Posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini prvenstveno je namijenjena katoličkoj zajednici, ali i svim stanovnicima ove zemlje. Ovdje je stanje još nesređeno politički, ekonomski i društveno. Stanovnici su zbunjeni i deprimirani i treba malo jačeg svjetla i podsticaja onima koji u ime nas odlučuju ne pitajući nas šta i kako hoćemo, a to svakako najučinkovitije može postići jedan moralni autoritet kao što je papa, rekao je banjalučki biskup i predsjednik Biskupske konferencije BiH, Franjo Komarica u intervjuu za "Dnevni avaz".
- Papa je zabrinut za situaciju svih katolika u ovoj zemlji. Službene vatikanske novine svojevremeno su situaciju katolika u BiH svrstale uz bok situacije katolika u Siriji, Iraku, Nigeriji, Izraelu, gdje su katolici skoro pred iskorjenjivanjem. Papa zna da ovdje u pola zemlje nema katolika. Jedva pet posto je od onog broja koji bi trebao biti ovdje, a u drugoj polovici se taj broj dramatično takođe svake godine smanjuje. Mi imamo ove godine više od 10.000 katolika manje, nego što smo imali krajem 2013. godine. Svake godine se broj katolika rapidno smanjuje uglavnom zbog nesređene političke situacije, i naravno starija populacija izumire. Ovdje vlada sila jačega i zakon jačega i onodlučuje. To je zakon džungle, a mi ne smijemo dozvoliti da naša zemlja bude džungla. Fali nam normalan okvir države, rekao je Komarica.
U vrijeme blagdana vjerske zajednice uvijek upućuju poruke mira. Tih dana javi se i neki novi zanos koji djeluje vrlo optimistično, a kasnije sve što vjerske zajednice u tom kontekstu izgrade, čini se da politika ubrzo sruši. Kako izaći na kraj da se to više ne dešava, da se osvijeste i ljudi i politički lideri?
- Ako kažemo da smo vjernici, pozitivni i konstruktivni mirotvorci, ljudi koji želimo normalan život, onda to želimo nekako i ostvariti. Ovisi i od samog čovjeka, koliko i on sam umije da bude poruka, a ne samo konzument. U prvom redu to očekujem od vjernika. Svi vjernici, kojoj god religiji pripadali, pozivaju se na istoga Boga i božji autoritet i tako bi svaki dan trebali živjeti vjerodostojno. Da žive po onome što je sadržaj vjere. Moje životno opredjeljenje je da se istinski trebamo zalagati za onoga koji je u božijim očima najvjerniji, a to je čovjek. Govorim o čovjeku, ne o vjerniku, od vjernika očekujem da bude prvi, da radi kao mirotvorac na praštanju i pomirenju. Obični ljudi se istinski trude da žive u svojoj vjeri da su otvoreni drugima kao drugačijima, ali po nesreći, nemojte mi zamjerati, mediji su često prisutni sa nekim drugim ponudama i varijantama, pa sijući strah i nepovjerenje, zamute im mozak. Tu je ta borba, ljudi su smušeni i zbunjeni.
Jste li onda optimista, može li se naše društvo izvući iz jedne sveopšte aptije u koju je trenutno zapalo?
- Molio bih sve sugrađane i ljude oko mene, za koje se pred Bogom i pred njima smatram dužnikom da im pomognem, da se upitaju ko su, šta su i kako se prezentiraju drugome. Kakav sam ja to čovjek? Šta znači za mene biti čovjek? Šta znači za mene čovjek u Banjoj Luci, u BiH? To je za mene čast i obaveza i šta ja mogu ponuditi svome ukućanu u porodici u komšiluku. Dakle, počnimo od sebe prije nego što očekujemo od politčara, od crkvenih predstavnika ili bilo koga drugog. Hajdemo mi vidjet šta mi možemo ponuditi jedni drugima u ovoj zemlji. Očekujem od vjernika da oni snagom svoje vjere budu avangarda, bilo da se radi o muslimanima, pravoslavcima, katolicima ili židovima. Da budu vjerodostojni, da se trude u duhu svoje vjere imati otvoreno srce za svoga bližnjega. Ako se budemo tako postavljali, može se smanjiti apatija. Ljudi su željni uzora. Ima nažalost mnogo negativnih uzora, ali hajdemo davati jedni drugima pozitivne primjere. Idemo plesti mrežu dobra, onda će nas i drugi uvažiti. Ima poslovica koja kaže, drži do sebe da i drugima bude do tebe.
Jeste li zadovoljni položajem Hrvata i katolika u RS, i saradnjom s vlastima u ovom entitetu?
- Nema govora o zadovljstvu. Budi Bog s nama. Dvije trećine moje biskupije ne postoji. Uporno pitam, zašto smo krivi da su nas brutalno uništili. Pitam u ime tih nezadovoljnih ljudi, zašto ih kažnjavate i dalje? Nemam odgovora, odgovor je prkos. To trebaju odgovoriti političari koji su ih istjerali odavde, koji stoje iza tog zločina i koji se ne distanciraju od tog zločina. To su i domaći i međunarodni političari. I srpski, i bošnjački, i hrvatski, i evropski i američki. Pitam ih zašto to radite i nisam zadovoljan s vašim ponašanjem. To je zločin u mojim očima i prema međunarodnom pravu, i veliki je grijeh u božjim očima. Utemeljeno ću prigovarati u ime onih koji nemaju pravo otvoriti usta da prigovore. Znam tisuće koji meni svoju gorčinu ridaju, jer nemaju priliku da u svojoj sredini sretnu političara kojem bi to rekli, taj im političar nikad neće doći. Smatram svoju obavezu kao crkveni čovjek da se zalažem za čovjeka, za njegove materijalne i duhovne potrebe i zato kucam uvijek iznova na vrata domaćih političara pitajući ih zašto nam ne omogućite temeljna ljudska prava.
Kakvo je stanje po pitanju povratka Hrvata na ove prostore?
- Mi možemo živjeti na svojim ognjištima, ali nam vlasti moraju pomoći da obnovimo kuće. Država je srušila naše kuće. Pitam ih: Kad ćete nam napraviti put i obezbijediti posao? Omogućite da radimo i sami ćemo raditi. Kad ćete nam otvoriti ambulantu, školu? Imam pravo na slobodu vjere. Kad ćete mi omogućiti da izgradim svoju crkvu u Drvaru koja je srušena davno i sad je neda izgraditi domaći i međunarodni politčar.
Rekao sam to i predsjednici Vlade RS Željki Cvijanović da smo voljni pomoći, ali da se i nama pomogne jer školujemo tuđu djecu. Nemam ni jednog djeteta svog u banjalučkoj Katoličkoj gimnaziji koju pohađa više od 80 posto nekatoličke djece. Roditelji te djece su poreznici ove države i imaju pravo školovati svoju djecu gdje misle da je to najbolje. Niko ne kaže da ovdje mora biti katolička škola, ali Hrvati i katolici moraju biti u Banjoj Luci. Moja obitelj je ovdje skoro 300 godina. Gdje su sad moji Komarice. Svi su, osim par obitelji, protjerani. S kojim to pravom? Predsjednice zašto ne postavljate to pitanje u Parlamentu i Vladi i zašto ne vratite nazad Hrvate Banjalučane?
