Ante Prkačin, general u penziji i bivši zastupnik u Saboru Hrvatske, u intervjuu za „Dnevni avaz“ govori o 23. godišnjici ubistva Blaža Kraljevića, generala Hrvatskih oružanih snaga i Armije RBiH, i njegove devetorice saboraca. Prkačin, koji je nakon ubistva Kraljevića kratko vrijeme bio načelnik Glavnog stožera HOS-a, izražava ogorčenje jer, ni nakon više od dvije decenije, nisu otkriveni i procesuirani počinioci ovog zločina, a govori i o akciji „Oluja“ te otkriva kako se hrvatski državni vrh u ratu pribojavao pada Bihaća.
Iste politike
U nedjelju, 9. avgusta, navršavaju se pune 23 godine od ubistva Blaža Kraljevića i vaše devetorice saboraca. Godinama ste ukazivali na potrebu otkrivanja njihovih ubica, u posljednje vrijeme ste se ušutjeli. Zašto?
- Ne znam više što bih rekao. Pričao sam o tome bezbroj puta. Ali nije od toga bilo koristi. Niti sam isprovocirao istragu. I dalje stojim pri tome da tu nije bilo političke volje. Normalno, u hrvatskom dijelu FBiH političke volje nije postojalo zbog upletenosti, a isto tako u bošnjačkom dijelu. Oni su se prvo koristili djelom Blaža Kraljevića, kasnije žrtvom, ali istinske volje da se rasvijetli taj zločin, kao i neki drugi, nije bilo.
Znate li Vi ko je ubio Blaža Kraljevića?
- Ko ga je ubio, to se zna. Ubice Blaža Kraljevića su bile u neposrednoj vezi s tadašnjim političkim vrhom. Stvari su tu poprilično jasne. Je li neposredan naručitelj ovaj ili onaj, teško je gatati, ali...
Spominjana su neka konkretna imena, smijete li ih Vi navesti?
- Kada bih ih znao, ne bih uopće dvojio. Međutim, nisam siguran da bi sadašnjoj BiH bilo kakva povijesna istina donijela korist. BiH bi koristila istina sadašnjosti i ovoga trenutka, jer politike koje su onda vodile i drmale i s jedne, i s druge, i s treće strane, mada su se glavni akteri mijenjali, i danas su tu negdje i - ne diraj ih.
Ovih dana obilježava se 20. godišnjica akcije „Oluja“, što je izazvalo burne reakcije u Srbiji i Republici Srpskoj. Kako to komentirate?
- Želim reći da nisam bio na obilježavanju „Oluje“. Gledao sam to izdaleka i utoliko mi je zanimljivije. Veoma mi je drago da se i u Bosanskoj krajini to slavilo i bilježilo, jer to je jedan detalj koji bitno može popraviti i reafirmirati odnose Bošnjaka i Hrvata. Ozbiljno zamjeram hrvatskoj politici i medijima na slaboj reakciji i odgovoru na kukavnu i čemernu akciju sa srpske strane. Mora se biti eksplicitan, pa usporediti tu „Oluju“ i, kako oni vele, 250.000 izbjeglica i broj Bošnjaka u Srebrenici koji su bili u okupacijskoj zoni s brojem žrtava i brojem Srba u Krajini. I ništa im ja drugo ne bih pričao, nego bih rekao: „Gospodo, koliko je bilo Bošnjaka u Srebrenici? I taj broj je prepolovljen. Što bi bilo da su po srpskom aršinu krojene žrtve u „Oluji“? Da je tu bilo ubojstava koja ne spadaju pod neko viteško ratovanje, to stoji, ali to je minorno u odnosu na ono što su Srbi radili.
Bolje ili gore
Je li "Oluja", kako neki tvrde, mogla biti uvod u oslobađanje više teritorija BiH?
- Mislim da jeste i zamjeram generalu Anti Gotovini što je bio pravi vojnik koji je izvršio zapovijed i zamjeram predsjedniku Franji Tuđmanu, koji nije imao hrabrosti ići dalje. Ja sam to često govorio, neki su mislili šeretski, ali, zaista, da sam bio na mjestu Gotovine, ja bih prekinuo veze na trenutak i ušao u Banju Luku. Bi li bilo bolje ili gore, Bog zna. Politika je to zaustavila i sad smo tu gdje jesmo i sad treba čekati selamet od europske zajednice. A u njihovu pamet i principijelnost se uzdati, to je vrlo teško. Oni u Europsku uniju imaju više razloga uključiti BiH i Srbiju nego što su imali Rumunjsku i Bugarsku.
Kada je u pitanju ulazak balkanskih zemalja u EU, ranije niste tako govorili, zbog čega ste promijenili mišljenje?
- Ovom Anti Prkačinu ovo je sada svetogrđe u odnosu na ono što sam govorio prije 10 godina. Doduše, ja sam stalno bio za to da BiH mora odmah ući u europsku zajednicu i neka se problemi rješavaju kasnije, a sad sam takvog stanovišta da Srbija, Crna Gora i BiH moraju odmah ući u EU.
Od Bošnjaka zavisi sudbina BiH
Danas ste daleko i od hrvatske vojske i od politike, no ne libite se kritizirati stanje u Hrvatskoj...
- Nadam se, ako Bog da sreće, da ću ovaj svoj život na ovom svijetu proživjeti bez mirovine, i vojničke i saborske, od kojih do sada nijednu nisam uzeo. Bavim se ugostiteljstvom, trgovinom, građevinarstvom. Nisam zadovoljan aktualnom hrvatskom vlašću, a ovi koji se spremaju naslijediti ih, oni su još neobrazovaniji i nepismeniji.
A nisam zadovoljan ni stanjem u BiH. Smatram da bošnjački politički vođa, ili vođe, mora biti zreliji i jači i svjesniji stanja. Jer sudbina BiH, ipak, prvenstveno ovisi o političkom ponašanju Bošnjaka. BiH treba graditi s jednim razumijevanjem. Primjerice, kada Hrvati biraju svoga člana i Predsjedništva i vrh političke vlasti, moraju voditi računa kako na tu osobu gledaju Bošnjaci i Srbi, kad to Srbi čine, također to trebaju gledati. A naročito kada Bošnjaci biraju svoga predstavnika, moraju birati osobu koja će potpuno pokriti i razumjeti bošnjačke nacionalne interese, ali jednim okom gledati da on bude prihvatljiv i ovoj dvojici.
U Hrvatskoj se strahovalo od pada Bihaća
- Pouzdano znam da je hrvatski državni vrh, s kojim se ja baš nisam slagao, pribojavao u ratu pada Bihaća. Jer znali su, ako padne Bihać, onda dolazi do spajanja dvije srpske paradržave i svašta se nakon toga moglo dogoditi. Akcija „Oluja“ je briljantna, a, bogami, i reakcija 5. korpusa i generala Atifa Dudakovića. Pa, što bi bilo da je srpska vojska ušla u Bihać, koji se zaista junački borio do kraja i, dok pričam ovo, ja se ježim, ali i najvećem junaštvu dođe kraj - kaže general Prkačin.
