Ambasador Mađarske u BiH Jožef Neđeši (Jozsef Negyesi) prvu ambasadorsku dužnost u diplomatskoj karijeri počeo je obavljati u našoj zemlji. Završio je vojnu školu, akademiju, Univerzitet u Pečuhu (smjer za Balkan) u Mađarskoj, a trenutno priprema doktorat iz geografije. Radio je u ministarstvu odbrane, a potom u ministarstvu vanjskih poslova. Prvi put je došao u BiH 1997. godine, a radio je kao prvi sekretar tadašnjeg ambasadora.
 
- Kada sam stigao, sjećam se da su padali kiša i snijeg. Tada su sa mnom došle i supruga i dvije kćerke - prisjeća se Neđeši.  
 
 Mladi ljudi
 
Je li se nešto promijenilo od Vašeg prvog do drugog dolaska u BiH?
 
- Mnogo se toga promijenilo, naprimjer ljudi. Ako odem u neki od tržnih centara, u prilici sam vidjeti mnogo mladih obrazovanih ljudi koji su željni ostvariti karijere, smatram da im Vlada BiH sa malo pomoći međunarodne zajednice treba pružiti tu priliku. Ako govorimo o Sarajevu, grad se mnogo mijenja, ima novih zgrada. Također, izgrađeni su brojni autoputevi u cijeloj zemlji.
 
Kada govorimo o promjenama, je li se u Vašem privatnom životu nešto promijenilo?
 
- Može se reći da je sve ostalo isto, osim što sam stariji.
 
 Je li Vašoj porodici bilo teško da se navikne na novu sredinu?
 
- Kada smo 1997. godine stigli u Sarajevo, može se reći da je bilo teško. Došli smo s djecom i nismo znali šta ćemo zateći ovdje i šta će se dalje dogoditi. Nismo znali gdje  će učiti naše kćerke, a to je tada bio prioritet. Djeca su počela pohađati Katolički školski centar. Kako supruga i djeca nisu znali lokalni jezik, počeli su ga učiti. Kada je otvorena međunarodna škola, prepisali smo kćerke te su one počele učiti engleski i bosanski jezik. Nakon izvjesnog vremena, naviknuli smo se na život u Sarajevu i počeli smo uživati u njemu. 

Iz Vaše perspektive, kako izgleda život diplomate?
 
- Smatram da je život diplomate vrlo interesantan, jer ima priliku da predstavlja svoju državu, a s vremenom i da nauči mnogo toga o zemlji u kojoj obavlja misiju. Ovaj posao je vrlo odgovoran i smatram da svako ko se odluči baviti njime, mora da mu se preda stoprocentno.  
 
Koliko ste znali o BiH prije nego što ste došli prvi put?
 
- Ljudi su bili informirani o tome šta se dešava u bivšoj Jugoslaviji, a samim ti i u BiH za vrijeme rata. Ja sam dosta čitao o tome, jer mi je Balkan uvijek bio važan, njegova budućnost, isto kao i njegova prošlost. Od prvog dolaska ovdje, osjećao sam se kao kod kuće, kao Bosanac i Hercegovac. Moja mlađa kćerka imala je isti osjećaj. Imala je deset godina kada smo stigli te su svi njeni tadašnji prijatelji bili u Bosni i Hercegovini.

Šta biste kritizirali u našoj zemlji?
 
- Bosna i Hercegovina je puna prirodnih blaga, od njenih moćnih planina do predivnih rijeka. Ali, nažalost, tužno je vidjeti koliko se ne obraća pažnja na zaštitu ovih prirodnih dobara. Smatram da se treba obratiti veća pažnja na zaštitu okoliša, mada sam istovremeno svjestan da ova država trenutno, nažalost, ima i drugih velikih problema.
 
Kažu da imamo potencijal koji nije dovoljno iskorišten?
 
- Smatram da je jedan od glavnih neiskorištenih potencijala u BiH turizam. Naprimjer, imate veoma lijepe planine, Bjelašnicu, Jahorinu, Trebević i druge. No, stranci ih ne posjećuju u onolikoj mjeri koliko bi trebalo, raspitivao sam se kod svojih prijatelja u Mađarskoj o tome koji je razlog što oni ne dolaze u BiH na zimovanje. Dobio sam odgovor da je skuplje zimovati u BiH nego u Austriji, a i odgovor da, jednostavno, nemaju dovoljno informacija o tome šta BiH nudi u ovom području.

Skijate li Vi?
 
- Ranije sam skijao, sad ne. Imao sam povredu lumbalnog dijela kičme pa zbog toga ne skijam.
 
Je li to bio Vaš način relaksacije?
 
- Između ostalog. Volim dosta čitati, mada, nažalost, imam veoma malo slobodnog vremena. Čitam dosta knjiga o historiji i prirodi i uživam u gledanju dokumentarnih emisija.
 
Imate li neku dnevnu rutinu?
 
- Mislim da nemam. Dođem na posao, a ako imam vremena, na pauzi odem kući, gdje ručam zajedno sa porodicom, onda se opet vratim u kancelariju. Ukoliko imam vremena, poslije podne odem malo da plivam na Olimpijski bazen, a ljeti da trčim na Vilsonovom šetalištu.  

Penzija daleko
 
Koliko Vam znači što je Vaša porodica s Vama?
 
- Sigurno je teško kada nisu svi na okupu. Kada sam dobio informaciju da dolazim u Sarajevo, moja supruga je rekla da bi i ona željela krenuti sa mnom, jer i ona veoma voli ovu zemlju i ljude. Važno je da čovjek voli zemlju u kojoj živi. Članovi moje porodice uvijek su se radovali prilici da posjetimo BiH.
 
Jeste li nekada sugerirali kćerkama izbor zanimanja?
 
- Moja mlađa kćerka je završila pravo u Budimpešti. Pisala je diplomski rad pod nazivom "Genocid u BiH, Jugoslaviji i Ruandi". Izbor ovakve teme vjerovatno je povezan s njenim godinama provedenim u BiH. Starija kćerka je diplomirala na Znanstvenom univerzitetu u Budimpešti, a trenutno radi u ministarstvu unutrašnjih poslova u Budimpešti.
 
Kako Vi i Vaša porodica provodite slobodno vrijeme?
 
- Volimo otići na izlet. Više puta smo posjetili Zenicu, Mostar i Banju Luku. Kada imamo vremena, često odemo u Lukomir. Veoma je interesantno mjesto.
 
Imate li neki hobi?
 
- Nažalost, ne. Mada, u principu, nikada nisam ni imao neki poseban hobi.
 
Hoćete li biti društveno aktivni i nakon što odete u penziju?
 
- Naravno, ja sam vrlo društven čovjek, a što se tiče odlaska u penziju, to je još veoma daleko pa i ne razmišljam mnogo o tome.

Bosanski jezik

Vrlo dobro govorite bosanski jezik. Je li Vam bilo teško da ga savladate?
 
- Vaš jezik sam počeo da učim još dok sam bio kod kuće u Mađarskoj. Bilo mi je teško da ga savladam, ali uspio sam. Kada sam dobio mogućnost da dođem ovdje, naravno, počeo sam se intenzivno koristiti njime. Uvjeren sam da je važno znati jezik države u kojoj boravite, pa makar i nakratko vrijeme, jer samo tako možete tu državu zaista upoznati.  

Dosta koristim internet

Društvene mreže su dosta popularne. Koristite li Vi neku?
 
- Dosta koristim internet. Upoznat sam s tim kako funkcionira Facebook, Twitter. Koristim neke, mada imam granicu. U principu, više volim koristiti telefon u komunikaciji s ljudima, posebno Viber.
 
Zajedno 30 godina
 
Kako ste i kada upoznali svoju suprugu?
 
- Iz istog smo mjesta i zajedno smo pohađali vrtić. Za vrijeme srednjeg obrazovanja smo se razišli, a onda smo se opet sreli i živimo zajedno već 30 godina.