U Bosnu i Hercegovinu došao je iz zemlje kraljeva, Šekspira (Shakespeare), bogate historije i kulture, turističkih znamenitosti. Edvardu Fergusonu (Edward), ambasadoru Velike Britanije u BiH, ovo je prava ambasadorska dužnost. Prije dolaska u našu zemlju, radio je kao šef Odjela za strategiju, koji je zadužen za oblikovanje oružanih snaga te u ministarstvu odbrane Ujedinjenog Kraljevstva kao savjetnik ministra za pitanja vojnih operacija prvo u Iraku, a zatim u Afganistanu.

- Naviknut sam da radim na mjestima koja nose brojne izazove i koja traže strateško razmišljanje i predlaganje kreativnih rješenja, a sve će mi to, nadam se, biti od koristi ovdje. Prilično sam nekonvencionalan ambasador, jer sam veći dio karijere proveo radeći na međunarodnim odnosima, a ovo mi je prvi posao diplomate. Došao sam do tačke u karijeri kada sam odlučio da želim raditi u inozemstvu i nešto drugačije tako da mi je bilo izuzetno drago što mi je ponuđen ovaj posao - kazao je Ferguson.

Problem imidža

Kakvu ste sliku imali o BiH prije dolaska u Sarajevo, a kakvu imate sada? Lobirate li da i Vaši prijatelji dođu u posjetu i šta im kažete kada Vas pitaju zašto je ovdje dobro doći?
 
- Kao što sam rekao u jednom od mojih blogova, mislim da ova zemlja mnogo toga može ponuditi. Pejzaži su prelijepi, a domaćini topli i darežljivi. Mislim da se Britanci uvijek iznenade kada uvide da imamo vrlo sličan smisao za humor. Jedno od najvećih iznenađenja za mene je kada sam u Banjoj Luci otkrio pivnicu “Peckham”. Oduševilo me je da ljudi ovdje vole "Mućke", a da ne spominjem “Monti Pajton”. Ali, mislim da ova zemlja ima problem imidža. Kada sam rekao da dolazim ovdje, prva reakcija većine je bila da me pitaju da li je sigurno. Naravno, to ima veze i s njihovim neznanjem, ali je, ujedno, i odraz političkog sistema i kulture, koji izgleda kao da se u posljednjih dvadeset godina nije mnogo promijenio. To odbija ljude od posjećivanja ove zemlje, što je velika šteta. Nama su nedavno došli prvi gosti i potpuno su uživali te će ponovo doći. Radujemo se što ćemo imati priliku pokazati ovu zemlju velikom broju naših prijatelja, koji će nas posjetiti iduće godine.

Je li Vaša porodica s Vama u Sarajevu?
 
- Ovdje sam sa suprugom Karolajn (Caroline) i s naše dvoje djece, sinom Henrijem (Henry), koji je upravo napunio 5 godina, i kćerkom Tesom (Tessa), koja ima 3 godine. Oni su došli u BiH u avgustu i vrlo brzo su se navikli. Zaista uživaju u životu u Sarajevu.

Ambasador sa porodicom

Čime se bavi Vaša supruga i kako Vas je osvojila?
 
- Karolajn je ovlašteni procjenjivač nekretnina i imovine. Dok smo živjeli u Engleskoj radila je pola radnog vremena. Ovdje nije u mogućnosti da radi tako da trenutno uživa u tome što može više vremena provoditi s djecom, a počela je i učiti jezik. Nas dvoje se znamo još iz školskih dana i godinama smo bili dobri prijatelji prije nego što smo postali par. Kada smo se konačno počeli zabavljati, sve se prilično brzo dešavalo. Otišao sam da radim u Irak na nekoliko mjeseci i to je zaista bilo vrijeme puno izazova za mene. Većinu noći smo proživljavali napade granatama i raketama. Čim sam se vratio, zaprosio sam je.

S obzirom na to da diplomati imaju mnogo obaveza, stignete li pored diplomatskih obaveza otići u pozorište, kino, na izložbu?
 
- Došli smo u Sarajevo u sedmici kada se održavao Sarajevo Film Festival i pogledali smo nekoliko odličnih filmova. Nekoliko puta smo otišli na balet, a prije nekoliko dana supruga i ja smo ostavili djecu s dadiljom prvi put u više od jedne godine. Sami smo otišli u kino i to je zaista bilo sjajno! Imam sreću da usko sarađujem s Britanskim savjetom, što znači da imam priliku da pratim kulturne događaje koje oni organiziraju ili podržavaju. A, 27. novembra otvorit ću dobrotvornu izložbu i aukciju umjetničkih slika u “ASA galeriji”. Prihod od prodaje namijenjen je Centru za djecu “Duga” iz Kulen-Vakufa.

Koja je ljepša, a koja manje lijepa strana diplomatije?
 
- Možda zato što nam je sve novo, mi zaista uživamo u našem prvom iskustvu diplomatskog života i osjećamo se sretno. Moj posao je fascinantan, u Ambasadi imam sjajan tim i nadam se da ćemo, putem inicijative koju smo razvili s Nijemcima, biti u mogućnosti da napravimo pozitivan utjecaj na živote ljudi u ovoj zemlji. Van posla, uživamo u stvaranju novih prijateljstava i u upoznavanju BiH. Ako bih se požalio na jednu stvar, to je da sam skoro svake večeri zauzet. A volio bih da imam više slobodnih večeri da se Karolajn i ja sklupčamo na kauču i zajedno pogledamo film.

Na koji način se odmarate i relaksirate poslije napornog radnog dana?
 
- Šta god da radim, uvijek se potrudim da dođem kući prije nego što djeca odu na spavanje. Igra s njima i razgovor o tome kako su proveli dan zaista su poslastica i nešto što nisam mogao raditi dok smo živjeli u Engleskoj, jer sam se dugo vozio od posla do kuće. Kada ne moramo izlaziti, supruga i ja gledamo televiziju ili igramo igre riječi.

Edvard i Karolajn: Poznanstvo iz školskih dana
 
Imate li neki dnevni ritual?

- Pa i ne baš. Pokušavam stvoriti naviku da ujutro idem na plivanje, ali mi to trenutno uspijeva samo jedan dan u sedmici! Otkrio sam i ukusan pileći sendvič, koji jedem za ručak baš svakog dana, a moja asistentica ne može da vjeruje da svakog dana jedem isto.

Dopada li Vam se bh. gastronomska ponuda i šta najčešće volite da naručite u restoranu?
 
- Dopada. Prije nego što sam počeo raditi kao ambasador, živio sam sa porodicama u Mostaru i Banjoj Luci i zaista sam uživao u ponudi lokalne hrane. Moje omiljeno jelo je grah s kobasicom iz “Dvera” na Baščaršiji, a kad god imamo priliku tokom vikenda, djeca i ja odemo na ćevape.

Poslovni stil

Jeste li ljubitelj sporta i volite li otići na sportske terene?
 
- Pratim sport, posebno ragbi, fudbal i tenis. Ali, u posljednjih nekoliko godina nisam imao mnogo vremena ni da pratim ni da se bavim sportom. Nadam se da ću ovdje pratiti fudbal, a Karolajn i ja smo prije nekoliko mjeseci bili na uzbudljivoj košarkaškoj utakmici BiH – UK. Dok sam studirao na Oksfordu, bavio sam se veslanjem, a kad god mi se pruži prilika, posvetim se jedrenju i daskanju. Radujem se skijanju na Jahorini i Bjelašnici ove zime.

Kada niste na poslovnim aktivnostima, kako se volite odijevati, sportski ili elegantno?

- Obično se odijevam u poslovnom stilu. S vremena na vrijeme obučem farmerke i majicu, ali obično nosim košulju i pantalone. S tim da volim nositi šarene čarape jarkih boja i primjećujem da ih ljudi oko mene komentiraju, jer su ih primijetili tokom intervjua koje sam davao za televiziju.

Noć vještica

Možete li podijeliti s nama neku anegdotu ili zanimljivost koja Vam se dogodila u našoj zemlji?
 
- Neki dan smo u našoj kući organizirali zabavu za Noć vještica, a ja sam cijeli dan bio na poslu i nisam stigao da uradim bilo šta po pitanju svog kostima. Kada sam došao kući, morao sam brzo improvizirati pa sam se obukao u crno, stavio crni šešir i navukao par supruginih najlonki preko glave i stavio bijele kolutove da budu oči na kostimu. Baš sam bio ponosan na sebe, ali kako je troje djece briznulo u plač nakon što su me ugledali, morao sam skinuti taj svoj kostim!

Društvene mreže

Jesti li aktivni na društvenim mrežama?

- Vrlo sam aktivan na Twitteru ((Žeafergusonfco) i pišem blog (blogs.fco.gov.uk/edwardferguson).  Nov sam u oba polja, ali smatram da je ta aktivnost vrlo korisna.  Twitter mi omogućava da znam šta se dešava u cijelom svijetu, da se uključim u brze debate, a moj blog je postao način na koji mogu predstaviti detaljnija mišljenja o nekim od izazova i mogućnosti koji stoje pred ovom zemljom te pozvati ljude da daju komentare. Mislim da je vrlo važno da, kao ambasador, budem u kontaktu sa što širim krugom ljudi kako u BiH, tako i izvan nje, a društvene mreže mi upravo to i omogućavaju.

Član horova u Londonu

Kakvu muziku volite?

- Volim sve vrste muzike, ali posebno klasičnu, irsku narodnu i klasični džez. Ranije sam se bavio i pjevanjem i, osim povremenih solo koncerata u dobrotvorne svrhe, bio sam član četiri-pet horova u Londonu, a bio sam uključen i u muzički teatar tokom studija. Nadam se da ću nakon nekog vremena biti u prilici da se i ovdje posvetim pjevanju.

27. novembra otvara humanitarnu izložbu

Vrlo sam aktivan na Twitteru i pišem blog