Foto: Bućin: Čast je biti član agencije „Zona“

TOP-INTERVJU Dejan Bućin, beogradski glumac s njemačkom adresom, niže svjetske uspjehe

Saradnja s Orlandom Blumom za mene je energetski izazov

S agencijom „Zona“ ostvario sam najveći uspjeh

Razgovarala: Edina BAKIĆ
23.08.2018 20:38
A
A
A


Dejan Bućin, beogradski glumac s adresom u Berlinu, nedavno je boravio u Sarajevu. Povod njegovog dolaska bio je 10. rođendan Kasting-agencije „Zona“.


Tom prilikom s Bućinom smo uradili intervju, a povoda nam nije nedostajalo. Sama činjenica da se našao rame uz rame s Orlandom Blumom (Bloom) i Karom Delevinj (Cara Delevingne) u seriji „Carnival Row“, čije snimanje je nedavno završeno, mnogo govori o njegovom uspjehu.


U razgovoru za „Dnevni avaz“ otkrio nam je kako ga uloga u predstavi „Common Ground“, koja govori o raspadu Jugoslavije i ratu u BiH, proslavila i dala mu vjetar u leđa, a bilo je priče i o vremenu provedenom u bh. prijestonici, dobrim rezultatima koje je ostvario zahvaljujući članstvu u „Zoni“...

 Sarajevski dani

- U bh. prijestonici sam bio nekoliko dana i ovo mi je bio prvi put da sam boravio na Sarajevo Film Festivalu. Osjećaj je nevjerovatan, ljepota i toplina osjete se na svakom koraku – govori nam Bućin.

 Glavni razlog Vašeg boravka u Sarajevu bio je 10. rođendan agencije „Zona“.

- U potpunosti sam sretan i ponosan što sam dio te agencije, čiji sam član skoro četiri godine. Moram reći da, s obzirom na to da živim u Berlinu, imam i drugih agenata, ali sa „Zonom“ sam ostvario najbolji uspjeh, i lijepo je da ja, kao neko ko više ne živi na Balkanu, ima tu zastupnika. Zato mi je velika čast da sam dio „Zone“.

Šta ste najnovije radili, snimali?

- U posljednjih nekoliko godina dosta sam se bavio pozorištem, a posljednja dva aktuelna projekta, koji su došli baš preko „Zone“, su italijanski film koji će uskoro biti objavljen, a u njemu igram Isusa. Tu je još jedna značajna uloga u seriji „Carnival Row“ za „Amazon“, koja treba izaći početkom naredne godine. Zahtjevan i obiman projekt s velikim i zvučnim imenima, kao što su Orlando Blum i Kara Delevinj.

 Kako je bilo sarađivati s poznatim svjetskim imenima?

- S Orlandom, konkretno, nisam imao neke velike zajedničke scene, uglavnom smo se sretali na setu. Više sam radio s Karom, koja je odlična glumica, i predivna osoba. Uglavnom, raditi s njima je energetski izazov. Orlando, ali i ona, su potpuno prijatni, normalni i zasigurno nisu slučajno tamo gdje jesu.

 Kažete, s Blumom ste se imali priliku privatno družiti. Kakavi su bili ti trenuci?

- Imao sam priliku da ga srećem na snimanju i djelovao je veoma prijatan i otvoren. Iako je jasno da je on karijerno nekoliko stepenica iznad mene, to se nije osjetilo. Bio je veoma otvoren i zanimalo ga ko sam, odakle sam… Ono što sam odmah primijetio je to da obožava pse i ima jednog kojeg na snimanju non-stop nosi sa sobom, i to je bio jedan od upadljivih momenata. Uvijek ga nosi sa sobom, čak u jakni, kao malu bebu. Iskreno, najzanimljiviji detalji sa seta su upravu ti kada Blum šeta psa.

 Minhenski student

Hoćete li uskoro raditi nešto na Balkanu?

- Za sada ništa nije u planu, a iskreno, volio bih raditi u regionu. Ali, eto, nisam ni dostupan, jer sam u Minhenu završio glumu i ostao tamo da radim. Ipak, nadam se da će se uskoro i to desiti. Moram priznati da mi je balkanska duša uvijek bila bliža od njemačke pa bi vjerovatno i u poslovnom smislu moj angažman imao malo drugačije rezultate.

S obzirom na to da živite u Berlinu, a korijeni su Vam balkanski, postoji li velika razlika?

- Naravno, i sve loše stvari koje se ovdje dešavaju mnogo me dotiču. Šta god da čujem i vidim, zaboli me i bude mi žao nekih ljudi. Puno je kvalitetnije njemačko društvo, što se tiče socijalnih struktura, ekonomije, napretka. To je veliki kvalitet, ali kad bi se nešto takvo kod nas u regionu počelo primjenjivati, bilo bi nam mnogo bolje, jer imamo veći potencijal i sposobne ljude. Kako sam već rekao, balkanska duša je najveći kvalitet koji posjedujemo.

 Lijep, ali i surov početak

 Kakvi su bili Vaši počeci?

- Iako sam imao lijepe početke, nisu bili laki. Već na trećoj godini glume u Minhenu dobio sam ponudu iz pozorišta u Berlinu i tako postao član ansambla, jer je to bila ponuda koja se ne odbija. To mi je bio lijep, ali i surov početak. Nakon toga trudio sam se da budem još bolji, jer mi je bilo nezamislivo pasti nakon uspona. Ako ne ostanete na visokom nivou, gubite na značaju.

 Pozorišnim putem ka vrhu

 Šta biste izdvojili kao najvažniji projekt do sada?

- Postoje dva projekta iz pozorišnog žanra koji su me, da kažem, „pogurali“ čak i prema filmu. U Berlinu sam radio s Robertom Vilsonom (Wilson) „Shakespeare's Sonnets“ i s tim ostvarenjem sam proputovao svijet. Drugi je predstava „Common Ground“, koja se i dalje igra. Komad govori o raspadu Jugoslavije i ratu u BiH, koji je imao utjecaj posebno na mlađe generacije koje napuštaju svoju zemlju i žive u inozemstvu. To je predstava koju rade petorica Balkanaca s izraelskom rediteljicom i gostovali smo svugdje, čak i na MESS-u.

i






Sve loše stvari koje se dešavaju na Balkanu mnogo me dotiču. Šta god da čujem i vidim, zaboli me i bude mi žao nekih ljud