Hafiz Halil ef. Mehtić: Blagodat je s vlasti skinuti nesposobne

Profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Zenici

Faruk VELE i Tarik LAZOVIĆ
04.10.2014 00:03

Bošnjaci imaju potrebu za pojačanom duhovnošću koja će ih učiniti prepoznatljivim po promociji i baštinjenju univerzalnih ljudskih vrijednosti utemeljenih na izvorima dini-islama, kaže u ekskluzivnom bajramskom intervjuu za "Dnevni avaz" hafiz Halil ef. Mehtić.

Osnivač Islamske pedagoške akademije, danas fakulteta, kandidat za reisu-l-ulemu i dugogodišnji disident u Islamskoj zajednici (IZ) u BiH zamjerio se vlastima koje je predvodila SDA kada se, kao tadašnji muftija zenički, krajem maja 1993. u intervjuu za zeničku "Našu riječ" javno usprotivio uspostavljanju stranačke kontrole nad IZBiH.

Od 2000. do 2002. bio je poslanik u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, dobitnik je nekoliko važnih priznanja, kao što su Plaketa Trećeg korpusa, Plaketa Ratne oficirske škole, te Ratna plaketa Generalštaba Armije RBiH.

Podnošenje žrtve

Mehtić je, osim muftije, bio glavni imam u Zenici, ali i predsjednik Udruženja ilmijje BiH, član Vrhovnog sabora Islamske zajednice za bivšu Jugoslaviju te rukovodilac Ureda Mešihata BiH za slobodnu teritoriju sa sjedištem u Zenici. Hafiz Mehtić dao je veliki doprinos kako na polju islamske nauke tako i u odbrani BiH od agresije.  

Za "Dnevni avaz" otvoreno govori o nesposobnim vlastima, bošnjačkim liderima i partijama, predstojećim općim izborima, izazovima koji su pred Bošnjacima, kao i njihovoj budućnosti, pokušajima instrumentalizacije IZBiH.

Kurban-bajram jedan je od najvećih muslimanskih blagdana. Uoči Bajrama analiziramo njegove poruke o kojima želimo promišljati kao o "znakovima pored puta" u turbulentnoj sadašnjici. Koje su poruke danas važne?

- Ramazanski i Kurban-bajram dva su najveća islamska blagdana. I jedan i drugi dolaze nakon podnošenja žrtve. Ramazanski nakon surove vježbe, to jest totalnog apstiniranja od hrane i pića i tjelesnih užitaka, a Kurbanski nakon tjelesne i materijalne žrtve koju podnose hadžije koje hodočaste Kabu. Vjernici koji su ostali kod kuće, prinose žrtvu koljući kurbane kako bi u danima naše opće radosti siromašnim muslimanima koliko-toliko uljepšali dane Bajrama. Zapravo, vjernik je u stalnom procesu dokazivanja svoje požrtvovanosti i naklonosti Božijem putu.

U nastojanju da formira cjelinu koja obuhvata sistem življenja, ne ostavljajući nijedno područje čovjekove djelatnosti, islam nastoji uskladiti i centralizovati sve vjerske dužnosti, što ima za posljedicu da sve vjerske dužnosti služe i za dobro tijela i za dobro duha. Jer, pravila vladanja, kako ona koja imaju moralni značaj tako i ona koja imaju fizički značaj, proizlaze iz istog izvora, Kur'ana kao riječi Božije.

Bajram je istinski simbol naše duhovnosti koja nas pokreće i čini osobenim u našem svakodnevnom ponašanju. Bošnjaci imaju potrebu za pojačanom duhovnošću koja će ih učiniti prepoznatljivim po promociji i baštinjenju univerzalnih ljudskih vrijednosti utemeljenih na izvorima dini-islama. Stalno vraćanje i nadograđivanje naše duhovnosti daje nam novi polet i snagu i pokreće u pravcu aktivnog učešća u svim pozitivnim društvenim, kulturnim i političkim tokovima i procesima.

Hadž je posebno obilježje ovog velikog blagdana. Koliko je potrebna ta sjedinjenost nas Bošnjaka, makar duhovno, u islamskom ummetu i koliko je ona važna za našu budućnost?

- Sama riječ hadž, kako to definiše Hamidullah, znači naporno kretanje prema (Gospodaru) i želju da se nešto savlada (u ovom slučaju samoga sebe.) Hodočasnici na tom blagoslovljenom putu podnose mnoga iskušenja i tegobe, svjesni da time zaslužuju zadovoljstvo svoga Gospodara. Hadž je psihofizička vježba za podnošenje napora u životu, zbog čega se izvršenje ove dužnosti smatra svojevrsnom borbom na Allahovom putu, a posebno za žene.

Hvala Allahu, bosanski muslimani imaju stoljetnu tradiciju odlaska na hadž. I ove godine oko dvije hiljade Bošnjaka iz BiH otputovalo je na časna mjesta Meke i Medine, gdje će se pridružiti višemilionskom džematu koji sačinjavaju muslimani iz cijelog svijeta. Tako se, pri izvršenju hadžskih obreda, na slikovit način manifestuje muslimansko svjetsko bratstvo (ummet). Vjernici bez razlike na rasu, jezik, naciju i socijalni status dolaze u sveta mjesta po svojoj obavezi, međusobno se miješaju u potpunom bratstvu i jednakosti. Utoliko više što nas saznanje da po svojoj vjerskoj opredijeljenosti pripadamo svjetskoj zajednici muslimana (ummetu), koja broji oko milijardu i tri stotine muslimana, dodatno kuraži da se kao autohtoni muslimanski narod održimo u ovom dijelu Evrope.

Strano tijelo

Kako vidite budućnost bosanskih muslimana, Bošnjaka? Trebamo li se bojati sudbine muslimanske Španije ili neke nove, evropske Palestine? Gdje vidite opasnosti?

- Iako bosanski muslimani egzistiraju u ovom dijelu Evrope duže od pola milenija, na razmeđu Istoka i Zapada, hrišćanstva i kršćanstva, dva svjetska vojno-politička bloka, nerijetko su se morali boriti za svoju opstojnost i očuvanje vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta. Iako autohton evropski narod, zbog njihove pripadnosti islamu, države i nemuslimanski narodi iz okruženja doživljavali su ih kao "strano tijelo na tlu Evrope", zbog čega su, nakon odlaska osmanske uprave, kontinuirano bili izvrgavani ratovima, tiranskoj vlasti i režimima koji im nisu bili nimalo naklonjeni.

Dapače, surovo i sistemski su likvidirani, raseljavani, oduzimana im je imovina, bili su indoktrinirani i otuđivani od svoje duhovnosti. Osporavali su im vjeru, naciju, jezik, teritoriju, tako da su današnji Bošnjaci muslimani, slobodno se može kazati, najraskorijenjeniji i najotuđeniji narod na Balkanu.

Ako perspektivu Bošnjaka i BiH promatramo kroz prizmu rečenih historijskih dešavanja, onda sasvim osnovano imamo razloga da strahujemo za našu budućnost. Međutim, ako mi kao narod, s našim vođama na čelu, pokažemo moralnost, kompaktnost i doraslost aktuelnim političkim problemima, razlozi za strahove i zabrinutost bit će smanjeni u velikoj mjeri. Historijska je činjenica da neki narodi nisu nestajali zbog toga što su ih napadali jači i brojniji narodi već zbog amoralnosti, podijeljenosti i drugih unutarnjih slabosti.

halil-mehtic1

Iako su na Pirinejskom poluotoku muslimani egzistirali duže od sedam stotina godina, ostavivši iza sebe raskošnu islamsku kulturu i civilizaciju, ipak ih je njihova podijeljenost i odveć ogoljena borba za vlast učinila protjeranim i poniženim. Zar Palestina, ta rak-rana ummeta, koja krvari duže od pola stoljeća, nije ilustrativan primjer podijeljenosti muslimana na svjetskom planu.

Žrtvovanje za narod

Građani BiH ovog oktobra izlaze na izbore koji bi, prema mnogima, mogli biti ključni po budućnost naše zemlje i ovog naroda. Ne ulazeći, naravno, u izbor svakog pojedinca, o čemu treba voditi računa prilikom odabira onih koji će nas predstavljati i je li farz izaći na ovogodišnje izbore?

- Čini mi se da smo od rata pa sve do danas svake izbore smatrali ključnim i sudbonosnim za našu zemlju. Vjernik u osnovi svog vjerovanja mora biti optimista, ali i realno gledati na stvarnost. Sretan bih bio da s vama mogu podijeliti svoj optimizam, ali gledajući ponuđene kandidate, za različite nivoe vlasti, najmoćnijih bošnjačkih stranaka, taj optimizam nestane. Pogledaju li se lica nasmiješenih kandidata, odmah se uočava da su mnogi od njih u vlasti još od prvih višestranačkih izbora pa sve do danas.

U više od dvadeset proteklih godina njihovog učešća u vlasti, ako su znali i htjeli, mogli su pokazati svoju dobru volju, žrtvovanje za narod i državu i, konačno, svoju političku kreativnu moć i rezultate. Lagodan život i privilegije koje izdašno koriste osnovni su znaci njihovog raspoznavanja. Uz to, kod njih je vidljiva krajnja otuđenost od naroda, megalomanija i nepotizam.

Stoga, prosto je nevjerovatno da rukovodstva njihovih partija ne uviđaju kako je narod umoran od tih likova i njihovih istrošenih govora i da zbog toga iz izbora u izbore dobivaju sve manje glasova. Još gore od toga je to što je u narodu stvorena odbojnost prema njima, tako da su, slobodno možemo kazati, političari postali najomraženiji ljudi u društvu. Stvoren je takav ambijent da je skoro postalo sramota baviti se politikom, jer u današnje vrijeme to asocira na lopovluk.

Dakako da je izlazak na izbore dužnost svakog vjernika. Budući da politika tretira sva životna pitanja koja se tiču pojedinca i društvene zajednice, vjernik ne bi smio biti indiferentan. Allahov Poslanik, neka je mir Božiji na njega, rekao je: "Ko se ne interesira za opće stvari muslimana, nije naš." Hvala Bogu da živimo u društvu koje nudi politički pluralizam, koji šejh Karadavi opisuje kao "sigurnosni ventil koji osigurava od apsolutističke vladavine neke osobe ili određene grupe, od dominacije nad ostalim ljudima".

Ne treba gubiti iz vida da je sa stanovišta islama bit političkog angažiranja da bude u funkciji velike religiozne potrebe, a to je osigurati mir i blagostanje među ljudima. Politički prvaci prvenstveno su sluge naroda pa tek onda rukovodioci. Nauka islama definira demokratiju kao pravo naroda da bira svoje vladare, kao i da traži odgovornost za postupke ili da ih ukloni kada zastrane ili se osile.

Vizija i sposobnost

Pojedine političke partije nastupaju pod geslom kako je "u jedinstvu snaga". No, koliko takva postavka može biti, baš suprotno, podloga da se stigmatiziraju, pa i proganjaju svi oni koji nisu na "toj liniji". Primjećujete li te trendove?

- Neprimjereno je i neosnovano različita politička promišljanja karakterizirati razbijačkim i destruktivnim za bošnjački narod. Naprotiv, politički pluralizam je Božija blagodat, koji omogućava da se kazne i skinu s vlasti svi koji su indolentni i nesposobni za odgovorne službe kojih su se prihvatili, a da se ukaže povjerenje onima koji imaju jasnu viziju, želju, stručnost i sposobnost da osiguraju ljudima optimalne uvjete za život.

Naš izbor trebaju biti kandidati s otvorenih lista, bez obzira na to kojoj političkoj partiji pripadaju, koji su moralni, sposobni, povjerljivi, nekorumpirani, radini, hrabri i spremni na odricanja zarad dobrobiti svih ljudi i države u kojoj živimo. Ako nam to budu kriteriji pri odabiru naših političkih predstavnika, nadati se da nećemo pogriješiti.

Nažalost, naše partije nemaju tu ideološku dimenziju koja ih štiti od iskrivljenosti i licemjerstva i svega što je prisutno na aktuelnoj političkoj sceni. Nerijetko, interesi partije stavljaju se ispred interesa naroda da bi se sve svelo na borbu za lične interese partijskih lidere i njima bliskih. Tako, kako ističe Fethi Jeken: "Problemi nacije postaju dobitne karte na tržištu, a dojučerašnji neprijatelji postaju prijatelji, i obratno. I sve ide tako dok ne ostane ništa od ideologija tih partija, osim lažnih i falsificiranih naziva i parola."

Ono što je posebno interesantno, u ovoj kampanji koriste se i neki vjerski simboli, a nerijetko, uprkos izričitom upozorenju Rijaseta IZBiH, i džamije i haremi u političke i predizborne, propagandne svrhe. Koliko su upravo po jedinstvo Bošnjaka opasna nastojanja da se IZ instrumentalizira za potrebe jedne političke partije i kamo to može voditi?

- Još od zaživljavanja političkog pluralizma, nakon pada komunizma devedesetih godina prošlog vijeka, gorljivo sam se zalagao za autonomnost Islamske zajednice i njenu distanciranost od bilo koje političke partije. To sam jasno istaknuo i u svom programu s kojim sam se predstavio kao kandidat za reisu-l-ulemu. Rekao sam da, ako Islamska zajednica želi ostati istinski duhovni pastir muslimana, njen vrhovni poglavar i muftije kao i ostali funkcioneri ne smiju se svrstavati na stranu bilo koje političke partije. S obzirom na to da su Bošnjaci podijeljeni u više političkih partija, svrstavanje uz neku od njih značilo bi pronevjeru preuzetog emaneta. Jer, javno podržavanje bilo koje političke opcije može izazvati negativnu reakciju hiljada drugih vjernika koji ne pripadaju toj opciji.

IZ ne smije založiti vječno za prolazno

- Dodatna opasnost je i to što bi bilo kakvo kompromitiranje te opcije u očima javnosti značilo i kompromitiranje IZ. Mi uvijek trebamo imati na umu da su politički programi pitanje aktuelnog trenutka, dok Islamska zajednica protežira i baštini vječno važeće principe, bez obzira na vrijeme i prostor. Zato, kako je rekao jednom rahmetli Alija Izetbegović, ne smijemo založiti vječno za prolazno.

Posebno želim naglasiti da nijedna politička opcija ne može polagati ekskluzivno pravo na Islamsku zajednicu, bez obzira na to u kolikoj mjeri njeni kadrovi bili involvirani u njeno djelovanje. Svaka probosanska i probošnjačka politička stranka koja omogućava normalno djelovanje i razvoj IZ, trebala bi biti prihvatljiva i poželjna kao partner u razgovorima za opće dobro naroda i države. Stoga držim krajnje neprimjerenim korištenje vjerskih prostora i ambijenta za protežiranje određenih kandidata ili političkih partija. Ohrabruje činjenica da je reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović obznanio jasan stav o tom pitanju, koji će, nadam se, u potpunosti biti primijenjen.

Zavladali apatija i beznađe

Imamo utisak da su Bošnjaci danas pred posebnim izazovima. U kakvim okolnostima i s kakvim izazovima muslimanski vjernici, Bošnjaci, prema Vama, dočekuju ovogodišnji Kruban-bajram?

- Stanje u kojem se nalazimo vrlo je slično stanju posljednjih dvadesetak godina. Bošnjaci predstojeći Kurban-bajram dočekuju pritisnuti teškom ekonomskom, političkom, pa i moralnom krizom. Narodom su zavladali opća apatija, beznađe, nezadovoljstvo, neizvjesnost. Sve je to rezultat teške materijalne situacije koja je, opet, u uzročnoposljedičnoj vezi s političkom krizom.

Aspiracije naša dva susjedna naroda prema podjeli i razgradnji BiH istog su intenziteta kao i u vrijeme agresije, što uveliko opterećuje bh. političku scenu, kao i ukupno stanje u državi. Nažalost, takvom stanju dobrano doprinose mlitavost i nedefinisanost bošnjačkih političara, koji, umjesto da konačno pokažu političku drskost i jasan cilj, jadikuju i kukumaču pred evropskim i svjetskim političarima, nadajući se da će oni Bošnjacima riješiti problem.

NA VRH