Foto: Foto: Edin SKOKIĆ Biljana Mujkanović: U samoći živi od 372 KM penzije

ISPOVIJEST Biljana Mujkanović, supruga legendarnog interpretatora narodne muzike, nakon nezapamćene porodične tragedije

Je li sve tako moralo biti... Da ostanem potpuno sama

Godine 2006. preminuo stariji sin Damir, sedam mjeseci kasnije i mlađi Igor. U januaru 2015. ostala je i bez supruga

Razgovarao: Edin SKOKIĆ
02.09.2018 23:04
A
A
A

Rudarska 53. ulica i stambena zgrada u kojoj je nekada u skladu, ljubavi i veselju živjela tuzlanska porodica Mujkanović. Ulica, stubište i stan na prvom spratu prepuni su uspomena na legendarnog interpretatora narodne muzike i sevdalinki Muhameda te njegove sinove Damira i Igora. Nisu više među živima!

U stanu zatičemo Biljanu Mujkanović, rođenu Aćimović, kako pored mnogobrojnih uspomena na svoje voljene provodi dane. Njihova porodična sreća trajala je do 2006. godine, ali... Nakon bizarne saobraćajne nesreće najprije je preminuo stariji sin Damir, inžinjer elektrotehnike, a sedam mjeseci kasnije i mlađi sin Igor, inžinjer mašinstva i kapiten RK Sloboda Solana. U januaru 2015. godine na bolji svijet preselio je i Muhamed.

 Drugi korpus

- Ostala sam sama i svakodnevno se pitam je li sve moralo biti ovako. Za sedam mjeseci 2006. izgubila sam dvojicu sinova, koji su završili fakultete i bili omiljeni u društvu, a onda sam ostala i bez Muhameda 2015. godine. Poslije njegove smrti osjećala sam se još groznije, jer sam ostala sasvim sama. Sada živim na relaciji Beograd - Tuzla, a družim se s komšinicama i rodbinom - počinje svoju bolnu ispovijest Biljana Mujkanović, supruga legendarnog interpretatora narodne muzike i sevdalinki Muhameda Mujkanovića.

U stanu su na svakom koraku uspomene na Muhameda, Damira i Igora. Poredani su Muhamedova mnogobrojna priznanja, Damirove i Igorove fotografije, diplome... Biljana u samoći živi od 372 KM penzije koju je naslijedila od supruga.

- Muhamed je imao penziju oko 450 KM, a meni je pripalo 70 posto od tog iznosa. Penzija od 372 KM je uz povećanje od dva posto. Na režijske troškove odlazi mi između 220 i 260 KM. Srećom, imam nekih zaliha pa uspijevam živjeti mjesec za mjesec - kaže ona.

U svojoj karijeri Muhamed je održao bezbroj humanitarnih koncerata. Bio je i pripadnik Drugog korpusa Armije RBiH, a tek nakon njegove smrti posthumno mu je dodijeljena Plaketa grada Tuzle.

- Za života mi je rekao da ne preuzimam Plaketu ukoliko se odluče da mu je uruče. Bio je veoma ljut na njih. Nakon njegove smrti donesena je odluka da mu se dodijeli Plaketa. Konsultirala sam se sa svojim bratom i Muhamedovom rodbinom i odlučila da preuzmem Plaketu. Inače, u tri godine nakon Muhamedove smrti niko me iz Grada ili Kantona nije posjetio i pitao kako sam.

 Teški dani

Svjesna je situacije u kojoj se našla nakon nezapamćenih tragedija, ali kaže da je izuzetno jake psihe, kao i Muhamed, te da uspijeva prebroditi teške dane. Kako vrijeme prolazi, rjeđe odlazi na vječno počivalište svojih najmilijih.

- Idem, ali rjeđe. Treba mi, kako bih rekla, posebna priprema. Ali idem... Nekad sama, a nekada s rodbinom. Isplačem se i vratim kući. Inače, nakon Damirove smrti na njegov grob sam s Igorom išla svakodnevno. Igor je išao dva puta dnevno. Kasnije smo Muhamed i ja redovno obilazili grobove naših sinova - govori ona s neopisivom tugom u glasu.

Potom se prisjetila dana kada se počela zabavljati s Muhamedom. Sjeća se kako je 1969. godine čula njegovu pjesmu „Proklet da je život cijeli“ i „Tugo moja, tugo“, a onda ga je uživo gledala na „Beogradskom proljeću“ 1971. godine.

- Bila sam u publici i htjela cvijeće pokloniti Bori Spužiću Kvaki. Međutim, kada je Muhamed otpjevao svoju pjesmu, izašla sam i njemu predala cvijeće. To je bio naš prvi kontakt, a Beograd sam zamijenila Tuzlom 1975. godine. Damira sam rodila pred kraj 1975., a Igora 1982. Inače, po dolasku u Tuzlu živjeli smo dvije godine pod istim krovom s Muhamedovom majkom, a onda smo se preselili u garsonijeru na Slatini, pa zatim u ovaj stan - prisjeća se Biljana Mujkanović.

Neobjavljene pjesme

Nakon Damirove smrti Muhamed se teško odlučio da ponovo zapjeva. Nagovorili su ga Igor i Biljana. Nakon Igorove smrti zapjevao je na nagovor Omera Pobrića, Arifa Ahmetaševića i njegovih prijatelja iz Udruženja „Sevdalija“.

- Posljednju pjesmu koju je htio snimiti je od Hašima Paška Handanovića. Prvobitno se zvala „Sabina“, ali je Muhamed pjesmu preimenovao u „Soko opet ima krila“. Imamo i demo snimak, ali je Muhamed nije uspio snimiti. Inače, Muhamed je obećao da će svoje neobjavljene pjesme pokloniti kolegi i prijatelju Hazimu Imamoviću iz Banovića. Nakon njegove smrti ispunila sam obećanje i poklonila pjesme te dala odobrenje da ih može snimiti - govori nam Biljana.

„Mitu starog'' otpjevao 25 puta

Biljana je s Muhamedom bila na Ilidžanskom festivalu 1975. godine. Svi su očekivali da će pjesmom „Mito stari“ pobrati sve nagrade, ali...

- Nije pobijedio, a sjećam se da mi je bilo vrlo loše. Koliko je to bila dobra pjesma, govori podatak da je Safet Isović na koktelu tražio od Muhameda da je stalno pjeva. Tu noć je tu pjesmu otpjevao 25 puta. Poslije toga, poslije takve nepravde, nisam više išla s Muhamedom na nastupe i festivale - prisjeća se Biljana.

Dolazak u nepoznatu Tuzlu

Biljana je 1975. godine iz glavnog grada Jugoslavije došla u Tuzlu. Majka joj je na polasku rekla da ide u nepoznato, ali ona se nije pokolebala.

- Muhamed je bio od mene stariji 11 godina. Naše zabavljanje je trajalo pet godina, a u tom periodu sam dolazila u Tuzlu. Išla sam s njim na utakmice Slobode. Došla sam u Tuzlu te 1975. i evo ostala 43 godine - govori Biljana.

Muhamed na televiziji i moje suze

Nedavno je Biljana na televiziji sasvim slučajno naišla na serijal „Zapjevajmo pjesme stare“, koji je bio posvećen Muhamedu Mujkanoviću.

- Spremala sam se za Beograd kada mi je prijatelj javio da uključim televizor. Pošteno sam se isplakala i krenula - priča ona.


Za života mi je rekao da ne preuzimam Plaketu grada Tuzle ukoliko se odluče da mu je uruče. Bio je veoma ljut na njih. Nakon njegove smrti, donesena je odluka da mu se dodijeli Plaketa...