BIH

Husein ef. Kavazović: Ne vidimo duboki bezdan koji nam se približava!

EKSKLUZIV Ramazanski intervju reisu-l-uleme IZBiH za "Dnevni avaz"

Faruk VELE

18.6.2015

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini mr. Husein ef. Kavazović dao je ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz" u povodu ramazana, koji nastupa danas poslije akšam-namaza.

Duhovni lider Bošnjaka za naš list otvoreno govori o značaju ramazana u bošnjačkoj tradiciji, izazovima današnjice pred bošnjačkim narodom, o susretu s papom Franjom i borbi za očuvanje naše tradicije. S posebnim emocijama osvrnuo se na 20. godišnjicu genocida u Srebrenici. Reis Kavazović također je iz Sarajeva uputio i važne poruke ostatku muslimanskog svijeta, a posebno Arapima, Turcima i Irancima.

Duhovnost ramazana

Vrijeme ramazana u našoj muslimanskoj, posebno bošnjačkoj tradiciji, tumačimo kao vrijeme svođenja računa nas samih sa sobom. Kakav je Vaš utisak, kada pogledamo iza sebe, koliko smo naučili iz ovih univerzalnih poruka?

- Bez sumnje, ramazan zauzima centralno mjesto u našoj muslimanskoj duhovnoj vertikali i ukupnoj tradiciji. Taj je mjesec bez konkurencije u svakom pogledu, bilo da se radi o duhovnoj ili materijalnoj kulturi našeg naroda. Za muslimana je najvažniji na individualnom planu zbog ibadeta, odnosno načina iskazivanja pokornosti Allahu, dž. š. Ibadet je poput hrane; morate je sami probati. Koliko god vam je drugi nastojali dočarati i približiti, ona, bez kušanja, ostaje daleka i strana. Zbog toga u hadisi kudsiji Allah, dž. š., kaže: "Post je Moj i Ja za njega nagrađujem."

No, ne radi se ovdje samo o postu, jer obično taj aspekt ibadeta povezujemo s ramazanom. Mnogo značajnija je Božija riječ, Kur'an-i kerim, poruka koja hoće da stigne do ljudskog srca i da u grudima pobudi snagu duha koja nas približava Bogu. Duhovnost ramazana treba nas učiniti boljim ljudima i pokornicima bližim Gospodaru svjetova, ali i Njegovom stvorenju koje je On nazvao "ademom", čovjekom.

Za zlo nije potrebna velika žrtva, niti poseban napor. S druge strane, za dobro su potrebne odvažnost, hrabrost i odlučnost. Dobri ljudi su hrabri. Oni su spremni započeti borbu sa svojom dušom. Oni hoće da u njoj nadvlada Božije svjetlo i da potisne mrak zla. Njihova borba ne završava se samo na tome: oni hoće i da svjetlo dobra obasja i njihove porodice i zajednicu u kojoj žive, društvo čije su odgovorne jedinke.

Dvije su perspektive što ih Kur'an, ta Božija riječ, uvijek iznova otvara pred nama: Objava, kao uputa koja dolazi od Boga (odozgo), i bogobojaznost, koja dolazi iz naše nutrine (odozdo) i koja teži uspinjanju. Pred tim perspektivama stoji čovjek, kompleksno biće s više mogućnosti. U njegovoj dubini obitavaju podvojenosti: dobro i zlo, ljubav i mržnja, bliskost i odbojnost.

Pokušaj njihovog harmoniziranja i dovođenja u ravnotežu je ono što danas propuštamo. To je ono što me zabrinjava. Izgubili smo se u blještavilu i šarenilu dunjaluka, pa od zaslijepljenosti ne vidimo duboki bezdan koji nam se približava i kojem se žurno približavamo. Valja nam smoći snage da progledamo makar jednim duhovnim okom i da "raspolovimo" to opasno sljepilo.

Duhovna borba

Teška je ekonomska situacija i činjenica je da visok postotak naših ljudi živi na ivici siromaštva, dok se uska elita ljudi ne bi postidjela ni najmoćnijih ljudi utjecajnih država. Jesmo li daleko od ideala da "musliman ne smije zanoćiti, a da mu je komšija gladan"?

- Svako duhovno siromaštvo vodi u destrukciju morala. Njegova erozija izaziva bujicu pohlepe, koja vodi pustoši i zatiranju i poroda i naroda. Allahovi poslanici, neka je na njih Njegov mir i  blagoslov, prvo su otpočinjali duhovnu borbu, jer su imali znanje da zlo nije od ovog svijeta, kao što ni siromaštvo nije samo od ovoga svijeta. Hadis Muhammeda, a. s., koji ste citirali, nije mogao biti izrečen sve dok ta duhovna bitka nije bila dobivena.

Mi danas, u ovom stanju duha, ne smijemo ni izgovoriti te riječi, a da se to ne pretvori u huljenje. Potrebna su velika duhovna odricanja da se izgrade duhovne kule, da se odgoje vitezovi duha koji će biti kadri mijenjati stanje našeg naroda. Ne mogu duhovni siromasi mijenjati stanje.

No, makar i uvid u naše stanje može biti mali korak naprijed. Naše vrijeme je vrijeme
iščekivanja, vrijeme dove i podizanja pogleda prema horizontu nade. Vrijeme duhovnih vitezova je pred nama i ono će nastupiti, u što ne sumnjam. Do tada, valja nam preživjeti, bodriti narod, nositi žišku u ruci i čuvajući je da ne zgasne. Predanim radom moguće je strpljivo mijenjati stvari nabolje. Dva važna napora drugi za nas neće uložiti: žuljati ruke i žvakati zalogaje. Ako to sami ne učinimo, nikada nećemo biti bogati i siti i uvijek ćemo ostati siromašni i gladni. Dakle, do nas je u najvećoj mjeri.

Za nepunih mjesec dana obilježit ćemo 20. godišnjicu genocida u Srebrenici. Koje su Vaše poruke povodom ovog značajnog datuma? Pogotovo s obzirom na to da ste kao muftija tuzlanski tolike godine dijelili bol s majkama Srebrenice.

- Srebrenica je postala duhovna kategorija. Ona je simbol otpora zlu koje se zametnulo u dušama ljudi preko rijeke. Bog hoće da bol pobijedi zlo. Duhovna snaga ljudi iz Srebrenice nadvladat će to zlo. Osveta to ne može. Zlo se ne može poraziti njegovim oružjem, mržnjom. Toga smo svjesni od onog dana kada smo zlo oćutjeli. Ljubav je tamjan za mržnju, čiji se smrad raširio.

Vjerujem u Božiju providnost, u Njegov izbor naših sinova i kćeri koji će rastjerati tamu. Kako bude jačalo naše svjetlo vjere, tako će nestajati mraka i ništavila, a bezdan koji se pred nama raspukao će nestati. Istina rastjeruje tminu. Stoga nam valja osvijetliti stazu i onima s druge strane rijeke. Sada je to naša sudbina, to je postalo dio nas. Ogromna je duhovna snaga koju isijavaju žene i muškarci Srebrenice, žrtve genocida. To su posebni ljudi, obilježeni duhovnim biljegom. Srebrenica je znak, biljeg i zavjet naš.

Plašljivi učenjaci

U svojoj predramazanskoj hutbi nedvosmisleno ste ukazali na jednu važnu činjenicu, a to je da, dok ulema puzi pred moćnicima, nestaju mnoge muslimanske manjine. Koje pouke moramo izvući?

- Pred oštricom ovog svijeta učeni ljudi kod muslimana kao da su uzmakli, uplašili se. Pred njihovim očima cijepa se tijelo ummeta Muhammedovog. Ti ljudi, koji vole kazati da su Poslanikovi nasljednici, uplašili su se onoga što svakako valja iskušati, a to je prolaznost dunjalučkog života.

Ja mislim da je zbog toga smutnja među muslimanima postala skoro pa prirodno stanje, a ubijanje i protjerivanje nedužnih se u Iblisovo ime proglašava dobrim djelima. U tom strašnom međumuslimanskom satiranju, stvarne žrtve su muslimanske manjine, poput one u Mijanmaru, koje su nezaštićene i same u često neprijateljskom okruženju. Zato, nisu junaci oni što ubijaju nedužnu djecu, žene i starce po Siriji i Iraku. To su ubice. Pravi junaci bit će oni koji zaštite i spase muslimane Mijanmara.

Vi ste prilikom nedavnih susreta s imamima Udruženja ilmije IZBiH naglasili važnost borbe za očuvanje naše tradicije. Koje su ključne smjernice?

- Želio sam podsjetiti našu ulemu na ono što svi u sebi duboko nosimo i znamo. Postoji naša odgovornost za duhovni miraz, koji nam je ostavljen u amanet od naših očeva i naših učitelja. Oni su u ovim prelijepim krajevima stoljećima stajali uspravno, čuvajući vjeru i njen polog u našoj duhovnosti na ovom prostoru. Ne vidim druge snage ili, bolje rečeno, pozvanijih ljudi od uleme da se suprotstave destrukciji našeg duhovnog bića.

Naši mektebi, medrese i fakulteti naša su učilišta i u njima su učitelji naši imami i muderisi. Tako je bilo i tako treba ostati. Drugi nas moraju poštovati, jer je to naš izbor, ali i naš usud.

Poruke Arapima, Irancima i Turcima...

- Ne zaboravljamo našu povezanost i uvezanost u veliko tijelo islamskog svijeta, ali smo samo mi odgovorni za našu sudbinu. Ne možemo pristati na neslobodu i tuđa rješenja. Ne možemo u našoj koži živjeti tuđi život. To jasno i nedvosmisleno govorim i našoj braći muslimanima, i Arapima i Irancima i Turcima...

Mi smo dio ummeta, ali je naš doživljaj islama i njegovo prakticiranje dio našeg bića. Svaki pokušaj njegova mijenjanja doživljavamo kao nasilje. A na nasilje nikada nismo pristajali. To svima treba biti jasno. Ulagat ćemo naš ilum i napor u razumijevanje Božije riječi. On nas je učinio slobodnim i jednakim. "Nema prednosti Arap nad nearapom, osim u  bogobojaznosti", tako nas je učio Poslanik, a. s.

Sretan sam zbog posjete pape Franje

Papa Franjo početkom mjeseca pohodio je našu domovinu. Važne su riječi izgovorene tim povodom, a svjedočili smo i jednom visokom nivou poštovanja prema našoj BiH. Koje su Vaše impresije?

- Kada vam dođe gospodin jednog naroda, ukažite mu poštovanje, učio nas je Poslanik, a. s. Mislim da smo ovoga gosta, papu Franju, dočekali u tom duhu, i to cijela naša domovina. Sretan sam što nam je ukazana ova čast. I gesta i riječi koje su je pratile odražavali su duh dobrote i pažnje, koja nam se ukazala. Zahvalan sam za ono što sam čuo i osjetio. Poruku "Mir vama", koja se željela prenijeti, čini mi se da smo, nakon toliko patnje, zaslužili i da smo je dobro primili. Važna je njena duhovna dimenzija. Samo su duhovne poruke u stanju dokinuti gluhoću. Trebamo se naučiti obraćati jedni drugima. I Adem, a. s., nakon svog pada obratio se Bogu. Nema iskupljenja bez dijaloga, kajanja i obraćanja jednih drugima. Mislim da je Papa došao to nam kazati.

Svijet islama proživljava još jednu nemirnu noć

- Svijet islama očito proživljava još jednu nemirnu noć. No, u istom tom svijetu nastala je i ona čuvena izreka "Noć je steona". Nadam se da će poroditi olakšanje. Uostalom, i objava je došla noću, a onda je svanula zora. Vjerujem da je i naša zora blizu.

 

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.