Savić: Kad nas godine stižu, usporavamo hod

TOP-INTERVJU Iz Beograda za “Avaz”

Snežana Savić: Ni do danas nismo našli bolji život

Razgovarala: Edina BAKIĆ
22.07.2018 23:10
A
A
A

U domu sam, oko mene je mir i tišina, pitajte šta želite, riječi su glumice i pjevačice Snežane Savić (65), koja je iz Beograda u veoma prijatnom telefonskom razgovoru govorila za “Dnevni avaz”.

U monodrami "Ja, Jovanka Broz" scenariste i reditelja Milana Šarca uloga nekadašnje prve dame povjerena je upravo njoj. Premijera bi trebala biti najesen u Beogradu, a Savić se uveliko priprema za ovaj lik. Nije bilo potrebe da mnogo razgovaramo o toj temi, jer će većinu stvari ispričati u monodrami...

Nazaboravna Nina iz “Boljeg života” glumila je i u filmovima "Pad Italije", "Šta je s tobom, Nina", "Žene u zatvoru", kao i u serijama "Srećni ljudi", "Porodično blago"...

 Lak zadatak  

- Naravno da nije lak zadatak igrati Jovanku Broz, nijednoj glumci nije lako, posebno zbog toga šo se radi o tako izuzetnoj ličnosti. Mislim da je jedna glumica pokušala igrati monodramu o Jovanki. Ali, nije nešto zaživjela i nije trajalo. Jednostavno, dobila sam veliki glumački zadatak, ali sve je to dio mog posla. Ipak, kolač je slađi što je izazov veći i da, pokušat ću da to uradim što bolje, sugestivnije, uvjerljivije... To je žena koja pripada prošlosti, ali ne tako dalekoj, jer mnogi od nas je pamte – govori Savić.

Radite li još nešto novo?

- Trenutno je pauza, ali imam još neka gostovanja. U Zemunu ću igrati sa predstavom “Udaj se muški”, koja dosta dobro ide kod publike, a uglavnom igraju mladi glumci. Autor je Dunja Petrović, koja je dramaturgiju nedavno završila i donijela je novu svježinu, kao i estetiku. To je priča sajber komunikacije, gdje se svadba ugovora putem telefona pa se publika, pogotovo mladi, veoma dobro zabavljaju.

U posljednje vrijeme uglavnom ste posvećeni pozorištu.

- Da. Pozorište je u ovim godinama moja mirna luka i baš uživam u radu u pozorišnim komadima. Godinama sam bila u nekoj vrsti velikog i fizičkog angažmana, jer putovati svijetom i pjevati do zore po klubovima nije nimalo lako. Tako, umorila sam se od toga i, bez obzira na to što i sad nastupam, to više nije kao nekad. Radujem se, jer imam pjevačke nastupe, ali ne u mjeri kako je to bilo. Ne prihvatam više velika putovanja i daljine nego uživam u mirnim, lijepim poslovima, koji mi djeluju ljekovito. Naprimjer, odigram predstavu i uputim se kući, već u 10 ili najkasnije 11 sati sam u svom domu. Tu sam sretna i napravim sebi određenu vrstu katarze, a ono što nosim u sebi prije toga, podijelim sa publikom. Ali, ipak ima ono nešto što ostane samo meni.

Ima istine

Znači, kako godine prolaze, čovjek sve više želi mir i samoću.

- Naravno. Nije čudno što kažu: “Sve u svoje vrijeme.” Kad nas godine stižu, usporavamo hod, čak i kad čovjek ima energiju, postoji nešto što ga koči. Znam neke kolege koje su nas prerano napustile, misleći da na svojim plećima mogu iznijeti mnogo toga, ali nisu uspjeli. Trebamo da biramo ono što nije previše zahtjevno, posebno kad govorimo o fizičkoj snazi, jer čovjek nije od čelika. Tako da trudim se, mada i danas mnogo radim.

Veliki ste radoholik, je li Vas to nekad koštalo?

- Košta me i ima momenata kad sam stvarno toliko premorena da bih otišla negdje gdje nema nikoga. Imam to neko mjesto gdje se restartujem, gledam zelenilo, šetam... To je moja vikendica pored Lasinskog jezera, mirno mjesto, čisto, gdje je priroda netaknuta. U toj tišini i miru prosto na sve zaboravim. Mada, teško je naći mir, jer uvijek me pronađu. Neko hoće da me upozna ili da se slika, autogram, a na meni je da imam razumijevanja i da im ispunim želju. Za nas, ljude iz javnog života, nema nekog velikog opuštanja, jer smo uvijek na meti pogleda drugih, ali i njihovih komentara. A mi živimo od publike i toga koliko nas ljudi vole, nema nam druge.

 Bosanska toplina

Serija “Bolji život” i dalje se reprizira. Šta Vam je donijela uloga Nine Andrejević?

- Mnogo toga mi je donijela, prije svega najveću afirmaciju i veliku popularnost na prostorima bivše Jugoslavije i istovremeno sam radila glumački posao, koji je moj prvi profesionalni posao. Ja sam, ipak, prije svega glumica, a pjesma se prosto desila. I danas “Bolji život” svima nama mnogo znači, hajmo ga tražiti. Serija je tako tačno bila podijeljena da nije bilo loše uloge. Toliko je tačno da je skoro svaki glumac briljirao, a prije svega je ispravno napisana. Pogledajmo da se u “Boljem životu” anticipira raspad Jugoslavije, dječaci iz vojske, Srbin, Bosanac, Slovenac... Onda, tu nema loše napisanog dijaloga i zato je uvijek gledana.

 Ovih dana kruži vijest da je Lepoj Breni bila ponuđena Vaša uloga, ali je nije prihvatila. Nakon toga je kazala da ste Vi neprikosnoveni u liku Nine.

- Ona je srce, veliki čovjek i divno stvorenje. Mnogo je volim. Možda je to istina, ali iskreno, nisam čula da je uloga bila ponuđena Lepoj Breni. Ako je tako, vjerujem da bi i ona dobro odigrala. Sjećam se da mi je jednom dok smo gostovale u Švicarskoj, rekla da je željela da bude glumica. Mislim da bi bila dobra, ali bi isto tako bila i šteta da nije ostvarila pjevačku karijeru, jer je sjajna.

 Pozitivna ste osoba, djeluju li previranja u regiji na Vaše raspoloženje?

- Kako da ne, sve me ovo jako dotiče. Nikako da izađemo i da počnemo živjeti mirno i lijepo. Ne možemo zaboraviti ružne stvari, ali trebamo krenuti dalje i pokušati živjeti zajedno. Suviše smo blizu da ne bismo dijelili dobre i lijepe stvari. Nekad smo živjeli u međusobnom saosjećanju i bliskosti, ali su nam ova ružna vremena uzela i to. Sjećam se Bosne i svojih gostovanja, skoro svi su me zvali na kafu i dijelili toplinu. Tu toplinu uvijek ću nositi u srcu i nikad neće nestati iz sjećanja.

 Bombardovani smo i zatrovani

- Dobro se osjećam za svoje godine. Ništa nije isto kao što je bilo, dok je čovjek zdrav, sve je OK. Inače, živimo u vremenu kad možemo samo čuti ovaj nas napustio, ovaj se razbolio, tešku bolest dobio, stresno vrijeme... I sve to djeluje na čovjeka. Bombardovani smo i zatrovani. Ma, sve oko nas je grozno, zato ne čudi šta nam se dešava i što se razbolijevamo. Ipak je najvažnije imati mir u srcu i duši, a u isto vrijeme gledati pozitivno na svijet oko sebe – navodi Savić.

Slikanje mi nije uvijek po volji

- Prirodno je da mi uvijek nije po volji slikati se. Naprimjer, čekam nekoga iz bolnice ili slično, ljudi prilaze, ali šta drugo uraditi nego pristati – pojašnjava Savić.

Uključena u struju

Koliko Vam znači kad neko od mladih kolega kaže da ste im uzor?

- Bude, ali ja sam skromna i ne kitim se time. I drago mi je kad su mladi glumci prema meni srdačni i kad vlada opuštena atmosfera. Zaista imam energiju koja njih iznenađuje, posebno zbog toga što se na sceni ponašam kao da sam uključena u struju i zaboravim na sve. Uglavnom uvijek dobijem čudesnu energiju.