka kancelarka Merkel jeste u tome da se okrenemo sebi pojedinačno i da se regionalno udružimo. I da počnemo proizvoditi. Pogledajte da je skoro 60 posto radno sposobnih nezaposleno. To se mora promijeniti - stav je akademika Trifkovića.

Pravna država je totalno zakazala

- Stvoren je društveni sistem u kojem je korupcija postala dijelom nužna, a dijelom prihvatljiva. Kada se društveno stanje tako formira, onda je pravni sistem zakazao. Kako da nije. Nema pravne države u tom domenu. S druge strane, moramo voditi računa o još jednoj činjenici. Nema zemlje niti biznisa koji nisu korumpirani. Korupcija će se teško iskorijeniti, ali stvar je u tome da se korupcija svede na što uže područje i da se definira kao društveno opasno djelo, a ne da postane sistem. Ako me pitate, u BiH je, prema mom dubokom uvjerenju, pravna država totalno zakazala - zaključuje prvi čovjek ANUBiH-a.