BIH

Sviđa mi se smisao za humor ljudi u BiH

DIPLOMATI Martin Pamer, austrijski ambasador u Bosni i Hercegovini

Larisa SARAJLIĆ-RAMOVIĆ

14.9.2014

Nešto više od jednog sata u Ambasadi Austrije u Sarajevu proletilo nam je za tren, u prvom redu zahvaljujući susretljivosti i ljubaznosti ambasadora Martina Pamera (Pammer, 48).

Osim toga što je veoma ugodan i zanimljiv sagovornik, ovaj diplomat dojmio nas je i izuzetnim poznavanjem našeg jezika. To nam objašnjava profesionalnom vezanošću za ove prostore.
 
- Karijeru sam počeo 1997. u Ambasadi u Zagrebu, a poslije toga sam tri godine živio u Sloveniji. Tamo je jezik, naravno, drugačiji, ali sam uvijek išao na odmor u Dalmaciju i jezik mi je ulazio u uho - kaže ambasador Pamer.
 
Učenje jezika
 
Prije nego što je stigao u Sarajevo, bio je ambasador u Crnoj Gori i tamo se ozbiljno posvetio učenju jezika.
 
- Uvidio sam koliko je to korisno i  koliko je važno direktno čuti šta misli narod - govori ambasador te dodaje da je dvije godine svake sedmice imao po dva sata intenzivnog učenja jezika.
 
Govori nam kako je već tamo imao premalo vremena da izlazi i da se druži, a u Sarajevu još mnogo manje. Obaveza je mnogo.
 
- Ovdje ima dosta Austrijanaca koji tu rade, tu su vojnici, gospodin Valentin Incko, nekoliko kompanija... Austrija je investitor broj jedan u BiH. Ova godina bila je veoma intenzivna zbog obilježavanja 100. godišnjice Sarajevskog atentata. U deset mjeseci u rezidenciji sam imao 1.280 osoba. Svake sedmice morao sam organizirati neki prijem ili događaj. Kada govorim o Sarajevskom atentatu, malo mi je čudno, jer ljudi ovdje ne interpretiraju jednako taj događaj. Ali, tumačenje historije uvijek je vezano za aktuelni trenutak - kaže ambasador.
 
U BiH je od 1. okotobra 2013. godine, a i prije nego što je stupio na poziciju ambasadora, dolazio je u našu zemlju.
 
- Bio sam 2006. u Mostaru, Sarajevu, Hercegovini. To je, ustvari, bilo putovanje u Sarajevo, koje sam htio vidjeti s nekim prijateljima. U međuvremenu sam dovoljno putovao i vidio nekoliko gradova Banju Luku, Prijedor, Bihać, Srebrenicu, Zvornik, Počitelj... - govori nam Pamer.
 
Dosta toga je znao o našoj zemlji prije nego što je došao ovdje u službu.
 
- Onaj ko obavlja ovu funkciju, mora da čita, da se priprema. Imam lijepu kolekciju starih knjiga o BiH iz vremena Austro-Ugarske - kaže Pamer.
 
Iz proteklih mjeseci u BiH ima lijepe dojmove.
 
- Ljudi su veoma prijatni. Bivša zajednička država s Austrijom je taj neki plus, ali razlika između Sarajeva, Zagreba, Podgorice i drugih velikih gradova bivše Jugoslavije nije tako velika. Ljudi su otvoreni i, mada nemaju mnogo novca, uživaju - smatra ambasador.
 
Ipak, kaže da je u izvjesnom smislu i zahtjevno biti ambasador u zemlji kao što je BiH.
 
- Kod nas, u Austriji, na funkciji u nekoj upravi sjedi jedan čovjek, a kod vas tri. Zemlja je lijepa, ljudi su dobri i prijatni. Multikulturalnost je za mene bogatstvo, a ne nešto što razdvaja ljude. Lijepo mi je ići na Bajram, Božić, ići u Pravoslavnu crkvu... Ali, nažalost, pojedini političari rade sve da se to doživi kao nepomirljive razlike da bi oni ljude stavili u torove i da bi njima manipulirali. To je moj dojam - otvoren je ambasador Pamer.
 
Mada nema previše slobodnog vremena, trudi se da prati kulturna dešavanja u bh. prijestonici.

austrijski-ambasador-u-bih-09-ss
 
- Redovno idem u Narodno pozorište. Ima i veoma lijep džez klub "Monument", tamo je muzika super. Ima lijepih galerija, muzeja, samo mi nedostaje vremena. Rado idem u pozorište, ali navečer već koncentracija pada pa mi je teško sve pratiti. Gledao sam komad "Ljubaf" u Kamernom teatru 55. Odličan je bio - govori nam Pamer.
 
Italija i Kanada

Cijeli svoj život Pamer je "na točkovima". Njegov otac također je bio na službi u inozemstvu pa je tako osnovnu školu završio u Italiji i Kanadi.
 
- Gimnaziju sam završio u Beču, a pravo sam sutdirao, također, u Beču te u Insbruku i Montrealu. Imam u planu da još studiram historiju umjetnosti, da se dalje obrazujem. Da vam iskreno kažem, historija umjetnosti i historija bile su moja želja, ali su mi svi rekli: "Nećeš naći posao i uvijek ćeš biti u prolematičnom stanju." Ali, i pravo je, također, interesantno - govori nam ambasador.
 
O umjetnosti rado priča. Poznaje djela Mersada Berbera i Safeta Zeca.
 
- Htio sam kupiti knjigu o bh. umjetnosti, ali nisam našao. Nema. Imaju same neke stare iz bivše Jugoslavije - pomalo razočarano govori Pamer.
 
Na koncu, upitali smo ambasadora šta mu se u BiH i Sarajevu najviše dopada, a šta ne.
 
- Veoma mi se sviđa da se može izaći u centar grada i da se na vrhu hotela "Hecco" može popiti kafa pa se, onda, navečer može otići na Baščaršiju, gdje se osjeti život. Uopće, grad ima svoje dijelove – stari, osmanski, bečki dio, dio iz Jugoslavije. Kao mala tura za otkrivanje.
 
Biciklom se vozim sarajevskim mahalama i tada se uvijek sjetim djela Gustava Majeringa "Golem". Ljudi ovdje imaju poseban humor, malo je crn, ali sviđa mi se - uz osmijeh govori Pamer.
 
Ne dopada mu se, kaže, previše smeća na ulicama.
 
- Ali, to je tako na cijelom Balkanu. Ljudi u zemljama u tranziciji još nemaju osjećaj za prirodu i ne osjaćaju svoju zemlju kao svoju kuću. Druga stvar koja mi malo smeta, ali što je razumljivo, rat je još previše prisutan u glavama ljudi - zaključuje ambasador Pamer.
 
Djeca žive u Beču
 
Ambasador Pamer ima troje djece, koja sa majkom žive u Beču.
 
- Oženio sam se 2000. godine i dobio sina i dvije kćerke. I nakon službe u Budimpešti supruga mi je rekla da neće više da ide sa mnom u inozemstvo, da joj je to naporno i da za nju nema smisla da svake četiri godine mijenja adresu - pojašnjava Pamer zašto se njegov brak nije održao.
 
Aščinice, vino, jahanje...
 
Ambasador uživa u bh. kuhinji. Često odlazi u aščinice i ćevabdžinice.
 
- Imam i dobrog kuhara u Ambasadi, koji je, inače, Crnogorac iz Plava. On je predobar pa onda, da bih ostao u formi, upražnjavam sport. Idem na jahanje, iza Bijele tabije ima jahački klub - govori Pamer te dodaje da voli vino, a da BiH ima dobre vinarije.
 
Nogomet i identitet
 
Amasador je bio ovdje u vrijeme euforije zbog Svjetskog nogometnog prvenstva u Brazilu.
 
- Lijepo je to bilo. Na neki način je to gradnja identiteta. To je dobra stvar. Nadam se da će BiH imati više ovakvih uspjeha. U Austriji se nacionalni identitet izgradio pedesetih i šezdesetih godina. Prije Prvog svjetskog rata nije se znalo jesmo li mi Nijemci ili šta... Identitet se razvijao i kroz sport, poslije su se razvijale druge stvari i to više nije pitanje. Ja nemam problem da kažem da sam Austrijanac i da govorim njemački jezik - ističe Pamer.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.