Vlado Adamović, ugledni sarajevski advokat i bivši sudija Suda BiH, u vrlo otvorenom intervjuu za “Dnevni avaz” govori o sve učestalijim sukobima unutar pravosudnih institucija, brojnim hapšenjima i predstavama za javnost Tužilaštva BiH koji na kraju rezultiraju potpunim debaklima, montiranim istragama, političkim progonima, lošim tužiocima i sudijama, Visokom sudskom i tužilačkom vijeću (VSTV) BiH...

Neviđena hajka

Adamović prvi put govori javno i o svom slučaju u kojem je bukvalno otjeran iz Suda BiH zbog, kako se pokazalo, montirane istrage, kao i o razlozima i motivima hajke koja se vodila protiv njega, te otkriva pozadinu predmeta koji je žestoko potresao bh. pravosuđe.  

- U mom konkretnom slučaju, a ja to prvi put govorim nakon osam godina, ja sam zasmetao samo zbog toga što sam kritikovao odnose u Sudu i načine na koje se radi u Tužilaštvu BiH. To je bio jedini razlog. No, danas se pokazalo da sam apsolutno u pravu. Danas se geneza tog negativnog rada Suda i Tužilaštva BiH sve više i više pokazuje. Sve što sam tada govorio, danas polako izlazi navidjelo - kaže Adamović.

Kome ste Vi zasmetali u to vrijeme, kada ste slovili za jednog od najboljih sudija Suda BiH?

- U doba kad sam ja suspendovan, bio sam u takvoj poziciji da je mnogo toga formalno zavisilo od mojih odluka u Sudu. Koncentracija predmeta je bila takva da sam mnogo značajnih predmeta ili po sadržini ili po osobama koje su optužene vodio pred Sudom BiH. U to doba, a prije dešavanja da se ja optužim, odlučivao sam i u predmetu Dragana Čovića, tada je bilo vijećanje u toku. Kada ste u poziciji da donosite konačne odluke, prvo po tome možete zasmetati mnogima, a drugo, ako se ne slažete s politikom utjecaja, onda itekako možete zasmetati drugima. Treće, moj formalni autoritet je tada bio poželjno mjesto i drugi su jedva čekali da nešto "napravite" da bi bio izabran neko drugi. Više je razloga zbog kojih sam smetao. Mnogima nije odgovaralo da ja više budem tu.

Adamović: Imamo potpunu rašomonijadu u karijerama sudija

Sklonili su me glat iz Suda, a Strazbur konstatuje da su mi povrijeđena prava. No, svi su se tada gurali da naprave senzaciju, da kažu da je Vlado monstrum, da sam ovakav i onakav, bez ikakve provjere, a naročito su se u tome trudili oni tužioci kojima sam ukidao odluke i koji danas idu pognute glave pored mene. Ja sam nakon osam godina ostao isti, moja stručnost nije pala, a njihova se nije ni poboljšala, samo su promijenili onoga koga su mislili da treba promijeniti.

Da li se u bh. pravosuđu do sada išta promijenilo, a svjedoci smo brojnih filmskih hapšenja, podizanja optužnica, ali su rezultati Tužilaštva BiH više nego katastrofalni?

- To se dešava jer su napušteni dobri principi pravne prakse koja je važila prije nego što je formiran Sud BiH. Sada su počele da se izmišljaju stvari kao da mi nikada nismo ni imali pravnu praksu. Kritike koje sam upućivao prije svega rukovodstvu Suda, odnosno VSTV-a, koji se pretvorio u administrativni aparat, danas su rezultat svega onoga negativnog što sada imamo. Jer, u doba kada sam ja bio predsjednik Komisije za izbor i imenovanje sudija nije postojala šansa da sudija općinskog suda bude izabran u rang najvišeg sudovanja u ovoj zemlji. To su morali biti vanredni rezultati da neko od tih sudija prođe, ali danas je to postala praksa. Danas imamo praksu da sudija najnižih sudova sudi najkomplikovanije predmete u ovoj zemlji.

Vi imate danas potpunu rašomonijadu u karijerama sudija. Imate sudije koje su došle na najviše instance, a da su pri tome preskočile okružne ili, recimo, kantonalne sudove, da su na sudu s kojeg dolaze radili referate koji uopće nisu vezani uz referate koje rade danas.

Urušavanje iznutra

Šta je s tužiocima Tužilaštva BiH?

- Tu je situacija još gora. Mnogo gora. Zašto? Zato što sudije imaju određenu neovisnost, jer predsjednik Suda nema šta da traži u sudskom vijeću ako nije formalni član vijeća koji odlučuje o nekom predmetu. Znači, on ne naređuje sudijama u suđenju, niti bi smio, iako imamo i tu na desetine primjera gdje sudije kažu da se predsjednici sudova vrlo neotesano miješaju u suđenja pokušavajući da glume direktore zemljoradničkih zadruga i sindikalne šefove. Znači, sudije i predsjednici sudova po zakonu se ne smiju miješati ni u kakve predmete osim ako ne zloupotrebljavaju svoje pozicije.

Kod tužilaca imate nešto drugo. Glavni tužilac je naredbodavan svim zamjenicima tužilaca, zapravo glavni tužilac je srž Tužilaštva. Odluke glavnog tužioca su odluke Tužilaštva. Tek ono što on povjeri zamjenicima tužioca, to spada u odluke zamjenika. Znači, glavni tužilac može povući svaki predmet u svakom momentu. Ali, vi danas imate tužioce koji uopće ne dolaze iz tužilačke organizacije, a pri tome se biraju na mjesta na kojima će odlučivati o tome šta su drugi tužioci radili. To je apsurdna situacija. Ovdje je činjenica da se pravosudni sistem urušava iznutra, ali se on kritikuje izvana.

Ono što naročito u posljednje vrijeme govorim je značaj karaktera osoba koje obnašaju određene funkcije, a naročito karaktera tužioca. Tu se mora vidjeti kakav je on kao čovjek, ako se radi o prznici, čovjeku karijeristi, čovjeku „bolesnog uma” koji bi preko leševa gazio da bi izgradio svoju karijeru, budite uvjereni da će on zloupotrebljavati i uvijek biti na granici zloupotrebe na svojoj poziciji.

Želite reći da u Tužilaštvu BiH imamo takve osobe koje bukvalno gaze preko mrtvih da bi izgradile svoju karijeru?

- Dakle, vrlo svjestan težine onoga što ću reći, svjedok sam ukazivanja kolega, naročito kolega branilaca, da postoje određeni karakteri tužilaca koji su skoro svakodnevno na granici zloupotrebe svog položaja. Zloupotreba je i kada prijetite svjedoku okrivljenog, pa se to uradi u prisustvu advokata. Zloupotreba je kada falsifikujete nešto u spisu, a već smo vidjeli da je bilo mnogo primjera falsifikovanih podataka iz spisa. Zloupotreba je kada sakrijete nešto što biste odbrani trebali dati, a bilo je slučajeva kada naknadno pronađete nešto uz pravdanje tužilaca da je to zaboravljeno.

Zašto je važan taj karakter? To moraju prije svega biti sabrane osobe, osobe koje su potpuno neovisne, osobe koje su stručne, osobe koje će jednakom pažnjom cijeniti ono što je i za i što ide protiv nekoga. Ako to nije tako, onda vi morate pribjegavati senzacionalizmu, morate biti stalno u centru pažnje da biste jednostavno sakrili ono što se u sudnici dešava, a u sudnici su uglavnom debakli. Kada pogledate broj ukinutih odluka, vidjet ćete da je sve debakl za debaklom.

TV kamere

Znači li to da se zbog loših tužilaca danas ponovo vraćamo u eru montiranih procesa, podmetanja, progona i je li tu evidentna politička sprega pojedinih tužilaca i određenih političara?

- Ovdje je ključno da tužioci moraju početi odgovarati za svoje postupke. Moramo doći u poziciju da kada tužilac odvede svoje TV kamere i uhapsi visokog policijskog ili izvršnog dužnosnika, pa se na kraju dokaže da je to radio s traljavim dokazima, pa kada zbog toga bude snosio ličnu odgovornost i plaćao štetu, onda ćemo doći u situaciju da će dobro paziti šta radi i koga optužuje. To što je tužiocima dato pravo da otkrivaju i progone počinioce krivičnih djela, nije im istovremeno dato i da to zloupotrijebe pravo.

Potpuno je nejasno otkud TV kamere na licu mjesta prije tužioca. To im je neko iz Tužilaštva morao reći. E, taj tužilac koji dovodi kamere, reklamira se iz nekog razloga. Dakle, sve vam to govori da nešto nije uredu s osobama koje na takav način vrše pravdu, neke stvari su apsolutno nepotrebne, a u takvoj atmosferi onda sigurno možete očekivati da ima i montiranja i nategnutih dokaza. U atmosferi gdje se striktno primjenjuje zakon to nije moguće. Tužilac koji se upusti u deset optuženja, a pri tome mu osam bude oslobođeno na sudu, trebao bi sam razmišljati o tome da promijeni posao.

Nažalost, to se ne dešava. Takvi tužioci vrlo često podliježu političkim pritiscima i upuštaju se u nešto što im donosi određene benefite te počinju do te mjere zloupotrebljavati svoju poziciju da preko leševa počinju osuđivati ljude samo da dođe do nekakvog ishoda, zato je vrlo važno da se uspostavi red stvari kod izbora na takve funkcije. Stručnost ne smije biti upitna ni pod razno.

- Za to vrijeme glavni tužilac (Goran Salihović, op. a.) i predsjednik Suda BiH (Meddžida Kreso, op. a,) se svađaju putem medija. Imate naslove u novinama: „Sud i Tužilaštvo u sukobu”. Imate nastup predsjednika Suda koji ukazuje na greške glavnog tužioca, a glavni tužilac ukazuje na greške Suda. Imate izjave o pravosudnim mafijama, pri tome nisam siguran da se ukazuje na nekog desetog tamo. Znači, to je negdje tu u tim njihovim krugovima. Ovakve stvari su nepojmljive u uređenim sistemima, ovakve se stvari nisu dešavale čak ni u komunističkom sistemu.

Sasvim je sigurno da je Azra Miletić nekome smetala

- Sasvim je sigurno da je sutkinja Suda BiH Azra Miletić u profesionalnom smislu nekome smetala, a i ja sam to iskusio. Dakle, kad imate stanovište koje zastupate nasuprot većine sudija u tom sudu, a Azra Miletić, to pouzdano znam, je u pogledu pravnih stanovišta u dva do tri navrata imala oprečno mišljenje u odnosu na ostale kolege u Sudu BiH, to je prva stepenica da stvorite neprijatelje oko sebe, jer je to već profesionalna ljubomora i to je već prepreka da „štimate” stvari i prepreka da vi napredujete umjesto onoga ko ima ispravan stav itd.

Nemojte zaboraviti da je stav Azre Miletić, odnosno Vijeća kojim je ona predsjedavala, potvrđen u Strazburu, a da stavovi drugih nisu potvrđeni ni za pravilnu primjenu zakona ni pred Sudom BiH. Dakle, to je već dovoljno da se stvori jedan pokazatelj o tome da se takav sudija makne. Sutkinja Miletić je iz više osnova mogla biti meta.

Ovdje je vrlo važno reći, kada govorimo o ocjeni dokaza, da vi, kada se upuštate u progon bilo kojeg visokog dužnosnika, onda morate raspolagati takvim dokazima da su oni neoborivi.

Ovdje se stvara atmosfera straha da svako može biti uhapšen

- Tužioci odgovaraju VSTV-u, ali i tu postoji niz povreda zakona. Treba se samo vidjeti kojim se tužiocima mahom donose oslobađajuće presude. VSTV može vidjeti da taj tužilac ne radi svoj posao kako treba. Sjetite se brojnih pompi i TV kamera koje forsira jedan tužilac, njegovih optužbi. Pita li iko šta je s obiteljima tih ljudi, djecom, šta je s majkama. Ovdje se stvara atmosfera straha, kataklizma, da svako može biti uhapšen. U tome učestvuju svi, od tužilaca do policajaca, koji hoće da budu važni i da preko noći napreduju.

Politički progoni moraju prestati!

- Očigledno je da tužioci vrlo često, svjesno ili nesvjesno, upadaju u zamke i pokreću istrage na osnovu lažnih iskaza. Očigledno je da postoji sve više slučajeva koji ukazuju na to da su na pomolu politički progoni određenih osoba. Imali smo bezbroj slučajeva da su brojni političari procesuirani, ali i pravosnažno oslobođeni. Šta to znači? To znači da je neko pogriješio ili je neko od tužilaca nastupao senzacionalistički ili je to radio namjerno. Ako vam se član Predsjedništva nađe u sudnici, a pri tome mu se nakon dvije godine donese oslobađajuća presuda, neko u ovoj zemlji bi se dobro trebao upitati ko ga je optužio i zašto. Neki tužilac bi trebao reći i objasniti svoje postupke.